IZVJEŠĆE GLAVNOG TAJNIKA UN (3)

ZAGREB/NEW YORK, 22. ožujka (Hina - nastavak) SIGURNOSNE ZONE 28. Nakon posjeta Misije Vijeća sigurnosti u BiH, travnja 1993. i povećane zabrinutosti zbog kritičnih humanitarnih i problema sigurnosti s kojima je suočeno više gradova izloženih neprekidim napadima bosanskih Srba, Vijeće sigurnosti je Rezolucijom 824 (1993) od 6. svibnja 1993. proglasilo sigurnosnim zonama slijedeće gradove i njihovu okolicu: Sarajevo, Tuzla, Žepa, Goražde, Bihać i Srebrenica. Tom Rezolucijom određen je mandat vojnih promatrača UNPROFOR-a: a) Nadzirati povlačenje svih vojnih ili paravojnih postrojba bosanskih Srba oko tih gradova na udaljenost sa koje više neće predstavljati opasnost; b) Nadzirati humanitarne prilike u sigurnosnim zonama. 29. Kako bi se zajamčilo puno poštivanje sigurnosnih zona određenih Rezolucijom 824 (1993), mandat UNPROFOR-a bio je dalje proširen Rezolucijom 836 (1993) od 3. lipnja 1993. kako bi se omogućilo: a) odvraćanje napada na sigurnosne zone; b) nadzor prekida vatre u sigurnosnim zonama; c) poticanje povlačenja vojnih i paravojnih snaga, osim onih bosanske Vlade, iz sigurnosnih zona; d) zaposjedanje ključnih položaja na terenu; e) sudjelovanje u raspodjeli humanitarne pomoći stanovništvu sigurnosnih zona. 30. Koncept sigurnosnih zona polučio je neujednačene rezultate. Nazočnost snaga UNPROFOR-a odvratila je, doduše, veće napade na te gradove, smanjila razinu sukoba, smanjila broj žrtava i poboljšala temeljne humanitarne uvjete u Srebrenici i Žepi. Dodatne snage raspoređene su u Tuzli. Humanitarna pomoć je, unatoč čestim ometanjima, također bila raspodjeljivana. Uvjeti života u sigurnosnim zonama unatoč tome i dalje su užasni; gospodarski i socijalno ta su područja uništena i trpe visoku razinu nezaposlenosti, prenapučena su, pogođena kriminalom kao i napetostima zbog neizvjesne budućnosti. Armija Vlade BiH također je koristila sigurnosne zone kao područja na kojima su se njezine postrojbe mogle odmarati, uvježbavati i opskrbljivati, kao i djelovati protiv srpskih položaja izazivajući time srpsku odmazdu. Ako se koncept želi očuvati, sigurnosne zone treba redefinirati kao što je i predloženo u izvješću glavnog tajnika od 11. ožujka 1994. (S/1994/291) u kojem se razmatra prihvatljivost proširenja koncepta na još tri grada koja odredi Vijeće sigurnosti. Takva redefinicija pretpostavljala bi potpunu demilitarizaciju od obje strane u dogovorenim uvjetima, zajamčanu slobodu kretanja, skladištenje ili povlačenje teškog oružja, kao i ekstenzivno raspoređivanje UNPROFOR-a. 31. Nedavna iskustva sa Sarajevom mogu u tom pogledu dobro poslužiti. Iako je Sarajevo bilo proglašeno sigurnosnom zonom od strane Vijeća sigurnosti, sve donedavno bilo je teško dogovoriti lokalni prekid vatre i mjere izgradnje povjerenja, pa je grad često trpio teška granatiranja i djelovanje snajpera, nešto od toga izazvano ofenzivnim akcijama snaga Armije Vlade BiH. Nakon sporazuma o prekidu vatre, kojeg je potaknuo UNPROFOR 6. veljače 1994., i izjave NATO-a od 10. veljače 1994., vladine snage, kao i one bosanskih Srba, povukle su ili stavile pod nadzor UNPROFOR-a svoje teško oružje u i oko grada. Kao rezultat, Sarajevo je tijekom pet tjedana postalo mnogo sigurnije, njegovi građani mogu uživati u miru i znatno većoj slobodi kretanja u svom susjedstvu. Proširenje takvih aranžmana na druga naselja i gradove u BiH - uključujući stvarnu demilitarizaciju uz predaju ili povlačenje oružja svih zaraćenih strana - može oživjeti ovaj koncept pod uvjetom da UNPROFOR dobije potrebne resurse. Treba također podsjetiti da je Vijeće sigurnosti u Rezoluciji 787 (1992), članak 6., od 16. studenog 1992., već pozvalo sve strane da "prekinu blokadu Sarajeva i drugih gradova, demilitariziraju ih i stave teško oružje pod međunarodni nadzor". 