PRIJEDLOG ZAKONA O RADU

ZAGREB, 17. travnja (Hina) - Napuštanje statusne koncepcije radnog odnosa, ostvarivanje slobode udruživanja te poštivanje slobode kolektivnog pregovaranja na svim razinama, a poglavito o pitanju plaća i drugih materijalnih prava i primanja, predlagatelj Konačnog prijedloga zakona o radu navodi kao temeljne odredbe tog iznimno važnog zakonskog prijedloga. Konačni prijedloga opsežnog zakona o radu, koji ima 244 članka, predlagatelj - hrvatska je Vlada sa prošlotjedne sjednice uputila na travanjsko zasjedanje Sabora Republike Hrvatske. Inače, oko prijedloga zakona o radu bilo je puno polemičkih rasprava, a pet je hrvatskih sindikalnih središnjica, nezadovoljnih ponuđenim rješenjima, najavilo i organiziranje radničkog referenduma, ako zakon o radu bude usvojen u predloženom obliku. Kako predlagatelj ističe u obrazloženju, tim se zakonom području radnih odnosa želi dati značenje jednog od najvažnijih područja unutarnje politike koja se dotiču temeljnih ljudskih prava i sloboda i određuju pravce gospodarskog i društvenog razvoja u cjelini. Također se predlaže jedinstveno uređenje svih radnih odnosa, bez obzira na vlasnički karakter poslodavca i činjenicu da li je on fizička ili pravna osoba. SKLAPANJE UGOVORA O RADU Po predloženom zakonu radni odnos zasniva se potpisivanjem ugovora između poslodavca i posloprimca i obvezujući je dok ga jedna od stranaka potpisnica ne otkaže. Ugovor o radu može biti potpisan na određeno ili neodređeno vrijeme, s tim da poslodavac ne smije sklapati jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme temeljem kojih se radni odnos na istim poslovima zasniva na neprekidno razdoblje duže od tri godine, osim ako je to zakonom ili kolektivnim ugovorom dozvoljeno. RADNO VRIJEME Puno radno vrijeme ne smije trajati duže od 42 sata tjedno, ukoliko ugovorom o radu ili pak sporazumom između posloprimačkog vijeća i poslodavca nije određeno drugačije. Na zahtjev poslodavca u slučaju više sile ili prijeke potrebe posloprimac mora raditi duže od punog radnog vremena, dnevno najviše 10 sati. Posloprimac ima pravo na tjedni odmor u trajanju najmanje 24 sata neprekidno. PLAĆE Poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije posloprimcu obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom, a ako to nije uređeno kolektivnim ugovorom poslodavac koji zapošljava više od 20 posloprimaca dužan je mjerila za isplatu plaća utvrditi pravilnikom. Ako ta predhodna mjerila nisu utvrđena poslodavac je dužan isplatiti posloprimcu primjerenu plaću koja se redovito plaća za jednaki rad. Isplata plaća ne može biti u razdobljima dužim od mjesec dana. Za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanima ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi posloprimac ima pravo na povećanu plaću. GODIŠNJI ODMOR Za svaku kalendarsku godinu posloprimac ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 dana, a po budućem zakonu ništavan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg. ZAŠTITA MAJČINSTVA Budućim zakonom određeni su teški fizički poslovi koje ne smiju obavljati žene. Poslodavac ne smije odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće, otkazati joj ugovor o radu ili je premjestiti na drugo radno mjesto. Poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći, niti smije uputiti drugu osobu da traži takve podatke, osim ako trudnica zbog određenog zakonskog prava na zaštitu to sama ne zahtijeva. Žena ima pravo na porodni dopust koji može početi koristiti 45 dana prije očekivanog poroda i može ga koristiti do godine dana djetetova života. Za treće i svako sljedeće dijete žena može koristiti porodni dopust do navršene treće djetetove godine. Jedan od roditelja ima pravo ne raditi dok dijete ne navrši tri godine. Za to mu vrijeme miruju prava iz radnog odnosa, ali ostvaruje prava na zdravstveno osiguranje i zaštitu te pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje. PRESTANAK UGOVORA O RADU U Konačnom prijedlogu zakona o radu ugrađeno je i sedam odredaba o prestanku ugovora o radu. Među tim odredbama je i otkaz posloprimcu za koji poslodavac mora imati opravdani razlog - primjerice, ako prestane potreba za obavljanje određenog posla, zatim ako posloprimac nije u mogućnosti uredno izvršavati ili ako krši obveze iz radnog odnosa itd. Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti posloprimca na nekim drugim poslovima. Otkaz mora imati pisani oblik, a poslodavac je dužan posloprimca pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj kršenja tih obveza. Poslodavac je posloprimcu prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja dužan omogućiti da iznese svoju obranu. Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz). Poslodavac i posloprimac imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. U slučaju redovitog otkaza razrađen je otkazni rok zavisno od dužine radnog odnosa kod istog poslodavca, a kreće se od najmanje dva tjedna u slučaju da je posloprimac u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od godinu dana, (tri mjeseca za pet do deset godina), pa do šest mjeseci ako je posloprimac u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno više od 20 godina. Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, a otkazni rok počinje teći od dana dostave. Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao naredit će vraćanje posloprimca na posao. SUDJELOVANJE POSLOPRIMCA U ODLUČIVANJU Posloprimci osim onih zaposlenih u tijelima državne uprave imaju pravo sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u svezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima pa tako imaju pravo na izbor posloprimačkog vijeća odnosno na slobodnim i neposrednim izborima tajnim ili javnim glasovanjem izabrati jednog ili više svojih predstvnika. Poslodavac je dužan najmanje svakih tri mjeseca obavijestiti posloprimačko vijeće o stanju i rezultatima poslovanja, razvojnim planovima, o kretanju i promjenama plaća te o drugim bitnim pitanjima važnim za gospodarski i socijalni položaj posloprimca. SINDIKATI I UDRUGE POSLODAVACA Posloprimci imaju pravo po svojem slobodnom izboru utemeljiti sindikat, a poslodavci imaju pravo utemeljiti udrugu poslodavaca. Budućim je zakonom propisana i zaštita sindikalnog povjerenika kojem poslodavac može otkazati samo uz predhodnu suglasnost sindikata. KOLEKTIVNI UGOVORI Strane kolektivnog ugovora su poslodavci ili pak udruga poslodavaca i sindikat ili udruga sindikata na strani posloprimca. Kolektivnim se ugovorom uređuju prava i obveze strana koje su skolopile taj ugovor. Kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno ili neodređeno vrijeme s tim da, kada se sklapa na određeno vrijeme, ne smije biti sklopljen na razdoblje duže od pet godina. Kolektivni ugovor mora sadržavati odredbe o otkaznom roku i postupku otkazivanja, te izmjene i obnove, te biti javno objavljen. U slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora ili drugog sličnog spora koji može dovesti do štrajka ili drugog oblika industrijske akcije, ako strane spora nisu dogovorile neki drugi način njegovog mirnog rješavanja, mora se provesti postupak mirenja koji će provoditi mirovno vijeće. Članovi mirovnog vijeća su predstavnik poslodavca ili njihovih udruga, predstavnik sindikata, te jedan član kojeg izabiru strane u sporu s liste koju utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće. ŠTRAJK I ISKLJUČENJE S POSLA Sindikati ili njihove udruge imaju pravo pozivati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa. Štrajk se poslodavcu mora najaviti a ne smije se najaviti prije okončanja postupka mirenja. Također su propisana i pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati. Posloprimcu koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću s izuzetkom doplatka na djecu mogu se smanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku. Poslodavac ili pak udruga poslodavaca može tražiti sudsku zabranu nezakonitoga štrajka i naknadu štete. U odgovoru na već započeti štrajk poslodavci mogu isključiti posloprimce s posla (lockout), a taj broj mora biti razmjeran broju posloprimaca obuhvaćenih štrajkom. (Hina) sšh mn 170900 MET apr 95