DOPRINOS HRVATSKE POBJEDI ANTIFAŠISTIČKE KOALICIJE

ZAGREB, 7. svibnja (Hina) - U dva nastavka Hina će objaviti prikaz knjige "Doprinos Hrvatske pobjedi antifašističke koalicije", koju je izdao saborski Odbor za obilježavanje 50. obljetnice pobjede antifašističke koalicije u Europi i svijetu. Prvi partizanski odred, ne samo u Hrvatskoj nego i bivšoj Jugoslaviji, pa i među prvima u okupiranoj Europi, osnovali su Hrvati u okolici Siska 22. VI.1941. U Republici Hrvatskoj se dan osnivanja Sisačkog odreda zato i slavi kao Dan antifašističke borbe. Ta je nepobitna historijska činjenica iznesena u knjizi "Doprinos Hrvatske pobjedi antifašističke koalicije", čiji je izdavač saborski Odbor za obilježavanje 50. obljetnice pobjede antifašističke koalicije u Europi i svijetu. Autori knjige, članovi Odbora, napominju kako svojim "odgovornim nastupom u zajedničkom - europskom obilježavanju 50. obljetnice pobjede nad fašizmom žele prije svega ukazati na veliki doprinos Hrvatske u antifašističkoj borbi i time opovrći brojne neistine o Hrvatskoj kao fašističkoj državi u vrijeme Drugoga svjetskog rata i Hrvatima kao fašistima". "Naša je namjera da se prigodom ove obljetnice upozori Europa da su se upravo Hrvati na ovom kontinentu prvi usprotivili fašizmu", ističu autori u predgovoru. U uvodnom dijelu knjige daje se prikaz zbivanja do početka Drugoga svjetskog rata, a u nastavku prikaz podataka o Hrvatskoj tijekom rata s težištem na njezin doprinos antifašističkoj borbi i pobjedi. U trećem dijelu označavaju se pokušaji poslijeratnog umanjivanja doprinosa Republike Hrvatske u antifašističkoj borbi 1941/45., a u četvrtom dijelu vrlo sažeto je prikazana sudbina Hrvatske u sastavu bivše Jugoslavije od 1945. do 1990. U petom dijelu djelomično je prikazana hrvatska borba protiv "velikosrpskog fašističkog agresora". Najzanimljiviji je drugi dio knjige koji počinje sa slomom Kraljevine Jugoslavije, čiji je teritorij, kako se navodi, nakon njezine kapitulacije 17. travnja 1941. najvećim dijelom bio podijeljen između Talijana, Nijemaca, Mađara i Bugara, a dio pripojen Albaniji, koja je bila u personalnoj uniji i pod talijanskom okupacijom. U Srbiji je stvorena marionetska vlada koja je iste godine ustrojila vlastite oružane snage i koja je uz neke personalne izmjene zajedno s Nijemcima napustila Srbiju, u drugoj polovici 1944. Crna Gora se nalazila pod talijanskim guvernerom. U Zagrebu je 10. travnja 1941., nakon ulaska njemačke vojske, Slavko Kvaternik proglasio uspostavu Nezavisne države Hrvatske (NDH). Mnogi Hrvati su uslijed stanja u kojem su se nalazili u Kraljevini Jugoslaviji doživjeli stvaranje NDH kao dugo priželjkivanu neovisnu državu. Riječju 'nezavisna' ukazivalo se da novostvorena hrvatska država raskida sve državnopravne veze s Jugoslavijom, koja je pravno još uvijek postojala, te da nastavlja samostalnim i neovisnim državnim životom, kaže se u knjizi. Međutim u Hrvatskoj vrlo brzo dolazi do tragedije hrvatskog naroda koji se našao rascijepljen između dva temeljna tabora. Ubrzo su se mnogi Hrvati, koji nisu bili ustaše, već samo hrvatski domoljubi iz svih društvenih slojeva, ...uslijed postupaka Talijana, Nijemaca i Mađara te ustaškog režima krajnje razočarali. Našli su se u procjepu između hrvatske države koju su željeli i režima kakav nisu odobravali. Shvatili su da taj ustaški režim, a s njim nažalost i država, ovise potpuno o sudbini njihovih zaštitnika. Komunisti s druge strane, kao vođe i organizatori oružanog otpora, rade na revolucionarnoj promjeni sustava te stvaranju nove hrvatske države, ističu autori, te dodaju da se podjela osjeća i među njima, jer brojni hrvatski komunisti vide 'Sovjetsku Hrvatsku', a srpski 'Sovjetsku Jugoslaviju' ili Jugoslaviju unitarističkog modela, ustvari veliku Srbiju. "Baš to krajnje ideologijsko, političko i vojno sučeljavanje je bilo vrlo tragično", napominju autori, dodajući kako je tome uvelike doprinjelo i to što se najbrojnija i politički najorganiziranija skupina oko Hrvatske seljačke stranke, "Mačekovom politikom čekanja sama isključila iz djelatnog političkog života". Međutim s vremenom se i ona dijeli, pa se njezin sve veći dio priključuje antifašističkom pokretu, ističe se u knjizi. Pokretanje antifašističke borbe u Hrvatskoj i zatim njezino prerastanje u Narodno oslobodilački rat (NOR) predstavljalo je samo po sebi izuzetno značajan doprinos borbi snaga antifašističke koalicije. On se ogleda u vezivanju fašističkih okupacijskih snaga na području Hrvatske ne samo 1941., nego kroz cijeli rat te u primoravanju okupatora da na područje Hrvatske neprekidno dovlači nove snage. Krajem 1941. godine u Hrvatskoj se nalazilo više od 300 tisuća vojnika talijanskog, njemačkog i mađarskog okupatora te snaga NDH, pa su koristi od antifašističke borbe u Hrvatskoj naizmjenično ili obostrano imali SSSR na istoku te zapadni saveznici na Sredozemlju, i to u vrijeme nekih od ključnih bitaka Drugoga svjetskog rata, kao što su bitka za Staljingrad ili ona kod El Alameina u sjevernoj Africi, navodi se u knjizi. Sredinom 1942. godine oružana antifašistička borba prenijela se na gotovo sve krajeve Hrvatske, pa je broj partizanskih boraca porastao na više od 12.500, a krajem te godine na oko 25.000 koji su bili svrstani u jedan korpus, četiri divizije i 18 brigada. Na cjelokupnom području koji je zauzimala Kraljevina Jugoslavija partizani su u tom trenutku imali dva korpusa, devet divizija i 37 brigada, napominju autori knjige "Doprinos Hrvatske pobjedi antifašističke koalicije". (Hina) vl mc (Prvi dio prikaza knjige priredio: Vladimir Lulić) 071242 MET may 95 071242 MET may 95