32. Ako se sukobi nastave drugdje u BiH, ciljevi će postati još problematičniji. Vojno - ako UNPROFOR treba odvraćati napade na sigurnosne zone - potreban mu je znatno veći broj vojnika s odgovarajućom opremom kako bi uzvratio snagama napadača i obranio položaje UNPROFOR-a. Sigurnosne zone se bez toga ne može braniti, osobito jer su potpuno okružene neprijateljskim snagama. Drugim riječima, aktivna suradnja svih strana nenadomjestiva je za valjanost sigurnosnih zona. Mada bi UNPROFOR mogao djelovati na konceptu postupnog širenja demilitariziranih područja čak i uz izostanak takve suradnje, to bi ga stavilo u funkciju nametanja mira a ne bi mogao djelovati u važnijim pitanjima cjelovitog rješenja krize. Čini se da je najbolje što se u ovim uvjetima može ostvariti uspostava pojačanog osjećaja sigurnosti i stabilnosti u sigurnosnim zonama uz prisutnost vojnika UNPROFOR-a dok se ne pronađe političko rješenje. 33. Konačno, Vijeće bi moglo zabilježiti da u slučaju sigurnosne zone Bihaća nisu riješena slijedeća pitanja utvrđena izvornim mandatom glede sigurnosnih zona: a) Mandat koji se tiče sigurnosnih zona odnosi se izričito na napade snaga bosanskih Srba. Bihać povremeno također napadaju snage vjerne vođi bosanskih Muslimana Fikretu Abdiću, koji traži autonomiju za svoju oblast, kao i "krajinski Srbi" iz UNPA u Hrvatskoj. Nije jasno određeno ima li UNPROFOR mandat da odvraća napade na sigurnosne zone od snaga izvan Republike BiH i/ili unutrašnjih sukobljenih snaga; b) Korištenje zračne sile u obrani sigurnosnih zona ograničeno je na područje BiH. Vijeće sigurnosti dosad se nije očitovalo glede zahtjeva glavnog tajnika od 19. rujna 1993. (S/26468) da proširi te ovlasti na pdoručje Hrvatske. U međuvremenu napadi na područje Bihaća pokretani su iz UNPA u Hrvatskoj pa UNPROFOR u zaštiti sigurnosnih zona nema pravo korištenja bliske zračne podrške na hrvatkom teritoriju u slučaju takvih napada. Koristilo bi ako Vijeće sigurnosti povodom ovog izvješća razjasni pitanja pokrenuta u stavku a) i dopuni odredbe o kojima se govori u stavku b). 34. Stalno proširivanje mandata od strane Vijeća sigurnosti promijenilo je prirodu misije UNPROFOR-a u BiH i dovelo do toga da se uoče neke implicitne kontradikcije. Dugo vremena prvenstveni mandat UNPROFOR-a u BiH sagledavan je kao pomoć u dostavi humanitarne pomoći, zadaća koju je moguće ostvariti samo uz aktivnu suradnju strana. Povećane zadaće dodijeljene UNPROFOR-u kasnijim rezolucijama neizbježno su umanjile njegovu sposobnost da izvrši izvorni mandat. Glavne posljedice toga bile su: a) Nekoliko novih zadaća stavilo je UNPROFOR u položaj da olakšava vojne ciljeve jedne od strana čime je doveo u pitanje svoju nepristranost koja je ključna za njegovu djelotvornost u izvršenju humanitarnih zadaća; b) Slijedom promijenjenih gledišta o njihovoj nepristranosti Snage su u nastojanju da izvrše svoje humanitarne zadaće bile izložene povećanom broju incidenata, opstrukciji i ometanju, osobito od strane bosanskih Srba i bosanskih Hrvata; c) Nove zadaće tražile su dodatne izvore koje Međunarodna zajednica nije ekspeditivno pružila. Primjerice, unatoč odluci Vijeća sigurnosti u Rezoluciji 844 (1993) od 18. lipnja 1993. da se u sigurnosne zone uputi dodatnih 7.600 vojnika do 10. ožujka 1994. na teren je došlo samo 5.000 ljudi. Ovakav sklop posljedica izložio je Snage neopravdanim kritikama čak i od nekih koji su sudjelovali u izradi pravila i postupaka po kojima UNPROFOR djeluje. 