SLOBODNA DALMACIJA: POBJEDNICI I MIROTVORCI

ZAGREB, 11. listopada (Hina) - "Ako nas svi znaci ne varaju, moglo bi ono što se na Zapadu naziva 'krizom na Balkanu' barem biti zamrznuto do kraja godine. U Bosni i Hercegovini će doći do neke podjele koja će stabilizirati postojeće stanje. Hrvatska bi mogla dobiti obećanje o integraciji svojih istočnih područja u doglednome roku, a Srbiji bi mogao biti ukinut veći dio sankcija, ako ne i sve. Pravorijek o tome tko je bio krivac, a tko žrtva odgodio bi se do daljnjega - sve u interesu mira. Neki zapadni analitičari pišu da bi u ovoj konstelaciji Tuđman bio proglašen pobjednikom, a Milošević - mirotvorcem! Navodno bi prvome to laskalo pa ne bi više nastojao na svim točkama pravednoga mira, drugome bi prije navedena titula osigurala političku budućnost", piše Gojko Borić u uvodu stalne rubrike Slobodne Dalmacije 'S inozemnog vidikovca'. #L# Dalje upozorava: "Kad se ukinu sankcije Srbija i Crna Gora pojavit će se na međunarodnoj sceni glumeći kao da se ništa nije dogodilo. Prijatelji Beograda u inozemstvu već odavno pripremaju teren za taj trenutak. Samo nekoliko natuknica. Rat na tlu bivše Jugoslavije u biti je 'građanski rat'. Krivnju snose jednako svi, a ako je Miloševićeva Srbija i nešto više kriva - vele oni - to valja zaboraviti u interesu bolje budućnosti. U Srbiji, doduše, ne vlada demokracija, ali ništa bolje stanje nije ni u Tuđmanovoj Hrvatskoj i fundamentalističkoj Bosni. Zločini koje su počinili Srbi u međuvremenu su Hrvati izjednačili u krajini i u manjoj mjeri Bošnjaci svojim nepoštivanjem primirja. (...) Službena Srbija već od prije nekog vremena nastupa s tvrdnjom da je ona htjela sačuvati multinacionalnu i multikulturalnu Jugoslaviju, ali nije mogla jer ju je u tome spriječio Zapad (interview Slobodana Miloševića u Telegrafu 4. 10. 1995.). Kad neki zapadni lijevi intelektualci čuju riječ multi-kulti, dobivaju politički orgazam. (...) Za razliku od hrvatske, srbijanska diplomacija ima veliku tradiciju u zavaravanju političkih protivnika. Slatkorječivošću svojstvenom onima koji su pet stoljeća ljubili sultanima cipele i zabadali im nož u leđa, oni su i te kako sposobni naivnim zapadnjacima 'prodavati muda pod bubrege'. Zar diplomatski Beograd nije desetljećima živio od prodaje priča kako je Jugoslavija ugrožena od Sovjetskog Saveza pa joj treba svaka materijalna i politička pomoć na što su zapadnjaci suludo nasjeli. Nismo sigurni može li se hrvatska diplomacija u ovome 'driblanju' mjeriti sa srbijanskom. Najveći su dio hrvatskih diplomata amateri koji za svaku sitnicu moraju nazivati središnjicu u Zagrebu. Naučeni na jedinstvo misli, riječi i djela, oni su nemoćni u susretu s finesama jugodiplomacije. To će se još više povećati kad se tzv. SR Jugoslavija u punoj snazi ponovno vrati na međunarodni diplomatski parket. Osim toga, Hrvatska praktično nema vanjsku promidžbu. U Zagrebu valjda misle da istina pobjeđuje samim time što postoji. Tu se ljuto varaju. Ako Hrvatska uskoro bitno ne poboljša svoju diplomatsku službu i vanjsku političku i kulturnu promidžbu, može se lako dogoditi da od dobitnice na vojnome i gospodarskome području postane gubitnica na političkome i diplomatskome tlu i time izgubi prednosti stečene oružjem i žuljevima", upozorava na kraju Borić. (Hina) mc 110824 MET oct 95