SLOBODNA DALMACIJA: U CARTAGENI I NEW YORKU MISLIM NA - DUBROVNIK!

ZAGREB, 24. listopada (Hina) - Novinarka Olga Ramljak razgovarala je s dr. Matom Granićem, hrvatskim ministrom vanjskih poslova. Iz razgovora u "Slobodnoj Dalmaciji" izdvajamo odgovore na pitanja vezana uz poštivanje ljudskih prava u Hrvatskoj i kritika upućenih Hrvatskoj nakon oslobađanja okupiranog teritorija, kritika vezanih uz odnos RH prema BiH, te pritisaka na Hrvatsku vezanih uz tumačenje njezinih namjera i preuveličavanje njezine krivnje i u najmanjem propustu. Komentirajući kritike glede poštivanja ljudskih prava, Granić kaže: "'Oluja' je briljantno profesionalno izvedena. Jednako ju je pratila i čista i dobra diplomatska aktivnost. To je za sve neupitno. Nakon 'Oluje' dogodili su se slučajevi koji Hrvatskoj ne idu na čast. Bilo je paljenja, pljačkanja, pa čak i ubijanja. To smo nastojali spriječiti od prvog trenutka, a osuđujemo dosljedno. Moram ponoviti da je bilo emotivnih reakcija nekih od 120.000 povratnika čije su kuće odavno srušene, imanja uništena, a crkve sravnjene sa zemljom. Jednako ponavljam da je Hrvatska spremna javno ispitati svaki slučaj na koji joj se ukaže i javno objaviti rezultate istrage. Oštro ćemo progoniti sve kriminalne radnje". Govoreći o odnosu RH i BiH, Granić ističe: "Podsjećam vas na potporu koju je Hrvatska prva dala susjednoj državi, gdje je prva poslala svojega veleposlanika, i osobito na pomoć u početnom odbacivanju srpske agresije. Prije potpisivanja washingtonskog sporazuma Hrvatska je jedina pružila ruku BiH, a tako je bilo i nakon pada Žepe i Srebrenice gdje je bilo mnoštvo prognanih i čak od šest do osam tisuća ubijenih ljudi. To je vrijeme kada je Goražde bilo pred padom, a Bihać u okruženju. Tada je stigla NATO-ova deklaracija, ali ni jedna zemlja nije ništa poduzela da pomogne BiH. Jedino je Hrvatska pružila ruku i potpisala splitsku deklaraciju. Ona znači preokret u ovome ratu, a to je svakako izvela dobrim dijelom i hrvatska diplomacija, odnosno državna politika. Tek nakon toga uslijedili su Ljeto, Maestral, oslobađanje zapadne BiH. Svega toga ne bi bilo bez pomoći Republike Hrvatske u akcijama Armije BiH. To su činjenice koje same govore za sebe. Komunikacije između predsjednika Izetbegovića i Tuđmana, između ministara vanjskih poslova dviju zemalja u stalnom su usponu, a posebice smo ohrabreni nakon razgovora gospode Izetbegovića i Ganića i Krešimira Zubaka. Sve izvan toga o ustroju BiH rekla je međunarodna zajednica i Hrvatskoj se doista ništa ne može predbaciti. Premda je apsurdno već i ponavljati, uistinu nikakav sporazum između predsjednika Tuđmana i srpskog predsjednika Miloševića nije postojao. Zbivanja to pokazuju. Hrvatska želi da Hrvati u BiH osiguraju svoju opstojnost i razvoj te jednakopravnost, kroz federaciju BiH i povezivanje s Hrvatskom. To će i biti osigurano". O tome tko vrši pritisak na Hrvatsku i kritizira i preuveličava njezinu i najmanju pogrešku, Granić kaže: "To rade isti oni koji su bili protiv samostalne Hrvatske, koji bi nas željeli vidjeti u asocijaciji bilo koje vrste koja bi povezivala prostor od Slovenije do Bugarske. Hrvatska je najenergičnije protiv toga i više nikada neće biti ni u kakvoj asocijaciji s Beogradom. Spremni smo na dobrosusjedske odnose nakon međusobna priznanja i reintegracije u državno-pravni sustav još okupiranih područja. Hrvatska je po svojim gospodarskim potencijalima, po svojem geostrateškom položaju, ali i po razvoju i demokracije i tržišta iznad takvih asocijacija. Hrvatska će tražiti iste standarde za sve, ali koji će se primjenjivati na svaku zemlju posebno, kako ne bismo stalno vukli repove bivše države koja nije dosegla europske standarde u razvoju. Hrvatski je interes da BiH što prije dostigne razinu standarda koji će joj omogućiti punu europsku integraciju. U istu grupu spadaju i pritisci na predsjednika Tuđmana u pojedinim medijima kao dio ukupnih pritisaka na kraju pregovora kako bi se Hrvatsku omekšalo i prisililo eventualno na kompromise", kazao je uz ostalo dr. Granić u razgovoru za "Slobodnu Dalmaciju". (Hina) dd 240700 MET oct 95