35. Ključno je pitanje potrebnog broja vojnika. Kada je prvi put Vijeće sigurnosti raspravljalo o uvođenju sigurnosnih zona UNPROFOR je procijenio (S/25939, članak 5.) da mu je za osiguranje pune zaštite tih područja potrebno oko 34.000 vojnika. Vijeće sigurnosti se odlučilo započeti provedbu u "lakšoj verziji", predviđajući minimalno pojačavanje postrojba za 7.600 ljudi. Uskoro je, međutim, postalo očito da države članice ne mogu odmah udovoljiti niti tom minimalnom zahtjevu. Nastojanja Tajništva da pronađe rješenja za manjak opremljenih postrojba pokazala su se neuspješnima. Primjerice, oko 3.000 vojnika koje je vlada Pakistana ponudila u lipnju 1993. još uvijek nisu bili raspoređeni do polovice ožujka 1994. jer su pakistanske vlasti rekle da nemaju mogućnost opskrbiti ih potrebnom opremom. U uvjetima kada UN nemaju vlastite opreme - a ranije zahtjeve glavnog tajnika da se uspostave rezerve standardne opreme za postorjbe za očuvanje mira nije prihvatila Generalna skupština - Tajništvo nije u mogućnosti da, dok potrebe za vojnicima znatno nadmašuju ponude država članica, odbije ponude za upućivanjem nedovoljno opremljenih podtrojba. Tajništvo je uložilo znatne napore da pronađe i pribavi opremu od drugih zemalja i organizira potrebno uvježbavanje pakistanskih vojnika. Stoga upućivanje postrojba neuobičajeno kasni zbog pokušaja da se pribavi oprema, uvježbaju vojnici i zatim ih se uputi na teren. 36. U BiH su u međuvremenu upućene neke snage iz UNPA ali to predstavlja prijetnju daljnjem smanjenju djelotvornosti UNPROFOR-a u Hrvatksoj. UNPROFOR je time također ostavljen bez potrebnih resursa u slučaju da dođe do političke krize i porasta neprijateljstava u UNPA. Vijeće bi stoga trebalo imati na umu ozbiljne teškoće s kojima su UN već suočeni u osiguranju vojnih snaga potrebnih za provedbu sadašnjeg mandata UNPROFOR-a, prije nego što usvoji rezolucije za čiju provedbu bi bile potrebne dodatne snage i oprema. C. BIVŠA JUGOSLAVENSKA REPUBLIKA MAKEDONIJA USPOSTAVA ZAPOVJEDNIŠTVA ZA BIVŠU JUGOSLAVENSKU REPUBLIKU MAKEDONIJU 37. Na traženje predsjednika Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije (BJRM) da se upute promatrači UN u BJRM kako bi se preduhitrile moguće posljedice sukoba u drugim dijelovima bivše Jugoslavije, UNPROFOR je Rezolucijom 795 (1992) bio ovlašten da od 11. prosinca 1992. uspostavi promatrače na granicama BJRM s Albanijom i Saveznom Republikom Jugoslavijom (Srbija i Crna Gora). Mandat UNPROFOR-a u BJRM je preventivan s ciljem nadzora i izvještavanja o zbivanjima u graničnim područjima, koja bi mogla narušiti stabilnost BJRM i ugroziti njen teritorij. Ovo prvo "preventivno raspoređivanje" mirovnih snaga UN pokazalo se zasad uspješnim i služi kao koristan izvor ranih upozorenja za Vijeće sigurnosti. Valja, međutim, naglasiti da UNPROFOR nema nikakav mandat glede unutrašnje situacije u BJRM, koja bi mogla biti opasnija za stabilnost te zemlje od vanjske agresije. Iako je UNPROFOR pripravan ponuditi svoje dobre usluge u odgovarajućim okolnostima on nema nikakav mandat da intervenira u slučaju unutrašnje nestabilnosti koja bi rezultirala u nekom obliku građanskog sukoba. (Hina - nastavlja se) fp fp 221709 MET mar 94 221709 MET mar 94