IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 26. siječnja (Hina) BBC "Dva tjedna pošto je na sastanku na vrhu NATO-saveza u Bruxellesu zapriječeno zračnim udarima u BiH, diplomati više ne dvoje da ta vojna hvalisanja nikada neće biti provedena u život", piše The Daily Telegraph. "Sve se to događa nakon što je američki predsjednik Clinton na tom sastanku ostale čelnike NATO-a upozorio da više ne bi smjeli izricati prazne prijetnje. Britanija je jedna od onih zemalja koje se protive takvim vojnim akcijama, strahujući da bi one mogle ugroziti postrojbe koje štite dobrotvorne operacije. Sve je to već uhodani dio događanja koja započinju tako što se čelnici zapadnih zemalja na nekom od svojih sastanaka osjete obveznima da svjetskim informativnim medijima pokažu kako nešto čine u BiH, pa se u tom cilju pažljivo razrade priopćenja u kojima se prijetnje doimaju mogućima dok njihovi predstavnici neumorno pričaju o mogućem poduzimanju takvih akcija. Kada priče o zračnim udarima izblijede, tada ti isti predstavnici za tisak počinju upozoravati na to da u priopćenjima tako nešto nikada nije izričito naznačeno te uvjeravati ljude da uvjeti za takvo nešto još nisu sazreli". U svjetlu tih dioba i nedoumica zapadnih zemalja glede BiH, britanski listovi opširno pišu o tome kako je Britanija jučer započela intenzivne pregovore trebaju li njezine postrojbe, kao i vojnici drugih zemalja, i dalje ostati u BiH. The Times podsjeća da je britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd, koji je nedavno boravio u Bosni, o tome već razgovarao sa svojim francuskim kolegom te da uskoro putuje u New York na razgovore s glavnim tajnikom UN prije nego se susretne s američkim državnim tajnikom i ministrima nekih drugih zapadnih zemalja. List piše kako gospodin Hurd drži da bi povlačenje imalo pogubne posljedice te da će britanske postrojbe u cijelosti biti povučene iz BiH ili će tamo ostati u punom sastavu. Gospodin Hurd je želio da se konačna odluka o tome donese u nekoliko idućih tjedana te u tom cilju sada razrađuje popis pogibelji kojima prijeti bilo njihov ostanak, bilo njihov odlazak. Saveznici bi u slučaju povlačenja morali razmatrati koliko će to novih žrtava izazvati i kakve će to poteškoće stvoriti onima koji ostaju. Mora razmotriti i dosege političkih uzbuna koje će podići dobrotvorne agencije i javnost u njihovim zemljama, a valja se pripremiti i na rasplamsavanje borbi. Među argumentima protiv dugog ostanka savezničkih postrojba gospodin Hurd će spomenuti da dobrotvorni napori iskrivljuju dinamiku rata i odgađaju njegov konačni rasplet te da je cijena koja se plaća previsoka za količinu isporučene pomoći. Listovi pišu i o jučerašnjoj smjeni na čelu postrojba UN u BiH, pa tako dopisnik The Daily Telegrapha iz Sarajeva javlja da je sama ceremonija na kojoj je dužnost novoga zapovjednika preuzeo britanski general sir Michael Rose bila izrazito rječita. Osim njega ceremoniji na sarajevskom uzletištu bila su nazočna još dva generala koja svoje položaje napuštaju u ne baš blistavim okolnostima. Francuski general Jean Cot odlazi u ožujku zato što je sa svojeg položaja opozvan zbog svađe s glavnim tajnikom UN, a belgijski general Francis Briquemont odlazi na vlastiti zahtjev šest mjeseci prije istjeka mandata. Osim