Međutim, u jeku prikupljanja sredstava za pomoć jugoistoku Azije gdje su među žrtvama i tisuće turista s bogatog zapada, stručnjaci za humanitarnu djelatnost koji se s pitanjem solidarnosti svakodnevno susreću, upozoravaju da se i ta kategorija ocjenjuje različitim mjerilima - ovisno o prirodi katastrofe.
"Neki su dijelovi svijeta popularniji od drugih", priznaje voditelj hitnih operacija UN-a Jan Egeland koji je u utorak navečer od međunarodne zajednice dobio rekordnih 717 miljuna dolara za pomoć državama žrtvama tsunamija.
Prema podacima francuske agencije AFP obećana pomoć međunarodne zajednice zemljama Indijskog oceana premašila je 10 milijardi američkih dolara.
Uloga medija u tome je jako važna, svjestan je Egeland koji podsjeća da su neka područja humanitarnih kriza bila medijski snažno pokrivena, primjerice Irak ili Kosovo.
No Afrika takvu medijsku pozornost ne uspijeva privući i traženje pomoći za taj kontinent "pravi je košmar", drži Egelenad koji domet afričke tragedije rezimira sljedećom usporedbom: "Po jedan 'tsunami', kad je o broju žrtava riječ, pogađa svakih pet mjeseci neku zemlju kao što je Demokratska Republika Kongo".
Pojedinci poput rock glazbenika Boba Geldofa, pokretača golemih humanitarnih projekata Band Aid i Live Aid, kritički su i hrabro u vrijeme tsunami-tragedije podsjetili svijet neka na zaboravlja na gotovo zaboravljeni kontinent.
"Mora se rješavati problem tsunamija, jer to je Božje djelo, djelo prirode. Afrika je djelo čovjeka. Milijuni svake godine umiru potpuno nepotrebno, a to se može promijeniti. … To je pitanje siromaštva i duga a tako ne bi trebalo biti", rekao je neumorni rocker humanitarac za BBC radio.
Međutim, stotine milijuna ljudi gledale su pred tv-ekranima zapanjujuće snimke divovskih valova koji su donosili smrt i pred snagom prirode kojoj se nemoguće suprostaviti svijet je spremniji odriješiti vreće s novcem i napuniti fondove međunarodnih organizacija.
Glasnogovornica britanske organizacije Oxfam Amy Barry drži da je prisutnost zapadnih turista na atraktivnim plažama, poglavito na Tajlandu, učinila katastrofu bližom stanovništvu bogatih zemalja.
Ljudi bi bili velikodušniji "kad bi bili svjesniji stvari koje se događaju na manje spektakularan način, ali su zato dublje ukorijenjene i na neki način ozbiljnije, kakvo je siromaštvo u Africi", drži Barry.
Međunarodna federacija Crvenog križa (MFCK) ističe kontrast između katastrofe izazvane tsunamijem i tragedija koje ubijaju polako ali sigurno. "Mnogo je teže medijski eksponirati katastrofu tako sporu kao što je glad", ističe glasnogovornica MFCK-a Marie-Francoise Borel.
Posebno je pitanje odnosa obećanja i realizacije najavljenih uplata. Irak i Čečenija primili su 2002., čak 91 posto obećana novca. No nesrazmjer obećanja i realizacija drastičan je opet u slučaju afričkih država. Za Obalu Slonovače uplaćeno je samo 54 posto obećanih sredstava, a za Liberiju samo 45 posto.
Proteklih su se dana među političarima javile zamisli o donošenju svojevrsna 'Marshallova plana' za jugoistočnu Aziju, kako bi se održao trenutačni interes za pomaganje toj regiji. No u srijedu je o tome planu progovorio i britanski ministar gospodarstva i financija Gordon Brown, ali u korist Afrike.
Za posjeta Nairobiju razvijene je pozvao da podrže "novi Marshallov plan" suzbijanja siromaštva u Africi riječima "Neprihvatljivo je da je ostatak svijeta nezainteresiran za stotine milijuna djece koji nemaju mogućnost obrazovanja".
Zapad bi trebao financirati obrazovanje u Africi s 10 milijardi dolara godišnje u idućih 10 godina. U listopadu je Blair u Adis Abebi izjavio da će Afrika biti jedna od "glavnih tema" G8 i Europske unije u 2005., kada Britanija predsjeda tim dvjema organizacijama.