(2) DOPRINOS HRVATSKE POBJEDI ANTIFAŠISTIČKE KOALICIJE

ZAGREB, 8. svibnja (Hina) - Hina objavljuje drugi nastavak prikaza knjige "Doprinos Hrvatske pobjedi antifašističke koalicije", koju je izdao saborski Odbor za proslavu 50. obljetnice pobjede antifašističke koalicije u Europi i svijetu. Godina 1943. predstavlja bitnu prekretnicu na ratištima Europe i Sredozemlja, pa se to odnosi i na vojno-političke rezultate antifašističke borbe u u Hrvatskoj. U područjima pod talijanskom okupacijom i aneksijom (Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Dalmacija) oružani ustanak dobio je šire razmjere uoči i za vrijeme kapitulacije Italije, 8. rujna godine 1943. Postrojbe NOVH razoružale su glavninu talijanskih divizija i zaplijenile veliku količinu oružja, te su njihove operativne mogućnosti znatno porasle. Nakon toga njemačke su postrojbe počele višemjesečnu ofenzivu i zauzele hrvatsku obalu, a ubrzo i sve otoke osim Visa, koji se kao najudaljenija važna točka na Jadranu pretvorio u jako vojnopomorsko uporište. Zanimljiv je podatak, objavljen u knjizi, da je zahvaljući viškoj zračnoj luci spašeno 1936 savezničkih zrakoplova, te da je oko 200 bombardera, koji su se prisilno spustili, popravljeno i vraćeno u njihove matične zrakoplovne luke. Autori ističu da su i vlasti NDH tijekom godine 1944. spasile 56 savezničkih zrakoplovaca, te navode javnosti nedovoljno poznatu činjenicu da su Hrvati bili ti koji su, barem nakratko, oslobodili jedan francuski grad. Naime, u rujnu 1943. pobunili su se hrvatski vojnici Trinaestoga pionirskog bataljuna XIII. SS divizije 'Croatia' u Vellefranche de Ronearque u južnoj Francuskoj, protjerali nacističke časnike i zauzeli grad, te je to bio "prvi slobodni grad tadašnje okupirane Francuske". Nijemci su polovicom godine 1943. u NDH imali 107.500 vojnika da bi, zbog opasnosti od savezničkog iskrcavanja na hrvatskoj jadranskoj obali, početkom iduće godine taj broj udvostručili. Istodobno su za dvije divizije pojačane i snage NDH. Partizanskih je boraca u to vrijeme bilo 110 tisuća, i bili su raspoređeni u pet korpusa, 13 divizija, 33 odreda i više samostalnih postrojba, uz vojno-pozadinske jedinice i ustanove, korpusne oblasti i vojna područja. U takvom okružju u svibnju 1944. održana je treća sjednica Zemaljskog antifašističkog vijeća Hrvatske (ZAVNOH), osnovanog godinu dana ranije. ZAVNOH se tada konstituirao kao vrhovno zakonodavno i predstavničko tijelo i najviša vlast Federalne Države Hrvatske (FDH), nositelj suverenosti hrvatskoga naroda i drugih narodnosnih skupina. Ta sjednica predstavlja politički i državnopravni temelj uspostave FDH, a njezine odluke su jedna od bitnih sastavnica izvornih osnova Ustava današnje Republike Hrvatske. Od toga doba postojale su, dakle, dvije hrvatske nacionalne države: Nezavisna država Hrvatska i Federalna država Hrvatska. NDH je, kaže se u knjizi, stvorila težnja o prekidu svih državnopravnih veza s Jugoslavijom, "jer je iskustvo s velikosrpskom Jugoslavijom bilo odviše gorko". Stvaranje FDH je, prema autorima, također vođeno željom za hrvatskom državnom samostalnošću i neovisnošću, ali u sklopu Federativne Jugoslavije, čime je Hrvatska ponovno uključena u jugoslavenski državni sklop. Autori tvrde da za takve "zakulisne težnje dijela hrvatskih komunista hrvatski narod nije znao", te da ga za to nitko nije niti pitao. Kako bilo da bilo, činjenica jest da su od tada pa do kraja rata te dvije hrvatske države bile politički i vojno suprotstavljene jedna drugoj, ističu autori knjige "Doprinos Hrvatske pobjedi antifašističke koalicije". Kako se nadalje navodi u knjizi, u jesen 1944. godine Nijemci su razmjestili na području današnje Hrvatske pet korpusa s 19 divizija i oko 300 tisuća vojnika, a oružane snage NDH su imale 16 divizija s više od 150 tisuća pripadnika. Cilj Nijemaca bio je osigurati izvlačenje svojih postrojba iz Grčke. Antifašističke oružane snage u Hrvatskoj narasle su krajem iste godine na pet korpusa, 17 divizija (od devet korpusa i 41 divizije NOVJ) i 54 brigade, ukupne jačine 151.550 boraca i časnika. Od toga je u operativnim i partizanskim postrojbama bilo 100 tisuća boraca. U Prvoj hrvatskoj diviziji narodne obrane 3.500, u vojno-pozadinskim tijelima 35.550, u mornarici 12 tisuća i zrakoplovstvu 500 boraca i časnika. U knjizi se ističe da je s područja Republike Hrvatske status sudionika NOB-e imalo oko 471.836 osoba, od kojih su 230 tisuća bili u vojsci, a 241.836 u ostalim organizacijama NOPH-a, što od ukupno 4.200.000 stanovnika, koliko je procijenjeno da ih je živjelo godine 1941. na području Hrvatske, čini 11,23 posto njezina pučanstva, "što je stavlja u sam vrh zemalja sudionica antifašističke borbe". Od ukupnog broja sudionika Hrvata je bilo 267.961 (56,79 posto), Srba 156.771 (33,23 posto), dok su ostalo pripadnici drugih naroda i nacionalnih manjina, ili se nisu nacionalno izjasnili. Autori, pozivajući se na podatke, također zaključuju da su komunisti "činili manje od 10 posto svih sudionika antifašističke borbe", a da ih je pred kraj rata bilo još i manje. Njemački, talijanski i mađarski okupatori sa svojim su kolaboracionistima pobili 162.010 građana Hrvatske, od čega 47.170 antifašističkih boraca i 114.840 civila. Četničke, dosad utvrđene, žrtve iznose 3.750, dok su ostale stradali od oružanih snaga NDH i njene policije. Okupatori su tijekom rata u Hrvatskoj uhitili 113.547 osoba koje su preživjele. Autori napominju da se ti podaci prvi put iznose. Ističe se također da su mnoge zločine tijekom rata i neposredno nakon njegova završetka, za vladavine komunista, izvršili i partizani. Tako se spominju progoni i umorstva mnogih istaknutih antifašista, u prvom redu iz Hrvatske seljačke stranke (HSS), a kao najtragičniji primjer navode se masovna pogubljenja pripadnika oružanih snaga NDH, članova njihovih obitelji i drugih civila, koji su se početkom svibnja 1945. povukli prema Zapadu pred komunistima i četnicima pod znakom petokrake. No, saveznici su ih izručili Jugoslavenskoj armiji. Prema procjeni hrvatskoga demografa Vladimira Žerjavića, na kojeg se pozivaju autori knjige "Doprinos Hrvatske pobjedi antifašističke koalicije", kod Bleiburga i tijekom križnih puteva pobijeno je između 45 i 55 tisuća ljudi. Dosad je pronađeno 460 masovnih stratišta. (Hina) vl sp 081810 MET may 95 081810 MET may 95