IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 25. siječnja (Hina) THE WASHINGTON POST, SAD, (24. I. 1994.) "Čini se da su Muslimani odlučili vratiti izgubljeno u Bosni" Dopisnik iz Ženeve David Ottaway ističe da to "što je bosanska vlada nedavno odbila mirovni prijedlog nagovješćuje da bosanska vlada pod muslimanskim vodstvom namjerava oružanom silom vratiti ono što nije uspjela dosadašnjim pregovorima - područja s muslimanskom većinom koja su pregazili i 'etnički očistili' bosanski Srbi i Hrvati. (...) Očita muslimanska odlučnost da odbiju svaki mirovni plan koji ne uključuje bivše muslimanske zemlje i nastave borbe kako bi ih vratili, suočava UN i ES s mučnim pitanjem trebaju li odustati od mirotvorstva i humanitarnih operacija u Bosni. Stajalište bosanskih Muslimana očito potječe od onoga što su Rasim Delić i ostali opisali kao popravljanje ratne sreće nekad odrpane vladine vojske. Međutim, bilo je nemoguće dokazati njihove tvrdnje o napredovanju muslimanskih snaga. Na području istočne Bosne gdje su srpske snage navodno potisnute iz sela koja je Delić naveo u interviewu nema promatrača UN ni njihovih postrojba. Međutim, vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić priznao je muslimanske vojne uspjehe u interviewu za Washingotn post 14. siječnja. Dopisnik John Pomfret prošlog je tjedna izvijestio da je muslimanska vojska osvojila nekoliko manjih dijelova teritorija na Grbavici i na brdima koja okružuju Sarajevo, ali da su prošlog tjedna muslimanski napadi prestali", piše Ottaway. "S obzirom na nastavak zastoja na mirovnim pregovorima, Francuska je u petak zatražila hitan sastanak SAD, Rusije i ES na kojem će se raspravljati o tome treba li povući UNPROFOR iz Bosne, što bi najvjerojatnije prekinulo humanitarne operacija UN i izložilo stotine tisuća Bosanaca gladi. Bosanci i dalje potvrđuju da podupiru mirovni i diobeni plan koji je u studenome predložio ES. Tim se prijedlogom traži podjela Bosne na tri cjeline prema etničkom načelu. Republika s muslimanskom većinom dobila bi 33,3 posto teritorija, srpska 49,2 posto, a hrvatska 17,5 posto. Sudeći prema gradovima koje muslimanska vojska nastoji ponovno zauzeti i prema zahtjevima vlade na mirovnim pregovorima, čini se da su bosanski Muslimani odlučili zadržati - silom ili pregovorima - gotovo četrdeset posto teritorija. Taj prošireni teritorij uključivao bi suveren izlaz na more i Savu na hrvatskoj granici i Drinu na srpskoj granici", piše među ostalim Ottaway. THE NEW YORK TIMES, SAD, (24. I. 1994.) "Mirotvorci i političari" "Uoči kongresne rasprave o američkom angažmanu u Somaliji, Bosni i na Haitiju, neki članovi kongresa zahtijevaju ponovno razmatranje odnosa između Clintona i kongresa u pogledu ratnih ovlasti", piše Bob Dole, republikanski zastupnik u američkom senatu, dodajući da je to "dobro, ali dok se plave kacige mirotvoraca UN - koje uvelike financiraju SAD - pojavljuju na sve više mjesta u svijetu, mnogo je bitnije redefinirati odnose između SAD i UN i uspostaviti ulogu kongresa u tom odnosu. U sadašnjoj situaciji, naš neizabrani predstavnik u UN može svojim glasom potvrditi da će SAD dati milijarde dolara i izložiti živote američkih vojnika, a kongres o tome ne može odlučivati". Dole upozorava da su zajedničke operacije SAD i UN u Somaliji, Bosni i na Haitiju pokazale da "SAD nije u interesu da dopuste UN da im određuju vanjsku politiku. Iako je pritisak