GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA U HRVATSKOM SABORU (8)

ZAGREB, 22. prosinca (Hina) - 8. OKUPIRANA PODRUČJA I MANDAT MIROVNIH SNAGA Štovani zastupnici hrvatskoga državnoga Sabora! Položaj hrvatskoga naroda tijekom duge povijesti, sve do uspostave samostalnosti u naše dane, bio je takav, da su mnogi ponavljali onu Starčevićevu: "makar Hrvatska bude uru dugačka i uru široka, samo nek je slobodna i sretna makar i za mali broj Hrvata". Nije na odmet podsjetiti, također, na Starčevićevu poruku mađarolcima: "nije moguće da se do većega dođe ludujući, zanemarujući ono što se ima." Poštujući dublji smisao i ovakvog Starčevićevoga razmišljanja, svaka ozbiljna hrvatska državotvorna politika uvijek je imala za cilj uspostavu samostalne države hrvatskoga naroda na njegovu cjelokupnom etničkom i povijesnom teritoriju. No, ostvarenje takvog cilja, u danim povijesnim okolnostima, nikada ne ovisi samo o volji pojedinog naroda. Zbog čega Hrvatska nije mogla biti iznimkom, govorio sam u prvom dijelu. Nakon proglašenja državne nezavisnosti nismo mogli uspostaviti djelotvornu vlast nad cijelim teritorijem jer smo u tome bili spriječeni silom jugokomunističke armije, pobunom srpskog pučanstva i agresijom Srbije. Danas se pod srpskom okupacijom, i zaštitom mirovnih snaga UN, nalazi još 23,34 posto kopnene ili 14,7 posto ukupne površine Hrvatske. Da su okupirana područja sastavni dio Hrvatske, u njenim međunarodno priznatim granicama, o tome Hrvatska ima suglasnost i izričite potvrde svih medunarodnih čimbenika: od svih članica OUN i ponovljenih rezolucija VS i Opće skupštine UN, do glavnih europskih i svjetskih sila, od Njemačke, Francuske i Velike Britanije do SAD, Rusije i Kine. Uvjet za ostvarenje tog neprijepornog našeg prava jest: da se Srbima u Hrvatskoj zajamče prava predviđena međunarodnim konvencijama o etničkim zajednicama i nacionalnim manjinama. Sa svoje strane Hrvatska je učinila sve da dođe do mirnog rješenja. Pored općeg jamstva što ga daje hrvatski Ustav, donijeli smo (1991.) poseban Ustavni zakon o pravima etničkih zajednica i nacionalnih manjina. Konkretne hrvatske prijedloge, za rješenje u tim ustavnim okvirima, iznio sam i međunarodnim čimbenicima, u svojoj mirovnoj inicijativi od 1. studenog prošle (1993.) godine. Usprkos tome što je Hrvatska pokazala punu spremnost za mirno, političko rješenje, srpski pobunjenici i dalje odbijaju provedbu mirovnog plana, uz podršku Beograda koji još uvijek održava okupaciju odbijanjem priznanja Hrvatske u njenim međunarodno priznatim granicama. Na osnovi svega dosadašnjeg iskustva, i sadašnjeg stanja, smatram za potrebno da na ovom mjestu izjavim: Ako se do 10. siječnja iduće (1995.) godine ne počne djelotvorno provoditi sporazum - koji je 2. prosinca ove godine, u ime hrvatske vlasti s lokalnim Srbima potpisao Hrvoje Šarinić, uz supotpis predsjedatelja MK o bivšoj Jugoslaviji lorda Owena i Stoltenberga, von Stuelpnagela u ime EU, i generala Peetersa u ime UNPROFOR-a, te uz svjedočenje veleposlanika SAD P. Galbraitha i Rusije Kerestedžijanca - o početku prometne i gospodarske reintegracije okupiranih područja u ustavno-pravni poredak Hrvatske - Hrvatska će otkazati mandat UNPROFOR-u. Mi smo svjesni da je problem hrvatskih okupiranih područja vezan za okončanje krize i rata u BiH, ali takvu odluku morat ćemo donijeti, s obzirom na jalovost svih mirotvornih napora i s obzirom na opravdano ogorčenje i zahtjeve prognanika i čitave javnosti, što je došlo do izražaja i u već donešenim odlukama Hrvatskog Sabora, kao najvišeg predstavničkog tijela Hrvatske. Hrvatska politika mora imati razumijevanja za nastojanja mnogih međunarodnih čimbenika, europske i svjetske politike, za normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa. I mi smo svjesni da samo normalizacija odnosa između Hrvatske i Srbije može stvoriti bitne pretpostavke za stvaranje novog međunarodnog poretka na ovom području. U sklopu stvaranja pretpostavki za normalizaciju odnosa treba što prije dovršiti proces sukcesije bivše Jugoslavije radi raspodjele zajedničke imovine i međunarodnih financijskih obaveza jer se dijelom tih sredstava služi SR Jugoslavija, a dijelom su ta sredstva zamrznuta. Spremni smo da doprinesemo svoj udio okončanju krize i uspostavi stabilnog mira, ali i odlučni u zaštiti svojih nacionalno- državnih interesa. Zbog toga ćemo ustrajati na zahtjevu da međunarodna zajednica ne skine sankcije protiv Srbije (Jugoslavije) dok se ne riješi i pitanje reintegracije okupiranih područja u ustavno-pravni poredak Hrvatske. Željeli bismo da se to učini na miran način, uz pomoć međunarodne zajednice i mirovnih snaga UN. Ali ako se Knin - svejedno je li uz podršku ili protivljenje Beograda, - i nadalje bude protivio provedbi svih rezolucija Vijeća sigurnosti UN i zadnjeg, spomenutog, sporazuma, onda više nema nikakva opravdanja za produženje mandata UNPROFOR-a. U tom će slučaju Hrvatska, u siječnju iduće godine otkazati gostoprimstvo mirovnim snagama UN, i poduzeti korake na koje ima pravo kao svaka suverena i međunarodno priznata država. Uvjereni smo da će Hrvatska u rješavanju suvereniteta nad svojim okupiranim područjima imati razumijevanje međunarodne zajednice, na temelju obostranog dosadašnjeg iskustva i uspostavljenog međusobnog povjerenja. (Hina - nastavlja se) pp ds 221517 MET dec 94 221517 MET dec 94