SERVIS POSEBNIH NASLOVA SAD-DRUŠTVO

Nadnaslov:SAD: Kronika američke svakodnevnice Naslov: Simpson ispred Haitija Podnaslov:Amerika je konačno dobila svoju pravu 'soap-operu' koja nadmašuje Santa Barbaru i Dinastiju - već šest tjedana uzastopce američke naslovnice uspješno puni slučaj Simpson, koji je bacio u pozadinu sve druge unutarnje i međunarodne teme pa je tako i moguća američka intervencija na Haiti za američku javnost pitanje drugog reda. Piše: Zvonko LEROTIĆ, HINA WASHINGTON - Šest tjedana uzastopce, priča o O. J. Simpsonu, glasovitom igraču američkog nogometa, uspješnom glumcu i veoma popularnoj medijskoj zvijezdi, baca u pozadinu sve druge unutarnje i međunarodne teme u Americi. Drugo je tek veliko američko pitanje koliko bi koštala eventualna invazija na Haiti. Zbog silne gladi i uzbuđenosti američke javnosti glede slučaja O. J. Simpsona, sve se druge vijesti skraćuju, prerađuju ili jednostavno izostavljaju. Pod sumnjom da je velikim kuhinjskim nožem zaklao svoju drugu ženu Nikole i njezina posljednjeg ljubavnika Ronalda Goldmana, ne samo ubojstvo već i sav njegov život postao je predmetom nezamislivo precizne istrage koja je čak otkrila i genetski kod O. J. Simpsona. Gledalište, uzbuđeno i radoznalo, hoće još dublje prodrijeti u njegov tajni i tamni privatni život. Suci, odvjetnici, publika, novinari, reporteri i ogromno američko gledalište dobili su konačno pravu sapunsku operu, pravu bogatašku i američku dramu koja nadmašuje Santu Barbaru i Dinastiju. Publici je dana prilika da navija i da slobodno iznosi svoje mišljenje u stotinama različitih tv i radio emisija. Jedni su uvjereni u njegovu krivnju i šalju ga svim vragovima u pakao, gdje mu je, kako kažu i mjesto. Drugi ga drže opsesivno ljubomornim tipom koji je u trenutku ludila zaklao svoju bivšu ženu i njezina ljubavnika. Žuta štampa je puna afera Nikole s ljubavnicima. Da li je O. J. Simpson samo ponovljeni Ottelo iz Shekespearova djela, pitaju se mnogi komentatori. Cijelo američko medijsko gledalište sudjeluje strastveno u istrazi. Sada stvari stoje ovako. Detektiv Mark Fuhrman je otkrio u kući O. J. Simpsona rukavicu u kojoj je nađena krv O. J. Simpsona, Nikole i Ronalda. Obrana je u međuvremenu otkrila da je Mark nasilnik i rasist i da je, možda, podmetnuo rukavicu. U cijeloj priči su veoma živo angažirani i svi veliki američki listovi i tjednici. Popularnost tom nogometašu raste, za sada dnevno prima oko tri tisuće pisama. Nakon ove priče progovara prava Amerika. Od uličnih prodavača satova i T-majica s likom O. J. Simpsona, pa do velikih izdavača, romanopisaca i scenarista do stručnih udruženja, na različite načine i u različitom omjeru ovaj slučaj postaje sredstvom brze i dobre zarade. Međunaslov: Novac i informacija - uvjeti opstanka Ovaj je slučaj kao Bogom dan za američke izdavače među kojima vlada pravi rat za tržište. Samo oni najuspješniji kao što su cinični pisci Rusk Limbough i Howard Stern mogu računati na veliku zaradu i uspjeh. Limbough je prodao svoje dvije knjige u osam milijuna primjeraka. Izdavači su postali opasni. Ne biraju se teme, važno je knjigu prodati makar izaziva najniže porive. No, tako se opstaje. Drugi uvjet opstanka je biti u svemu informiran. Da bi to postigli čak se i katolički samostani, pa čak i cisterciti, opskrbljuju s kompjutorima. Sada se hvale da imaju više vremena i za molitvu, a i za kompjutore. Američka kompjutorska industrija drži da će u slijedećoj godini izbaciti na tržište dječje igre, prilagođene djevojčicama, kako bi dostigle dječake u informatičkom obrazovanju. Ova će industrija tako zaraditi oko šest milijardi dolara. U silnoj trci za informacijama redovito strada sposobnost dugotrajnije pažnje. Poznata američka spisateljica i urednica Judith Regan je na pitanje kako je, odgovorila da se osjeća kao svaki prosječni Amerikanac: "Oštrina moje pažnje ne može trajati duže od dvije minute". Svi koji joj dolaze sa svojim prijedlozima, moraju ih sažeti tako da budu izrečeni u dvije minute. Što se pak tiče moguće invazije na Haiti, pomoćnik američkog ministra obrane John Deutsch rekao je da vlada računa na trošak do jedne milijarde dolara. Nekadašnji američki predsjednik Woodrow Wilson izvršio je 1915. godine intervenciju na Haiti i ona je trajala ravnih devetnaest godina. Seljaci su se te godine pobunili protiv diktatora Vilbruna G. Sama, zato što je pobio 167 političkih zatvorenika. Raskomadavši Sama, seljaci su nosili komade njegova tijela po ulicama i pritom napravili darmar u državi. Pozivajući se na Monroevu doktrinu po kojoj Sjedinjene Američke Države imaju pravo štititi poredak i civilizaciju u obje Amerike, i nošen idejama evangelizma i demokracije, Wilson je bez oklijevanja poslao marince u Haiti. Međutim, danas kao i onda, odveć snažna antidemokratska tradicija, politika shvaćena kao varanje i nasilje, ne mogu biti uklonjeni intervencijom marinaca. Barem tako tvrde dobri poznavatelji političkog života na Haitiju. (Hina) br 200656 MET jul 94 200656 MET jul 94