VELIKA KLADUŠA: VELIKI POVRATAK

VELIKA KLADUŠA, 9. prosinca (Hina, pišu Denis Romac i Aleksandar Španić) Premda će povratak, svakim danom sve većeg broja, izbjeglica iz Kupljenskog u Veliku Kladušu mnogi pripisati 'zaslugama' prvog ovogodišnjeg snijega i niskim temperaturama, koji su onemogućili život u improviziranim nastambama u izbjegličkom kampu - turski, hrvatski i bošnjački policajci okupljeni u združenom policijskom odredu za provedbu akcije dobre volje "Povratak" pri prvom će vas susretu pokušati uvjeriti da su upravo oni zaslužni za povratak izbjeglica iz Kupljenskog u Veliku Kladušu. Bez obzira na tu dvojbu, visoki, uglavnom brkati turski policajci u plavo-crnim odorama, snažni hrvatski policajci u zimskim i bošnjački u maskirnim odorama, svojim pojavama na velikokladuškim ulicama privlače najveću pozornost tamošnjeg stanovništa i povratnika. U povodu za ponedjeljak 11. prosinca ponovno najavljenoga svečanog postrojavanja združenog odreda, kojim će provedba misije dobre volje "Povratak" službeno početi, zapovjednik odreda Hasim Čutura izjavio je Hini da je njihova zadaća omogućiti siguran povratak izbjeglog stanovništva iz Hrvatske u BiH. Federalna je policija BiH u Velikoj Kladuši još od kolovoza i Čutura ističe da se od tada do kraja studenog u Kladušu vratilo čak šest tisuća Muslimana iz Kupljenskog. Dolaskom nacionalnog kontingenta hrvatske policije, koji je smješten u Kladuši od 30. studenoga, broj povratnika se povećao, posebice iz kampa Kupljenskog, rekao je Čutura. To je potvrdio i zapovjednik hrvatskoga nacionalnog kontingenta Marijan Perica opisujući iskazano oduševljenje i povjerenje izbjeglih Velikokladušana u Kupljenskom u hrvatske policajce koji su prolazili kroz kamp na putu za Kladušu. U prvih pet dana prisutnosti hrvatskog kontingenta vratilo se oko 1.500 ljudi, tvrdi Čutura i dodaje da broj povratnika varira od 200, 300 pa do 600 ljudi na dan, što također ovisi i o tehničkoj pripremi UNHCR-a. Do dolaska kontingenta turskih i hrvatskih policajaca vraćalo se oko stotinu ljudi na dan. "Dobivamo različite podatke o broju ljudi koji najavljuju povratak, no združeni je odred spreman za prihvat svih povratnika", izjavio je Čutura. Čutura vjeruje u uspjeh misije i preseljenje izbjeglica iz kampa Kupljenskog, kojih, prema njegovim procjenama, nema više od 12.000, no to se ipak ne odnosi na sve koji možda čekaju povratak. "Abolicija Vlade BiH odnosi se na sve osobe koje nisu počinile ratne zločine, a zločince čeka pravedno suđenje u BiH ili u Haagu", odlučan je Čutura, koji na pitanje o broju 'nepoželjnih' objašnjava da se "točno zna što je tko radio" i da postoji "točan popis od 400 ratnih zločinaca". "Ako se takvi vrate, a bolje bi bilo da se ne vraćaju zbog reakcije stanovništva na ovim prostorima, bit će im suđeno", objasnio je Čutura. Zapovjednik hrvatskog kontingenta Marijan Perica napomenuo je da 50 hrvatskih policajaca dolazi iz svih hrvatskih županija, a da će u Velikoj Kladuši ostati dok ne završe zadaću zbog koje su došli. No Perica optimistički pridodaje kako će se do Božića i Nove godine svi vratiti svojim kućama - i Velikokladušani i Cazinjani iz Kupljenskog, pa prema tome i hrvatski i turski policajci iz Velike Kladuše. Ipak, dodao je Perica, za misiju je predviđeno punih šest mjeseci. Smještaj i hranu svojih policajaca (svi se policajci hrane u zajedničkom restoranu u krugu velikog "Agrokomerca", a stanuju u novogradnji u kojoj je prije rata bio školski dispanzer) ocijenio je optimalnim