kongresa doveo do nekih promjena u loše zamišljenoj vladinoj politici pod utjecajem UN, činjenica je da kongres nema formalnu ulogu u odlučivanju o mirovnim operacijama UN". Podsjećajući zatim na obvezu SAD da plati gotovo trećinu troškova čim Vijeće sigurnosti odobri neku mirovnu operaciju, Dole upozorava da će do kraja ove fiskalne godine SAD dugovati oko milijardu dolara više nego što je kongres odredio za mirovne operacije. Prošle je jeseni, podsjeća Dole, "predsjednik Clinton rekao da bi UN 'morali znati kad treba reći ne'. Otada je Vijeće sigurnosti - uz američki glas 'za' - počelo, nastavilo ili proširilo mirovne operacije u Mozambiku, na iračko-kuvajtskoj granici, u Somaliji, Gruziji, na Cipru, u El Salvadoru, na Haitiju, u Ruandi, bivšoj Jugoslaviji i Liberiji i razmatra mogućnost početka novih operacija na mjestima poput Tadžikistana, Angole i Nagorno-Karabaha. Vijeće je odbilo jedino operaciju u Burundiju". Dole zatim ističe da će "kako bi pomogao da se ispuni praznina u pogreški kongresa predstaviti 'zakon o mirovnim snagama' koji će uključivati sljedeća načela: zabraniti američkim postrojbama da im u operacijama UN zapovijeda stranac. Od američkih vojnika može se zahtijevati da izlože svoje živote opasnosti jedino u slučaju potpore američkih interesa, u operacijama koje vode američki zapovjednici. Isključiti američke postrojbe iz bilo kakve redovne vojske UN. (...) Prije nego SAD daju svoj glas o mirovnim aktivnostima, mora se tražiti mišljenje kongresa". Sljedeće se načelo odnosi na pitanje proračuna: vlada bi morala kongresu iznijeti potpun i realan godišnji zahtjev za financiranje, a "UN bi se moralo obavijestiti da SAD neće plaćati doprinos za mirovne operacije UN koji stalno raste - a koji već iznosi 31,7 posto - bez uključivanja kongresa". Zadnje načelo koje Dole ističe odnosi se na "sprečavanje varanja SAD. Naime, UN mora priznati sve američke doprinose mirovnim operacijama, uključujući osoblje, transport i opremu. Iako su SAD potrošile gotovo 1,5 milijuna dolara u Somaliji, UN će nam poslati račun za još 500 milijuna dolara 'poreza'. Američki porezni obveznici više si ne mogu priuštiti zbrkane UN metode obračuna". Na kraju Dole ističe da "zakon o mirovnim snagama neće riješiti sve probleme dodatnog ugovaranja američke politike s preambicioznim UN. Međutim, postane li kongres punopravni partner u donošenju velikih odluka, zakon bi morao osigurati bolju zaštitu američkih vanjskopolitičkih interesa, američkih vojnika i novca". FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG, Njemačka,(24. I. 1994.) "Smrt i krivnja" "Po izvješću radio-Sarajeva, granata koja je krajem tjedna u glavnom gradu Bosne ubila šestero djece u igri upućena je iz gradske četvrti pod kontrolom srpskih snaga. Ako posrijedi nije plameni udar iz vedra neba, već - kao u brojnim dosadašnjim slučajevima - projektil iz međusobne vatrene razmjene zaraćenih strana, bit će teško utvrditi izravne krivce za smrt šestero nevinih mališana, iako sve žrtve, bez obzira na okolnosti njihove smrti, možemo općenito pripisati onima koji su rat - danas međusobni oružani obračun pojedinih četvrti - i započeli. U načelu vrlo primjerena koncepcija dokončanja rata međunarodnim vojnim udarima obilježena je u konkretnim potankostima velikim, praktičnim problemima: koje aktivne topničke položaje valja napasti u okviru te kaznene akcije zastrašivanja, odnosno čije