ZAGREB, 23. studenoga (Hina) - O pregovorima u Daytonu - potpisanome u američkoj vojnoj bazi i pravednosti potpisanoga - piše Mirko Galić u članku "Granice (ne)pravde", u današnjem Večernjem listu, u svojoj redovitoj kolumni 'Na rubu
Europe'.
ZAGREB, 23. studenoga (Hina) - O pregovorima u Daytonu - potpisanome u
američkoj vojnoj bazi i pravednosti potpisanoga - piše Mirko Galić u
članku "Granice (ne)pravde", u današnjem Večernjem listu, u svojoj
redovitoj kolumni 'Na rubu Europe'. #L#
"Sporazum je postao neizbježiv, i to od onoga trena kad je (hrvatskom
zaslugom) uspostavljena ravnoteža snaga i kad su Sjedinjene Države
'stavile svu svoju težinu' na kartu diplomacije", piše Galić.
Ustvrdivši kako tom američkom mirovnom nastojanju nije "bilo lako
otkazati poslušnost", kao i to da je u njemu "svaka 'strana' mogla
naći svoje interese", Galić nastavlja: "Svaki mir nije pravedan ni
savršen; nije sigurno ni ovaj iz Daytona. Nije pravedan već po tome i
zbog toga što ga je potpisao Slobodan Milošević i što je na račun
njega dobio 'poene' mirotvorca. Kakav mirotvorac može biti političar
koga i francuske kolege nastavljaju zvati 'piromanom u odjeći
vatrogasca'! Nije pravedan i zato što će se zločini učinjeni u ime
velikosrpske ideologije svaliti na nekoliko ljudi a da među njima neće
biti oni koji su stvarno odgovorni i najviše krivi. (...)
Za tezu da je mir nepravedan može se naći 250 tisuća dokaza - koliko
ima mrtvih, ili više od tri milijuna drugih dokaza - koliko ima
prognanika; svi su oni (i koliki drugi) žrtve jednog stvarno suludog
rata i optužuju one (na strani Srba) koji su ga počeli. Postoji,
međutim, barem jedan razlog da se 'kompromis diplomacije' pretpostavi
'beskompromisnosti vojske' - što je rat opasniji od mira, kakve god mu
zamjerke mogli naći. Razumijem potpuno otpor Muslimana koji se neće
moći lako vratiti u Bijeljinu ili u Zvornik (ako će ikad i biti takve
mogućnosti); ne razumijem ništa manje revolt Hrvata koji će u
Derventi, Doboju ili u Bosanskom Brodu biti (ako će biti) pod srpskom
upravom; mogu razumjeti i Srbina iz Glamoča ili Drvara, koji će
osjetiti da mu na kraju rata neće biti isto kao što (mu) je bilo prije
njega (iako bih volio znati što je radio tijekom rata).
Ali, uza sve nepravde koje može donositi mir, rat jednom treba znati
završiti; Dayton bi mogao dati primjer", zaključuje Galić.
(Hina) dp sp
230830 MET nov 95