ZAGREB, 22. studenoga (Hina) - Komentirajući pregovore u Daytonu, posebice potpisivanje sporazuma koje se trebalo dogoditi u ponedjeljak, "a onda su iz pregovaračkih krugova počele stizati vijesti da ovaj put od sporazuma neće biti
ništa", Višnja Starešina u članku "Koridori odgodili show", u današnjem Večernjem listu piše: "Bez obzira na to kako završilo trotjedno pregovaranje u američkoj vojnoj bazi (ipak sa sporazumom ili bez njega), pregovarači, osobito hrvatski i bosanskohercegovački, koji su, prema medijskim izvještajima, bili pod najvećim pritiskom u završnici, odbili su slijepo se podrediti zahtjevima show-programa u unaprijed određenom roku do kojeg se mora potpisati bilo što, iznenadivši i vjerojatno naljutivši i same organizatore i pokrovitelje susreta. Riskirali su možda i krivnju za propadanje sporazuma".
ZAGREB, 22. studenoga (Hina) - Komentirajući pregovore u Daytonu,
posebice potpisivanje sporazuma koje se trebalo dogoditi u
ponedjeljak, "a onda su iz pregovaračkih krugova počele stizati
vijesti da ovaj put od sporazuma neće biti ništa", Višnja Starešina u
članku "Koridori odgodili show", u današnjem Večernjem listu piše:
"Bez obzira na to kako završilo trotjedno pregovaranje u američkoj
vojnoj bazi (ipak sa sporazumom ili bez njega), pregovarači, osobito
hrvatski i bosanskohercegovački, koji su, prema medijskim
izvještajima, bili pod najvećim pritiskom u završnici, odbili su
slijepo se podrediti zahtjevima show-programa u unaprijed određenom
roku do kojeg se mora potpisati bilo što, iznenadivši i vjerojatno
naljutivši i same organizatore i pokrovitelje susreta. Riskirali su
možda i krivnju za propadanje sporazuma". #L#
"Ali", pita se Starešina, "što bi dobili potpisavši bilo što, samo da
show može ići prema planu? Predstava bi završila još iste večeri,
barem prvi dio, a potpisnici bi se vratili kući sa sporazumom koji je
neprovediv, koji bi zapečatio sudbinu daljnjih nekoliko stotina tisuća
ljudi, prisilio na seobe u miru one koje niti rat na to nije prisilio.
Gledano iz američke ili zapadnoeuropske perspektive riječ je o samo
nekoliko kilometara koridora (u Posavini i prema Goraždu), detaljima
administrativnog uređenja jednoga grada (Sarajeva). Gledano iz
perspektive pregovarača i potpisnika, na tih nekoliko kilometara
drugima bezvrijedne zemlje, prelama se budućnost njihovih država i
njihovih državljana. A to je ipak njihova zemlja, ma koliko svijet bio
zaokupljen traženjem mira u njoj, ma koliko u tome bio spreman pomoći,
i zato spreman platiti. (...)
Opiranjem završnom američkom presingu mnoge su taštine povrijeđene,
ali lakše je zaliječiti taštine, ma bile one i predsjedničke razine,
nego rješavati moguće nesporazume nakon lošeg sporazuma. Kad se 60.000
stranih vojnika nađe u situaciji da ne može provesti ono što je
zapisano na papiru i ne mogu se povući a da ne otvore time novi rat,
uz veliku vjerojatnost da će i sami, silom prilika, biti u njega
uključeni. Ako je već dosad nacrtano stotinjak karata, onda je bolje
nastaviti crtati još 50-ak, sve dok se ne dođe do prihvatljive. Mnogo
je humanije pogađati se s papirima u pregovorima, nego s ljudima u
provedbi nepravednoga i neprovedivoga".
(Hina) dp sp
220809 MET nov 95