glavne stožere ili koje političare s kojima međunarodna zajednica danas pregovara o miru? Osim toga, u okviru mirotvorne akcije bombe međunarodne zajednice mogle bi - nesretnim slučajem ili taktičkim potezom zaraćenih strana, koje često svoje topove stacioniraju u gusto naseljenim područjima - ubiti i djecu", upozorava komentator lista. DER SPIEGEL, Njemačka,(24. I. 1994.) "Majke svih muslimana" "Po želji Alaha, Benazir Bhutto i Tansu Ciller sastat će se pod tučom granata i uz grmljavinu topova: pakistanska i turska premijerka nastupit će sredinom sljedećeg tjedna u ruševinama glavnog grada Bosne pred predstavnicima međunarodnog tiska, kako bi 'kao žene, majke i supruge izrazile solidarnost s hrabrim ženama u Sarajevu'. Muslimanke su na sastanak pozvale i 'željeznu lady', predstavnicu Zapada, ali barunica Margaret Thatcher poziv je ljubazno odbila. Bivša britanska premijerka koja koristi svaku priliku da zapadnim vladama predbaci neuspjeh u Bosni spriječena je predavanjem koje bi uskoro trebala održati u SAD. Samozvane majke svih muslimana bit će, dakle, same. Razljućena nespremnošću zapadnih političara da vojnim sredstvima zaustave genocid nad bosanskim Muslimanima, Ciller je najavila oštru kritiku 'kršćanskog fundamentalizma' koji je Sarajevo prepustio na milost i nemilost Srbima. Oštre riječi, izgovorene pred uključenim kamerama i posredovane u turske domove, vjerojatno neće poboljšati položaj opkoljenih stanovnika Sarajeva, ali ni same turske premijerke. Turski zahtjevi za selektivnim zračnim napadima na srpske položaje dosad nisu prihvaćeni. Razočaranje potiče sve veći broj Turaka da pristupe vjerskim i ekstremno desno orijentiranim strankama. Ako obrazovana ekonomistica želi sačuvati svoju konzervativnu Stranku pravog puta od većeg gubitka glasova na komunalnim izborima, raspisanim za ožujak ove godine, mora hitno povećati popularnost koju namjerava steći upravo svojim nastupom u ulozi zagovornice nesretnika u Bosni. Jednostavna teza da je Bosna postala poprište rasističkih križarskih pohoda kršćana protiv muslimana naći će pristaše u Turskoj, ali i u drugim zemljama. Najžešći protivnik Benazir Bhutto pokušao je iskoristiti balkanski sukob u okviru svoje kampanje: svrgnuti premijer Navaz Sharif otputovao je u Bosnu i poklonio 3 milijuna dolara iz vlastite privatne imovine. Pakistanski tisak slavio je njegov pohod kao junačko djelo. Politički iskusna premijerka prisiljena je povući protupotez jer kao žena na kormilu konzervativne islamske države ne može dopustiti da se njezini politički protivnici odlučnije i medijski uspješnije zalažu za muslimane od nje same. Benazir Bhutto zna da će njezini nastupi privući veliku pažnju javnosti. Zbrka koju je izazvala najava njezina posjeta Sarajevu snažno će odjeknuti i u Pakistanu, a nitko ne može bolje utješiti ranjenu muslimansku dušu od žene, svjesne svoje majčinske uloge", ističe novinar na kraju svog članka. RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW Johannes Grotzky komentira na RDW stanje u Srbiji. "Balkanski je sukob pokazao da se Srbija ne može isključiti iz političkih razmišljanja. Ostatak Jugoslavije, koji je gotovo identičan s Republikom Srbijom, mora se uključiti u proces odlučivanja o budućnosti ovoga kriznog područja. To dobro zna i srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, nadareni beskrupulozni taktičar. Zbog toga on želi, u svojoj zemlji