SERVIS POSEBNIH NASLOVA SAD-SVEMIR

Nadnaslov:25 godina nakon što je prvi čovjek stupio na Mjesec, NASA zapala u osrednjost Naslov: Za NASU, Mjesec više nije tako blizu Podnaslov:Dok je ranije dobar dio svojih uspjeha imala zahvaliti Hladnom ratu i težnji da SAD budu bolje od SSSR-a, u u okolnostima njegova završetka američka svemirska agencija, ne više toliko eksponirana svojim velikim projektima, zapala je u osrednjost. U vrijeme obilježavanja 25. godišnjice čovjekova spuštanja na Mjesec, nedostatak svemirskog programa, zapuštanje i zanemarivanje budućih generacija ono je što danas obilježava rad agencije, žale se bivši kozmonauti. Piše: Emmanuel SEROT, AFP WASHINGTON - Dobar dio svojih uspjeha NASA je dugovala Hladnom ratu i žarkoj želji da budu bolji od Sovjeta. No sada kada je rat gotov, američka svemirska agencija upala je u osrednjost. U vrijeme dok, 25. svibnja 1961. godine, predsjednik John Kennedy određuje kao cilj za SAD slanje čovjeka na Mjesec prije kraja desetljeća, suparništvo već bijesni između Moskve i Washingtona. Mjesec dana ranije, 12. travnja, Rusi su poslali prvog čovjeka u svemir - Jurija Gagarina. Oni su već 1957. godine prvi lansirali u orbitu satelit - slavni Sputnik. Budući da je rat, problemi svemirskih agencija neizbježno su pomalo vezani uz špijunažu: "Polovicom 1968. godine obavještajne službe upozorile su NASU da Sovjeti mogu lansirati kozmonauta u orbitu oko Mjeseca u prosincu ili siječnju", piše u svojoj posljednjoj knjizi "Moon Shot" Alan Shepard, prvi Amerikanac u svemiru. "Činjenica da se nisu mogli spustiti na Mjesec nije ih spriječila da ustvrde kako su prvi postigli cilj", dodaje nekadašnji astronaut. Osam godina nakon Kennedyjeve izjave, 24 milijarde dolara i 11 letova, kasnije s posadom, NASA dobija okladu spuštajući na Mjesec 20. srpnja 1969. godine LEM s dva člana posade - Neilom Armstrongom i Edwinom "Buzz" Aldrinom u misiji Apollo 11. Na tome je radilo 420.000 ljudi. Međutim danas, strogi administrator NASE Daniel Goldin ne oklijeva reći da je "bolestan" od priča o Apollu jer "vrijeme je za ispisivanje povijesti a ne njezino obilježavanje". Međunaslov: Odlučiti se za izazov umjesto osrednjosti No kako je rat gotov, tom ispisivanju nedostaje uvjerljivosti: kad se u siječnju 1984. godine, prije pojave perestrojke, predsjednik Ronald Reagan obvezuje da će njegova zemlja u deset godina izgraditi nastanjenu svemirsku stanicu, ponosno je naziva "Freedom". Aluzija je očita: SAD namjerava izgraditi "Slobodu" i biti uspješniji nego SSSR - "Carstvo zla" prema riječima Reagana - sa stanicom Mir. Danas se "Freedom" više tako ne zove, njegovi ciljevi su znatno smanjeni, Kongres često odugovlači s izglasavanjem njegovog proračuna, a NASA je zatražila od Rusa da sudjeluju u izradi tog projekta često stavljanog od strane administracije u rang "dobre investicije u međunarodne odnose". Bivši astronauti više ne oklijevaju uputiti kritike što je vrlo rijetka pojava u toj vrlo zatvorenoj sredini. "Više nemamo svemirskog programa", ocjenjuje Eugene Cernan, posljednji čovjek koji je hodao po Mjesecu. "Zapustili smo se i zanemarujemo buduće generacije", dodaje zapovjednik Apolla 16 John Young, a Alan Bean, član misije Apolla 13, zaključuje kako se "Mjesec sad čini dalji" od Zemlje nego što je bio prije četvrt stoljeća. Po mišljenju dužnosnika NASE, treba znati preuzeti rizike: "Što je bio Apollo ako ne rizik? Armstrong i Aldrin spustili su se na Mjesec s manje od 15 sekundi rezervi u energiji. Tražimo slavu dok je bit NASE preuzimanje rizika, napredovanje i nepoznavanje straha", rekao je on nedavno na konferenciji za novinstvo u Washingtonu. Žaleći što polet pionira u svemiru više ne postoji na Cap Canaveralu, Daniel Goldin priznaje da je "materijal koji sačinjava junaka" nestao te da je "naše društvo postalo neprijatelj rizika". Sasvim mladi inženjer za vrijeme godina Apolla, Goldin želi izvući NASU iz logike hladnog rata i ponavlja neumorno da "izgraditi svemirsku stanicu znači odlučiti se za rizik a ne status quo, za izazov a ne osrednjost". (Hina) bnš br 170435 MET jul 94 170435 MET jul 94