toga, nije prošlo nezapaženo ni to da je na pitanje imaju li zaštitne postrojbe UN u BiH na raspolaganju dovoljno sredstava da se zadani posao valjano obavi, novi zapovjednik potvrdno odgovorio, dok je stari zapitao: 'Ne znam koliko puta moram ponoviti da ih nisam imao dovoljno na raspolaganju'. The Guardian tome dodaje riječi generala Cota da su njegove svađe s glavnim tajnikom UN Boutrosom Ghaliem glede moguće zračne potpore postrojbama UNPROFOPR-a bile tek vrh ledene sante. Prenosi se i demanti generala sir Michaela Rosea da je u BiH došao sa zadatkom da nadgleda povlačenje britanskih postrojba. The Independent je objavio veliki članak svoga dopisnika Roberta Foxa iz Banja Luke u kojemu se kaže kako su napori međunarodne zajednice u bivšoj Jugoslaviji doživjeli novi udarac kada je gospodin Louis Gentille, šef ureda Visokoga povjereništva UN za izbjeglice u sjevernoj Bosni, ustvrdio da je postalo nemoguće tamošnje manjinsko hrvatsko i muslimansko pučanstvo zaštititi od progona, nasilnih iseljavanja i ubojstava kojima ih izlažu Srbi. "Prije rata na širem području Banje Luke živjelo je više od 500 tisuća Muslimana, a sada se strahuje da ih nema više ni deset tisuća", piše Fox i upozorava kako za razliku od drugih područja BiH u kojima su sve tri zaraćene strane odgovorne za zločine, u Banjoj Luci rata nema. "Ljudi na odlazak nisu bili prisiljeni ratnim porazom već bezdušnom kampanjom etničkoga čišćenja u koje se, prenose se riječi gospodina Gentillea, stari i bolesni Hrvati ili Muslimani i dalje tjeraju na nehumane radne obveze, a manjine nasilno mobiliziraju vojnici vitlanjem oružja a bez ikakvih pisanih naređenja. Iako tamošnje srpske vlasti kažu da je riječ o djelovanju ekstremista, gospodin Gentille je uvjeren da iza kampanje terora stoje srpske vlasti. 'Došli smo do točke kada sami sebe zavaravamo, govoreći tim ljudima da ih možemo zaštititi', kaže gospodin Gentille. 'Ne možemo. Učinili smo sve što smo mogli, ali se moramo suočiti s realnošću da te ljude nismo uspjeli zaštititi'. Posebnu odgovornost taj visoku dužnosnik UN svaljuje na međunarodnu zajednicu pa kaže da su čelnici zapadnih zemalja potanko obaviješteni o onom što se u Banjoj Luci zbiva. 'Svijet govori o suđenju ratnim zločincima, a ne čini ništa da bi zaustavio ratne zločine. Neka mu Bog bude na pomoći. Neka Bog pomogne svima nama', kaže Gentille". RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI Pregled tiska Le Figaro je posvetio čitavu drugu stranicu bosanskom dossieru. Jedan članak predlaže da se UN potpuno povuku, drugi raščlanjuje pogreške Zapadne Europe na štetu Srba, treći ide u prilog Bosanaca i protiv Srba, dva pisma čitatelja u zaštitu generala Cota i dva pisma u prilog francusko-srpskom prijateljstva. Kao što se vidi, članci jasno pretežu na srpsku stranu, a emotivni jezik iz pisama čitatelja tu činjenicu dodatno naglašavaju. General u mirovini piše: "Da li bi velika Srbija bila opasnost u Srbiji? Zar smo mi zaboravili svjetovnu politiku Srba i nazočnost njihovih vojnika uvijek na našoj strani". Građanin iz okolice Pariza piše: "Srbi ne razumiju zašto ih svijet, posebno Francuska, saveznik oduvijek, toliko osuđuje. Vjerujete li da srpski narod nije revoltiran zločinima nekolicine svojih fanatika ekstremista, kakvih na