ZAGREB, 12. prosinca (Hina) - Poveća analiza Henrya Kissingera u kojoj piše o problemu slanja američkih vojnika u BiH, (analiza je objavljena u 'Los Angeles Times Syindikate' i 'Welt am Sontag'), povod je članka Nenada Ivankovića pod
naslovom "Kissingerov pogled na Dayton", u današnjem Večernjem listu.
ZAGREB, 12. prosinca (Hina) - Poveća analiza Henrya Kissingera u kojoj
piše o problemu slanja američkih vojnika u BiH, (analiza je objavljena
u 'Los Angeles Times Syindikate' i 'Welt am Sontag'), povod je članka
Nenada Ivankovića pod naslovom "Kissingerov pogled na Dayton", u
današnjem Večernjem listu. #L#
Novinar prepričava dijelove analize u kojima se objašnjava gdje je bit
problema i piše: "Ako bi se daytonski sporazum pokušao provesti u svim
onim ključnim aspektima koji se tiču održavanja BiH kao cjelovite
države, to bi najvjerojatnije vodilo u novi Vijetnam, 'najveću
američku tragediju nakon drugog svjetskog rata!'. Kissinger podsjeća
da na Balkanu zaista nisu postojali nikakvi američki nacionalni
interesi koji bi opravdavali slanje kopnenih trupa. Tek je američka
politika svojim angažmanom stvorila takve interese, i to prije svega
svojim obećanjem da će u Bosnu poslati 20.000 vojnika. Ako bi sada
prekršila to obećanje, drži Kissinger, dovela bi u pitanje cijeli
vrijednosni sustav do čijeg je razvoja i ozbiljenja u svijetu Americi
životno stalo. U tom indirektnom smislu, Bosna samo dodiruje američke
nacionalne interese i zato Kisinger drži kako je ispravno Clintona
podržati u njegovoj nakani da u Bosnu pošalje vojnike. Slična logika,
uostalom, rukovodi i Boba Dolea".
Nadalje, prenosi Ivanković, Kissinger smatra kako "Amerikanci ni u
kojem slučaju ne smiju pokušati osigurati slobodu kretanja u cijeloj
Bosni, a time zajamčiti i povratak izbjeglica u njihove domove. A ne
učine li to, sve odluke iz sporazuma, vezane uz cjelovitu Bosnu, ostat
će mrtvo slovo na papiru", komentira Ivanković i nastavlja: "On drži
da je mnogo opasnija iluzija koju je sebi američka politika stvorila i
stvara o mogućnosti pomirenja među etničkim skupinama. Već opseg
NATO-ove akcije kazuje o kakvoj je količini nepovjerenja i
neprijateljstva riječ. Sva dosadašnja slična iskustva govore da je
bilo dovoljno 'nekoliko stotina promatrača' kako bi se proveli slični
mirovni sporazumi (Sinaj, Cipar, Golanska visoravan). Jedino je u
Bosni bilo nužno 60.000 teško naoružanih vojnika!" Navodi i
Kissingerovu ocjenu o nemogućnosti pomirenja Muslimana i Hrvata,
odnosno ocjenu da je i "bosanska Federacija 'zastrašujući primjer'
takve mitologije i bez ikakvih šansi da se održi na dulji rok".
Kissinger stoga smatra, navodi Ivanković, kako je jedino rješenje
"stvaranje 'priznate muslimanske države, koja bi stajala na vlastitim
nogama i koju bi štitio NATO'", a ne pokušaj održavanja cjelovite BiH,
"čija bi egzistencija s velikom vjerojatnošću 'prije vodila daljnjem
etničkom čišćenju nego pomirenju triju etničkih grupa'.
Problem Kissingerova prijedloga, a to uviđa i njegov autor, jest u
tome što nije definirano gdje bi bio teritorij takve muslimanske
države", dodaje Ivanković i nastavlja: "No, u svakom slučaju, takva bi
u biti trojna podjela Bosne na dugi rok mnogo više pridonijela
stabilnosti u regiji, pa i u cijeloj Europi, nego ova sadašnja
daytonska konstrukcija, drži taj bivši američki ministar vanjskih
poslova i svakako jedan od najuglednijih svjetskih stručnjaka za
sigurnosna pitanja".
U zaključku Ivanković piše: "Bez obzira na to što tko mislio o
Kissingerovoj analizi, jedno je sigurno: daytonski sporazum zbog svoje
višeznačnosti otvara mogućnosti za različite rezultate. Utoliko je
nedvojbeno da on nije nikakvo konačno rješenje, već početak dugog i
neizvjesnog procesa. Kamo će on na kraju odvesti, pokazat će se vrlo
brzo. Ako se Amerikanci, zajedno s NATO-om, zadovolje samo
razdvajanjem zaraćenih strana i sprečavanjem genocida, bit će to
prilično siguran znak da je cjelovitoj Bosni povijesno odzvonilo".
(Hina) dp sp
120810 MET dec 95