VJESNIK: POČETAK KRAJA 'KRAJINE'

ZAGREB, 8. svibnja (Hina) - Zašto nitko nije odgovarao na pozive Milana Martića "na mobilizaciju u obranu 'svete srpske zemlje'", u trenucima kada je Hrvatska vojska oslobađala zapadnu Slavoniju, objašnjava Miljenko Šalić. Šalić uz ostalo piše: "O krivcima za 'pad' zapadne Slavonije u samo 31 sat, postoje među hrvatskim Srbima dvije istine. Takozvani 18. korpus i građani zapadne Slavonije iznevjerili su Martića svojom obranom, dok je, prema njihovu mišljenju, ostali dio Martićeve paravojske izdao njih. No, istina je nešto sasvim treće. Zadnjih dana srpski secesionisti prvi su puta osjetili kako izgleda boriti se s dobro obučenom, motiviranom i podjednako dobro opremljenom Hrvatskom vojskom. To je pravi razlog optužbi koje su izbjegli Srbi u Bosanskoj Gradiški uputili Martiću". Glede neodaziva R. Karadžića na Martićeve pozive, Šalić piše kako bi im Karadžić možda i poslao svoje tenkove, "ali bilo bi to previše rizično za obranu 'države' čijim se on smatra predsjednikom". Dalje napominje kako su "još nezainteresiraniji od bosanskih bili...prekodrinski Srbi", čija se službena politika ponašala "u skladu sa svojim novim mirotvornim manirama", pa je prvi dan akcije Predsjedništvo tzv. Jugoslavije osudilo akciju "kao ugrožavanje mirovnih nastojanja s hrvatske strane". Temeljni razlog za te osude, smatra Šalić, bilo je "postizanje vlastitih diplomatskih ciljeva". Dalje piše kako je - u trenutku kad je Milošević "pomislio da je uspio dobiti mirotvorni poen" - raketiran Zagreb, što je "Miloševićevo kolektivno tijelo" sutradan popratilo dužim priopćenjem "u kojem ponovno osuđuje akciju Hrvatske vojske, ali i raketiranje Zagreba, što je začuđujući presedan u njegovoj politici". Šalić upozorava kako je to bio tek "javni dio Miloševićeva komuniciranja s prekodrinskim Srbima", a da je puno intenzivnije bilo ono drugo, interno komuniciranje. Iz diplomatskih krugova kasnije se doznalo da je Milošević digao na noge svoje štićenike kako bi obuzdali razuzdanog Čeleketića i zapovjednika mu Martića. Nešto kasnije iz Knina je stigla vijest da je Čeleketić priveden. Što se stvarno dogodilo teško je reći sa sigurnošću", piše Šalić i dodaje kako su se "neobuzdani ekstremisti definitivno svrstali uz ratnički raspoloženog Karadžića, da su raketiranjem Zagreba definitivno prelili čašu te da su to dva dovoljno jaka argumenta za trenutni politički odstrel Martića i Čeleketića". Procjenjujući na kraju što se može očekivati, Šalić piše kako je to "daljnje zbližavanje Martića i Karadžića, što potvrđuju njihove posljednje izjave i susreti. Karadžić nije odbio poslati Martiću osjetniju pomoć zato što ga želi srušiti, već zato što mu je vlastita stolica još uvijek draža od hrvatskih Srba i samoga Martića", napominje Šalić i zaključuje: "Naprotiv, on će ga iskoristiti u borbi protiv MIloševića, koliko god je to moguće, a suštinu Martićevih problema prepustit će međunarodnoj zajednici. Milošević će pak, baš zbog toga, vjerojatno oštrije no ikad, krenuti na Martića, ali još uvijek tako da okupirana područja Hrvatske pokuša zadržati kao kamen oko vrata Hrvatskoj pri rješavanju krize u BiH, pri čemu će određene uloge preuzeti Mikelić i Babić. Većinu spomenutih unutarsrbijanskih odnosa hrvatsko vrhovništvo naslućivalo je i ranije, a akcija oslobađanja zapadne Slavonije samo je potvrdila te pretpostavke i lišila iluzija one srpske vođe koji su ih imali, prije svega Martića". (Hina) dd 080711 MET may 95 080711 MET may 95