i dodao da zasad nema nikakvih teškoća. Uostalom, tu je i velika logistička potpora hrvatskog MUP-a, koja olakšava provedbu te, zasigurno u svijetu jedinstvene, policijske misije triju država. Zapovjednik hrvatskog kontingenta dometnuo je da snijeg i velika studen sigurno utječu na odluku za povratak ljudi u Kladušu, ali ono što ljudima iz Kupljenskog daje sigurnost upravo je nazočnost hrvatskih policajaca. I zamjenik zapovjednika turskog kontingenta Erliman Yurdakausan zadovoljan je uvjetima rada u Velikoj Kladuši i uvjeren u uspjeh misije. "Učnit ćemo sve da se problem riješi na dobrobit naroda", rekao je Yurdakausan. Kako je priopćeno u zapovjedništvu zajedničkih policijskih snaga, glavni njihov zadatak jest prihvatiti povratnike u pripremljenim centrima, pratiti ih do mjesta iz kojih su izbjegli, zatim stalne ophodnje u 16 predviđenih sektora u općinama Velikoj Kladuši i dijelu cazinske općine te promatranje rada lokalne i federalne policije. Kako su policajci smješteni na teritoriju BiH, dužni su provoditi zakone Republike i Federacije BiH, no policijske poslove obavljat će policajci Federacije BiH, dok turski i hrvatski policajci neće intervenirati u određenim situacijama (osim u slučaju samoobrane) jer imaju inspekcijsku ulogu i zadaću da nadziru poštivanje ljudskih prava i sigurnosti povratnika u Veliku Kladušu i okolna mjesta. Odnosno, kako je naveo Perica, "čuvat ćemo zakone i red kuće u kojoj se nalazimo". Velika Kladuša živi mirnodopskim životom, a posebice iznenađuju pune gradske ulice i otvorene trgovine. Grad ima struju i vodu, škole i gradske službe rade, a borbe nisu izazvale osobite štete na stambenim i mnogobrojnim gospodarskim zgradama. I "Agrokomerc", taj glavni gospodarski čimbenik cijelog područja, radi, doduše, tek polovično, jer proizvodnja je obnovljena tek u pojedinim pogonima. Osim toga, u Kladuši su otvoreni i uredi za povratak izbjeglica Republike Hrvatske i Federacije BiH, koji se brinu o prihvatu povratnika i pomažu njihovu snalaženju, te stvaraju sve 'civilne' pretpostavke za normalan život. Tog je popodneva ulicama Velike Kladuše prolazio konvoj od pet autobusa i nekoliko konjskih zaprega punih donedavnih stanovnika Kupljenskog. Konvoj se zaustavio ispred jedne od novoizgrađenih gospodarskih zgrada, kakvih je u Velikoj Kladuši puno, gdje su povratnici dočekani i odakle su napokon, nakon točno četiri teška mjeseca u Kupljenskom, krenuli svojim kućama. Neke od njih dočekala je rodbina, a neke pak čuvari njihovih napuštenih kuća. Razgovarajući s povratnicima, kojih je tog dana bilo 134, uvjerili smo se u njihovo povjerenje prema novoustrojenoj policiji. "Da nisam vjerovala u sigurnost, ne bih se ni vratila", govori nam Sitka iz Kladuše, što ju je dočekao maloljetni Danijel koji je cijelo vrijeme čuvao njezinu kuću. Rahmana Šarić s dvoje maloljetne djece priznaje da su studen i nestašica ogrjeva u Kupljenskom postali nepodnošljivi. No ne boji se za svoju sigurnost, ni za sigurnost svojeg supruga, kojeg je čekala dok s konjskom zapregom ne prijeđe put od Kupljenskog do Kladuše, jer, kako kaže, "nikom nisu ništa nažao učinili". Prelazeći ponovno bosansko-hrvatsku granicu, naišli smo na skupinu muškaraca-povratnika na zaprežnim kolima, što su znatiželjno zapitkivali o dočeku povratnika koji su putovali autobusima i već bili u Kladuši. Jedan od njih bio je i Enver Šarić, Rahmanin suprug, koji je rekao da se "nema čega bojati" i da će se ionako "svi vratiti". (Hina) rd/aš vkn 090719 MET dec 95