nesreću ima i u Njemačkoj, u Francuskoj, Irskoj i drugdje..." Članak o europskim pogreškama koje on naziva 'paradoksima' i koje sve izlaze na štetu Srba, potpisuje Daniel Salvatore Schiffer, filozof, pisac dviju knjiga o ratu u bivšoj Jugoslaviji i najveći intelektualni miljenik režima u Beogradu. Schiffer drži da postoje tri paradoksa. Prvi je što je Europa pokušavala sačuvati jedinstvenu BiH kada je već, s Njemačkom i Vatikanom na čelu, uzela jamstvo za raspad Jugoslavije. Drugi je što su Muslimani poistovjećeni s Bosancima, pa je tako iz bosanske stvarnosti ostala isključena polovica pučanstva, svi Srbi i svi Hrvati. I treći paradoks, podupirati Muslimane kao naciju značilo je sudjelovati u prijevari jednoga od najvećih diktatora ovoga stoljeća Tita, koji je jednoj vjeri podario svojstvo nacionalnosti. Časopis Pravilo igre, koji vodi Bernard-Henri Levy, objavio je članak člana uredništva u kome se osvrće na međunarodnu zajednicu. Autor je ljut na međunarodnu zajednicu, ali iz sasvim drugih razloga. Autor se pita je li Zapad potpuno oslijepio ili pod okriljem šepavoga mira igra na kartu velike Srbije. Opsjednuti stvarnim izraelskim sindromom, Bosanci ne vjeruju više nikome osim samima sebi. Oni kažu 'nitko nam nije došao u pomoć tijekom rata'... Stoga je izgradnja vojske sposobne da postigne pouzdani mir, da obeshrabri Srbe u poratnom vremenu za njih jedini preduvjet svih rješenja. SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES Jugoslavija peca skrivene zalihe Dopisnik iz Beograda John Kifner izvješćuje da je "krnja Jugoslavija, koja se sastoji od Srbije i Crne Gore, izdala novu valutu, navodno poduprtu njemačkom markom i zlatnim zalihama, nadajući se da će namamiti ljude da svoje ušteđevine čvrste valute predaju u vladinu blagajnu. Nova je valuta navodno potpuno konvertibilna, a svaki novi dinar vrijedi jednu marku, koja je postala stvarno platežno sredstvo. Devalvacija jugoslavenskog dinara bila je vrtoglava. Potkraj prosinca vlada je tiskala novčanicu od 500 milijardi dinara, koja je u to vrijeme vrijedila oko 5 dolara, danas vrijedi tisućinu centa. Prvog siječnja vlada je... skinula devet ništica. Prošlog tjedna već je tiskala novčanicu od 10 milijuna. No, novi očajnički fiskalni trik ovisi o tome hoće li ljudi u njega povjerovati, a na ulicama je najava novca koji je ubrzo postao poznat pod nazivom 'superdinar' dočekana tužnim osmjesima i šalama. Jamstva autora plana dr. Dragoslava Avramovića, nekadašnjeg dužnosnika Svjetske banke, slaba su utjeha. 'Jamčim da nikome neće biti gore nego prije', obećaje Avramović". Kifner navodi i mišljenje vlasnika trgovine koji plan drži "prevarom, izdajom, varkom kojom se želi ukrasti novac privatnih poduzetnika". Dopisnik napominje da su "ovdašnji ekonomisti živo raspravljali o programu i uglavnom ga osuđivali. (...) Vlada tvrdi da je plan poduprt zalihom čvrste valute ili zlata u vrijednosti od 500 milijuna njemačkih maraka", piše Kifner, objašnjavajući zatim način plasmana i isplate novog dinara. Zapadni diplomat rekao je da "ako i ima čvrste valute, nju ljudi drže pod madracima. Ovo je vladin pokušaj da se dočepa tog novca skrivenog pod madrace". Kifner dodaje kako "nitko ne zna koliko iznose te skrivene ušteđevine, iako se vjeruje da su znatne, a neke procjene približavaju se iznosu od 800 milijuna maraka. 