ZAVRŠEN SKUP "BLEIBURG 1945.-1995".

ZAGREB, 13. svibnja (Hina) - Zaključnim govorom predsjednika saborske Komisije za utvrđivnje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskog rata prof. Kazimira Svibena popodne je završen dvodnevni međunarodni znanstveni skup "Bleiburg 1945.-1995", na kojem su o tragediji hrvatskih vojnika i civila na križnom putu i Bleiburgu govorili znanstvenici iz Hrvatske i inozemstva te svjedočili preživjeli sudionici. U ime saborske Komisije Kazimir Sviben zahvalio je hrvatskom Saboru što je osnovao odbor za obilježavanje 50. obljetnice bleiburških žrtava i žrtava križnog puta, a predsjedniku Sabora dr. Nedjeljku Mihanoviću što je predsjednik toga Odbora. Zahvalio je također svim sudionicima skupa. "Ovaj će skup značajno pridonijeti radu Komisije i potaknuti daljnje prikupljanje povijesne građe", kazao je Sviben, istaknuvši kako se nažalost neće moći utvrditi točan broj stradalnika. Pozvao je sve na suradnju ističući da je dragocjen svaki vjerodostojan podatak koji će ujedno i spriječiti krivotvorenje povijesti što se sustavno radilo 50 godina. "Hrvatski se narod u Drugom svjetskom ratu borio samo za svoju slobodu i protiv velikosrpskog imperijalizma, za što se bori i danas", kazao je Sviben. "Što nije uspjelo hrvatskim očevima i djedovima, uspjelo je sinovima i unucima. Zahvaljujući hrvatskoj hrabrosti i svijesti hrvatski holokaust nije bio 'fin croatio'", istaknuo je u zaključnom govoru prof. Kazimir Sviben. U popodnevnom dijelu skupa dr. Vinko Grubišić govorio je o Bleiburgu kao temi u hrvatskoj domovinskoj književnosti. Ta, kazao je, najveća povijesna tragedija hrvatskog naroda opisana je u mnogim pjesama i romanima iseljenih hrvatskih pjesnika, književnika i običnih ljudi. Pjesme i romani Vinka Nikolića, Borisa Marune, Kordića, Bonifačića, Marijana Mihića, Mirka Vidovića i brojnih drugih svjedoče o tome da je tragedija Bleiburga zašla u sve pore hrvatskog emigrantskog življenja. Hrvatskom čovjeku, kazao je Grubišić, Bleiburg je smrt oca, brata, prijatelja - tragedija hrvatskog naroda. "Usprkos zatiranju bleiburške tragedije mi rođeni u ratu i poslije rata živjeli smo s Bleiburgom", zaključio je Vinko Grubišić. Don Ante Baković govorio je o stradanju hrvatskih svećenika. "Hrvatsku duhovnu snagu trebalo je 1945. uništiti, pa su beogradska čaršija i Komunistička partija odlučile na koljena baciti crkvu u Hrvata", ustvrdio je don Baković. Iznio je podatke da je u najmonstruoznijim mučenjima u povijesti katoličanstva ubijeno 633 biskupa, bogoslova, redovnika, redovnica, svećenika i sjemeništaraca, a 511 ubojstava počinili su partizani. Udba, Ozna, Komunistička partija i JNA, kazao je don Baković nakon 9. svibnja 1945. ubili su 118 pripadnika crkve u Hrvata. Njih 64 je smrtno stradalo u tragediji Bleiburga i križnoga puta. U ime Milana Zajeca, Slovenca, koji je preživio streljanje u Kočevskom Rogu 1945., a koji danas živi u Clevelendu njegov je govor "Uskrsnuće od mrtvih" pročitao filmski redatelj Nikola Babić i sam kao devetogodišnji dječak sudionik križnog puta. U potresnom svjedočenju Milan Zajec priča o kalvariji koja je započela 2. lipnja 1945. u Kočevskom Rogu, gdje je streljan, ali čudom samo ranjen bačen u jamu smrti iz koje se nakon 4 dana uspio izvući. Priča je to o strahu, gladi i boli, o gotovo jednogodišnjem skrivanju po slovenskim šumama, o dobroti ljudi koji su mu pomogli i konačno o slobodi 4. travanja 1946. kad je uspio preći granicu i stići u Novu Goricu. I Stjepan Slipac, sudac iz Novog Travnika, svjedočio je o tragediji križnog puta koju je prošao kao dječak. Potresna svjedočanstva nažalost ispričati mogu još neki, ali sudbina mnogih koji su ubijeni bez suda i zapisnika ostale su tajna. I stoga kako je naglasio Kazimir Sviben "svaki vjerodostojni podatak potreban je i dragocijen kako bi se rasvijetlila tragedija hrvatskih ljudi, vojnika i civila na križnom putu i Bleiburgu". (Hina) sšh mc 131837 MET may 95 13HHMM MET may 95