Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je istaknuti studentski lider, a 1965. ulazi u politički život kao zastupnik u Saboru tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske.
Zbog sudjelovanja u "Hrvatskom proljeću", početkom 1970-ih, proveo je godinu dana u zatvoru u Staroj Gradiški.
Godine 1990. pristupio je Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) te je izabran za tajnika, a potom i za predsjednika Izvršnog odbora stranke.
Nakon prvih hrvatskih višestranačkih izbora imenovan je prvim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske, a tu je dužnost obnašao od 30. svibnja do 25. kolovoza 1990., kada je odlukom Sabora RH imenovan članom Predsjedništva SFRJ.
Početkom srpnja 1991. postaje predsjednik Predsjedništva SFRJ, a na tom položaju ostaje do 5. prosinca 1991. kada je dao ostavku.
Za predsjednika Sabora RH izabran je u rujnu 1992., no u svibnju 1994. smijenjen je zbog javnog izražavanja nezadovoljstva politikom HDZ-a, posebice prema BiH, te napušta stranku i osniva novu - Hrvatske nezavisne demokrate (HND).
Poslije rascjepa HND-a, 1997., ulazi u Hrvatsku narodnu stranku (HNS) i postaje izvršni dopredsjednik i predsjednik zagrebačke organizacije te stranke.
Na trećim predsjedničkim izborima, krajem siječnja 2000., kao kandidat HNS-a ulazi u drugi izborni krug u kojemu, dva tjedna potom, pobjeđuje kandidata HSLS-a i SDP-a Dražena Budišu te postaje drugi predsjednik Hrvatske od njezina osamostaljenja.
Predsjedničku prisegu položio je 18. veljače 2000.
Nakon gotovo punih pet godina predsjedničkog mandata, kao kandidat osam stranaka (SDP, HNS, HSS, IDS, Libra, LS, PGS, SDA Hrvatske) početkom ove godine natječe se na četvrtim predsjedničkim izborima, na kojima je sudjelovao rekordan broj predsjedničkih kandidata, njih 13.
Ulazi u drugi izborni krug u kojemu pobjeđuje HDZ-ovu kandidatkinju Jadranku Kosor te osvaja novi petogodišnji predsjednički mandat.
Oženjen je i otac dvoje djece.