Glumac i redatelj Robert Redford, koji je osnovao festival prije 21 godine, naglasio je prvog dana i na dan uoči zatvaranja festivala, da treba iskoristiti moć filmske nezavisne umjetnosti za iskren i utjecajan prikaz trenutačnih američkih političkih stajališta koji kreiraju podjelu u zemlji, kao i svjetskih sukoba za koje bi se američka publika trebala sve više i više zainteresirati.
Nezavisni film je uvijek bio povezan s "težim i ozbiljnijim" temama i s pričama koje ne završavaju tipičnim, komercijalnim hollywoodskim "happy endom". Festival je otvoren komedijom "Happy Endings" o realnostima dnevnog američkog života, s Lisom Kudrow, Maggie Gyllenhall i Tom Arnoldom u glavnim ulogama.
Tijekom festivala, za razliku od ranijih godina, čak su i svjetske premijere narativnog filma odražavale poneki implicitni, politički komentar. Novi film danskog redatelja Thomasa Vinterberga, "Draga Wendy", priča o dječaku i njegovoj opsesiji pištoljem koji proziva "Wendy" alegorija je o korupciji oružja i o društvu koje koristi oružje kao potporni faktor u izražavanju i primjeni moći. Na premijeri filma, redatelj Vinterberg je kazao da je nadahnuće za ovaj film našao u modelu američkog društva.
Na ovogodišnjem Sundance festivalu bilo je očito da se politika ne može izbjeći ni na filmu. Sundance 2005. je ove godine jasno i glasno obilježio da ni "obični" američki građanin ne može ignorirati trenutačni kaos i sukob koji razara Ameriku i svijet. U kategoriji američkog dokumentarca jedan od najpopularnijih filmova bio je "Why We Fight", u kojem redatelj Eugene Jarecki postavlja važno i osnovno pitanje: "Zašto Amerika ide u rat i predstavlja rat kao svoju neizbježnu obavezu?".
Dok su narativni filmovi i američki dokumentarci odražavali liberalna stajališta i kritiku trenutačne američke vlade, svjetski ratni dokumentarci, koji su prvi put ove godine bili u natjecateljskoj kategoriji, ispunili su zadaću u opisivanju svjetskih sukoba.
Finska redateljica Pirjo Honkasolo kreira portret mladih dječaka koji su preživjeli čečenski rat ("3 Rooms of Melancholia"), kanadski redatelj Peter Raymont opisuje tragične događaje genocida u Ruandi kroz priču generala kojeg će noćne more pratiti zauvijek ("Shake Hand with the Devil: The Journey of Romeo Dallaire"). Redateljica Simone Bitton, rođena u Maroku, zidu koji dijeli Izrael i Palestinu daje glavnu ulogu u filmu "Wall" i na neobičan ali vrlo efektivni način s manje riječi i više tišine, opisuje nerješivi sukob između Izraelaca i Palestinaca.
Vrijeme će pokazati hoće li ovi filmovi proširiti svoj utjecaj i zaintrigirati svijest "običnog" američkog i svjetskog filmskog gledatelja.