'To je gospodarstvo Alise u zemlji čuda', kaže zapadni diplomat, napominjući da je inflacija u prosincu bila 283 posto". BELGIJA LE SOIR Uporaba sile? I dalje opća zbrka... Pierre Lefevre komentira posjet američkoga državnog tajnika Parizu, ističući da sastanak "nije omogućio pojašnjavanje zapadnog pristupa bosanskom problemu. 'SAD su spremne na angažman koji su prihvatile u okviru NATO-a za eventualnu uporabu zrakoplovstva u Tuzli i Srebrenici', potvrdio je Christopher nakon razgovora s francuskim ministrom vanjskih poslova Alainom Juppeom. No, istodobno je International Herald Tribune objavio razgovor s glavnim tajnikom UN u kojemu Boutros Ghali potvrđuje da sumnja u volju NATO-a da uporabi silu. 'Dok god nema političke volje da se nametne takvo rješenje, UN mogu učiniti samo tri stvari', rekao je, 'pregovarati i još pregovarati, pružiti maksimalnu humanitarnu pomoć i obuzdavati vojni angažman na terenu'. Dok djeca umiru pod granatama u Sarajevu i Mostaru, NATO i UN i dalje prebacuju odgovornost za neaktivnost. Saveznicima je lako čekati odluku glavnog tajnika, jedinoga koji ima legitimitet nužan za angažiranje sile. A njemu je lako bilo reći da su saveznici podijeljeni... i nisu doista spremni napasti. Očekuje se da će tijekom sljedećih nekoliko dana posebni izaslanik UN u Bosni Yasushi Akashi glavnom tajniku predložiti plan s ciljem otvaranja tuzlanskog uzletišta i smjene kanadskog kontingenta UNPROFOR-a u Srebrenici. I jednima i drugima tada će biti teže... izbjeći odluku. Čak da su Francuzi i Amerikanci jučer i pojasnili svoja stajališta, i dalje ostaje osnovni nesporazum između Pariza i Washingtona. Osim hipotetičkih zračnih napada, Francuska želi da SAD pošalju kopnene postrojbe koje bi osigurale poštivanje odluka UN. A Christopher to i dalje odbija. Osim toga, Pariz bi htio da se SAD uključe i u pregovarački proces. Alain Juppe je potvrdio da se trenutačno nalaze na mrtvoj točki. Ženevski pregovori nisu napredovali i primjećuje se pojačavanje aktivnosti na terenu, uz opasnost vojne eskalacije. U takvoj situaciji, čini se da sve tri strane radije ratuju nego pregovaraju, tvrdi francuski ministar koji je ustrajao na tome da velesile - ES, SAD i Rusija - razrade zajednički pristup i uključe se u diplomatski proces", piše Lefevre. U nastavku novinar dodaje da Warren Christopher do sada nije javno reagirao na pozive. "Međutim, SAD se zamjera što počinju reviziju svoje jugoslavenske politike dva tjedna poslije svršetka bruxelleskog sastanka na kojem su jasno potvrđene njezine granice", ističe Lefevre, upozoravajući da bi "u politici mogla još neko vrijeme vladati velika konfuzija. Kao i u zadržavanju snaga UNPROFOR-a u Bosni poslije zime. Britanski ministar obrane Malcolm Rifkind upozorio je u nedjelju da bi Velika Britanija ovog ljeta mogla povući svojih 2500 vojnika razmještenih u Bosni. Neki se diplomati pitaju ne ustraje li Francuska na takvom pritisku na SAD zato da opravda eventualno povlačenje pod isprikom da Washington nije poslao snage koje su bile nužne". NJEMAČKA DIE WELT Nema mjesta za gentlemene "U kratkom razdoblju između 69. i 70. primirja koje će zaraćene strane u Bosni tek sklopiti, članovi NATO-a opet su na vrhuncu vlastite političke