GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA U HRVATSKOM SABORU (9)

ZAGREB, 22. prosinca (Hina) - 9. O HRVATSKO-MUSLIMANSKOJ FEDERACIJI U BiH I KONFEDERACIJI S HRVATSKOM Štovani predsjednici i zastupnici oba Doma hrvatskoga državnoga Sabora, O hrvatskoj državnoj politici prema BiH govorio sam opširno u svojoj Poslanici ovome Saboru 23. ožujka prošle godine. Do potpisivanja Washingtonskih sporazuma (18. ožujak 1994.) pod okriljem SAD, o stvaranju hrvatsko-muslimanske federacije u BiH i njezine konfederacije s Hrvatskom, došlo je onda, kada su - inače nejedinstvene - glavne europske i svjetske države (SAD i Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Rusija) postigle zapravo suglasnost da za svijet nije prihvatljivo rješenje bosanske krize kao Unije triju republika: muslimanske, srpske i hrvatske. Mi smo prihvatili takvo rješenje, jer ono u geopolitičkom smislu odgovara strateškim interesima hrvatske države i jer se njime u najvećem opsegu hrvatski narod u BiH povezuje na taj način s Hrvatskom. S obzirom na to da bi u Federaciji malobrojniji hrvatski narod mogao biti izložen majorizaciji brojnijeg muslimanskog naroda, - na što upućuju sva iskustva iz bivše Jugoslavije, bez obzira na ustavna jamstva ravnopravnosti, - to su Hrvati jamstvo svoje budućnosti mogli vidjeti ne samo u dosljednom kantonalnom uređenju federacije nego i u konfederaciji s Hrvatskom. Zbog tih je razloga, samim Washingtonskim sporazumima i ustavom Federacije, predviđeno da sustav Hrvatske republike Herceg Bosne, sa svojom (HVO) vojskom ostane sve dok se ne oživotvori novi sustav Federacije i konfederalnog povezivanja s Hrvatskom. I iz ovoga, što sam ovdje mogao iznijeti, proizlazi da je ostvarenje Federacije i Konfederacije u interesu i Hrvatske i zapadnoga svijeta, posebno Europe, ali i islamskoga svijeta. To se već očituje u stvarnosti, u njihovoj spremnosti da oživotvorenje pomognu i politički i materijalno. Za hrvatsku državu, i hrvatski narod u cjelini, Washingtonski sporazum znači povijesni izazov, u smislu mogućnosti najpovoljnijeg rješenja, ali i promašaja ako se ne sagledaju svi demografski i civilizacijski problemi i ne riješi uspješno ustrojstvo i uzajamnost odnosa federacije i konfederacije. U svezi s tim potrebno je usmjeriti napore ne samo svih tijela hrvatske državne vlasti nego i sveukupnog gospodarskog i društvenog života Hrvatske, da se što svestranije i djelotvornije uključe u svim područjima, u nastojanje za ostvarenje konfederacije između Republike Hrvatske i Federacije BiH. Sa svoje strane, Hrvatska će i dalje činiti sve da što prije dođe i do konačnog okončanja krize i rata u BiH, jer to izravno utječe ne samo na rješavanje problema okupiranih područja već i naš gospodarski i sveukupni razvitak. Pri tom, naša javnost mora biti svjesna da je bosanska kriza najzamršeniji problem današnje svjetske politike. U njezinu rješavanju sudjeluju sve silnice europske i svjetske politike, sučeljavajući se oko sfera utjecaja, ali i u nastojanju da spriječe proširenje krize u sukob civilizacija i da stvore pretpostavke za uspostavu novog međunarodnog poretka u ovom dijelu svijeta. U tom nadmetanju i traženju rješenja, Hrvatska je - sa svojom pozitivnom ulogom - za sve glavne međunarodne čimbenike postala priznati i nezamjenjivi subjekt. (Hina - nastavlja se) pp ds 221524 MET dec 94 221524 MET dec 94