opterećenoj sankcijama i ratnim troškovima, stanovništvu u zemlji i međunarodnoj zajednici odaslati signale koji ih trebaju pripremiti na njegovu izmijenjenu politiku. Milošević čija je bivša komunistička partija, a sada socijalistička stranka, izišla ojačana iz posljednjih izbora, sada će svoje vješte taktičke poteze htjeti iskušati u novom parlamentu. Već prije konstitutivne sjednice parlamenta u Beogradu, Milošević je primio vođe oporbe da bi im ponudio sudjelovanje u vladi. Međutim, ponuda je tako reći ravna otrovnoj jabuci jer socijalistima nedostaje samo nekoliko zastupnika za apsolutnu većinu, a oporbene stranke su beznadno posvađane. Dakle, socijalistima je dovoljno da prevare samo jednu jedinu stranku kako bi ostvarili četiri prednosti. Prvo, minimalnim ustupcima socijalisti mogu ostati i dalje na vlasti. Drugo, u tom slučaju Milošević ne bi morao proglašavati izvanredno stanje. Treće, inozemstvo bi moglo biti uvjereno u spremnost na kompromise režima u Beogradu i, četvrto, poslije kratkoga vremena, krivnja za gospodarsku i socijalnu propast mogla bi se brzo svaliti na bivšu oporbu. Znači, čak i ako samo jedan partner bude podupirao Miloševićeve socijaliste, to će u Beogradu dovesti do prividne političke stabilnosti. Međutim, Miloševiću je upravo potrebna ta faza prividne stabilnosti da bi došlo kako do ukidanja sankcija tako i do zaključenja mira u BiH, što bi samo potvrdilo srpska osvajanja. Srpski, ali i hrvatski tisak, već sada likuju zbog tzv. normalizacije odnosa Srbije i Hrvatske, normalizacije koja nije ništa drugo do početak međusobnoga priznavanja teritorijalnih pretenzija i jedne i druge strane na BiH. Inozemstvo, premoreno tim razvučenim sukobom, radovat će se svakoj promjeni u Beogradu jer ne vidi koliko je zapravo neproračunljiva uloga srpskih socijalista i njihovog vođe Slobodana Miloševića". MAĐARSKI TISAK...(24. 01. 1994.) Cjelokupni mađarski dnevni tisak je jučer na naslovnim stranama objavio informaciju iz Beograda o uvođenju tzv. "super-dinara". Opća je ocjena mađarskih izvještača kako se radi o novom srpskom obećanju bez pokrića, čija će sigurno posljedice biti veliko povećanje već postojeće armije nezaposlenih i završni udarac preostalim poduzetnicima u, kako ovdje kažu, "maloj Jugoslaviji". Utjecajni budimpeštanski list "Magyar Hirlap" primjerice danas piše kako je unatoč ružičastim obećanjima kilogram mesa u SRJ još jučer stajao gotovo 50 DEM. Novi porezi i druge pristojbe zadat će smrti udarac srbijanskim poduzetnicima, jer moraju u kratkom roku platiti 5 do 10 tisuća njemačkih maraka državi na ime poreza i to u vrijeme kad zbog sankcija ionako nemaju posla, piše mađarski list. "Magyar Hirlap" predviđa kako će mnoga srpska poduzeća uskoro staviti ključ u bravu, a očekuje se da će posljedica "stabilizacijskog programa" srpske vlade biti i novih 600 tisuća nezaposlenih, piše danas taj budimpeštanski dnevnik. Prema ocjeni lista s najvećom nakladom u Mađarskoj, "Nepszobadsaga", trezveni stručnjaci za gospodarstvo ne daju velike šanse gospodarskoj i monetarnoj srpskoj reformi, čiji je autor umirovljeni ekonomist Dragoljub Avramović. Budimpeštanski "Magyar Nemzet", pak, piše kako ljudi u Srbiji i Crnoj Gori vjeruju u "program gospodarskog procvata" samo zato jer u nešto moraju vjerovati, iako svaka racionalna analiza pokazuje kako novi srpski "super dinar" neće imati dugi život. (Hina) dh 250656 MET jan 94 25196