promocije zaprijetili zračnim udarima ako Srbi ne oslobode komunikacije za dostavu humanitarne pomoći opkoljenim stanovnicima Bosne. Osim toga, NATO je najavio da će - 'bude li potrebno' - zračnom akcijom prekinuti 'čelični obruč oko Sarajeva'. Bombe za Tuzlu i Srebrenicu? Nakon dvije godine bombe na opsjedatelje Sarajeva? Navedena pitanja postavljena su prije godinu dana. NATO je počeo razmatrati 'opcije' u jesen 1992., borbeni zrakoplovi pripremljeni su u Italiji još u ljeto 1993. No, nitko ne želi pokrenuti akciju. Čak i nakon nedavnog upozorenja sudionika bruxelleskog sastanka na vrhu NATO-a, glavni tajnik UN izjavio je da je borbeni angažman NATO-a u Bosni uvjetovan odgovarajućim zahtjevom snaga UN. No, plave kacige dosada nisu zataražile intervenciju. Tko će ugroziti sigurnost vojnika UN na terenu nakon stotinu puta ponovljenih izjava da bi međunarodna primjena oružane sile protiv Srba plave kacige pretvorila u 'taoce' (štogod to značilo). Nitko danas više ne spominje da su Srbi svojedobno zaprijetili da će zračnu isporuku pomoći istočnoj Bosni kazniti napadom na transportne zrakoplove NATO-a. Danas zračne pošiljke humanitarne pomoći jamče opstanak nekoliko desetaka tisuća ljudi. Zračna blokada srpske logistike i operativnog djelovanja mogla bi - uz određeni stupanj rizika - zabilježiti sličan rezultat. NATO raspolaže prikladnim sredstvima. Uvjeti angažmana i ciljevi nisu teži od zamišljene akcije NATO-a u ratu protiv Varšavskog pakta na Karpatima ili na južnom Balkanu, čiji je cilj zaštita jugoistočnog boka. Sve te činjenice poznate su već dvije godine. Poznate su u prvom redu zapovjednicima snaga UN u Bosni i Hercegovini, koji šalju sve oštrije moralne prosvjede svojim političkim naredbodavcima jer zbog ograničavajućih uputa ne mogu djelotvorno obaviti svoju zadaću zaštite i dostave humanitarne pomoći, trpeći pritom gubitke u ljudstvu (130 poginulih vojnika) i uvrede agresora. Nijedan zapovjednik nije se dosad založio za ofenzivnu intervenciju jer kontingent UN nije dovoljno jak a mandat ne dopušta takvu opciju. No, zapovjednici već dulje od godinu dana zahtijevaju veće ovlasti kako bi ublažili nasilje bar na područjima gdje su stacionirani. Početak nove godine stoga je u Sarajevu obilježen besprimjernim otvorenim nastupom dvojice europskih generala, Belgijanca Briquemonta i Francuza Cota, najviših časnika UN na terenu, protiv politike i ponašanja visokih dužnosnika UN: general Briquemont zatražio je prijevremeni opoziv, a general Cot kritizirao je dvojicu posrednika, Stoltenberga i Owena, kojima zamjera 'gentlemanskim tonovima obilježene' osobne kontakte s političarima odgovornim za pokolje nad civilnim stanovništvom. Takvi nastupi potkopavaju autoritet UN, upozorio je general Cot. General Briquemont požalio se također da UN ne shvaćaju ozbiljno vlastite rezolucije - on sam navodno ih više uopće ne čita jer su potpuno beskorisne - blokirajući djelovanje snaga UN, a time i djelotvorne akcije usmjerene na provedbu odluka UN, te prisiljavajući vojnike da se 'pokore' i ohrabrujući takvom politikom širenje nasilja. Europske vlade i dalje su suzdržane, a američki Predsjednik uvjetovao je svoje odluke suradnjom saveznika. Pojedini saveznici s vremena na vrijeme pokreću inicijativu o vojnoj intervenciji. Prije godinu dana iznesen je prijedlog o obrani planiranih 'zaštićenih zona' koje su trebale okupljati izbjeglo stanovništvo; najnovija inicijativa usmjerena je na otvaranje zračnih luka i cestovnih komunikacija za opskrbu izoliranih mjesta - u oba slučaja riječ je, dakle, tek o sekundarnim akcijama pomoći, a ne o suzbijanju agresije, odnosno o provedbi podjele u skladu s Vance-Owenovim planom iz 1992., koji časnici NATO-a s pravom nisu željeli poduprijeti angažmanom savezničkih vojnika. U okviru sličnog projekta, britanski vojnici stacionirani su već 30 godina na Cipru, podsjetili su britanski generali na sastanku u Bruxellesu. Otvorena je rasprava o politici NATO-a, koja je postala bespredmetnom nakon što je načelnik glavnog stožera američke vojske u proljeće 1993. odbacio mogućnost angažmana američkih vojnika. Krug nemoći međunarodne zajednice tako je zatvoren. Tragovi namjera Zapada gube se ponovno u bosanskoj zimi, negdje između Mostara i Sarajeva. U međuvremenu, rat je tijekom godinu dana odnio oko 150 tisuća ljudskih života; od početka sukoba u zimi 1991./1992. podaci bilježe oko četvrt milijuna žrtava. Kakva će buduća bilanca potaknuti NATO da konačno pokrene konkretnu akciju?", pita na kraju svog komentara Lothar Ruehl. ITALIJA Svi protiv faraona "Prošle su dvije godine otkako je 'Faraon', kako ga zovu zbog njegova egipatskog podrijetla, megalomanije i poglavito arogancije, zasjeo na tridesetiosmom katu Staklene palače. No najčešće pitanje u kuloarima Ujedinjenih naroda i u susretima ministara i predsjednika nije obavlja li Boutros Ghali dobro ili loše poslove glavnoga tajnika niti je li svojim oklijevanjem pogoršao krizu u Bosni, nego mnogo jednostavnije: kako ga se riješiti," piše talijanski list, citirajući britanskog veleposlanika Davida Hannaya ("Trebalo bi ga pozvati na odgovornost") i bivšu Ghalievu suradnicu Melitu Wells, koja ga je opisala kao "opsesivnog centralista nesposobnog za normalne ljudske odnose." "Problem je bez presedana: u pola stoljeća postojanja Ujedinjenih naroda nijednom se nije dogodilo da je u tolikoj mjeri narušena veza povjerenja između glavnog tajnika i država članica", piše list. Dužnosnici ga mrze: oko sebe stvorio je pojas 'spaljene zemlje', udaljivši 'nezgodne' suradnike, kao što je bila Amerikanka Melita Wells, i nagnavši osobe s velikim iskustvom, kakav je bio Gianni Pico, desna ruka Javiera Pereza de Cuellara, da sami ponude ostavku. Diplomati akreditirani pri Ujedinjenim narodima žale se da je do njega teško doći: veleposlanici čekaju i po tri mjeseca da budu primljeni. Generali plavih kaciga smatraju ga svojim najgorim neprijateljem, a državni tajnik Warren Christopher drži ga odgovornim za bezizlaznu situaciju u Bosni i Somaliji", nabraja list. "Pitanje koja leži u pozadini polemika jest kako definirati ulogu glavnog tajnika: Boutros Ghali tumači je kao 'predsjedničku', smatrajući se šefom tvorevine koji može ravnopravno pregovarati s drugim državama. Rado ističe kako je 'političar, a ne diplomat'. Osobno je vodio mirovne operacije plavih kaciga, preuzevši ulogu 'zapovjednika' svjetske vojske", piše list, naglašujući kako je upravo to 'predsjedničko' držanje bilo glavni uzrok sukoba između glavnog tajnika i Vijeća sigurnosti. (Hina) kv 260047 MET jan 94 26294