KINA: NOVA PITANJA I STARI MORAL

BEIJING, 26. veljače (Hina-Branko Merlin)- Dok novoizgrađeni gospodarski objekti mijenjaju krajolike oko kineskih gradova, koji i sami uz rastuće nebodere i golema moderna zdanja mijenjaju izgled, uz nepobitne privredne uspjehe i vidljiv porast standarda, množe se i problemi tipični za razvojno razdoblje u kojem se Kina danas nalazi. Kinesko se društvo, naime, široko razvivši jedra u smjeru tržišnoga gospodarstva, udaljivši se od poznatih obala centralizirane i planske privrede, odjednom suočilo i s vidljivom erozijom društvenoga morala. Brzinu kojom je većina shvatila i prihvatila parolu "časno je biti bogat", pratio je, na očigled javnosti, i brzi povratak niza društvenih negativnosti. Uz rastuću korupciju, nepotizam, važnost protekcije i društvenih veza, inače pojava ne baš nepoznatih i u vrijeme koje je prethodilo razdoblju gospodarskih reformi i širokog otvaranja Kine prema svijetu, društvo se sada suočilo s rastom privrednog i svakog drugog kriminala. Prostitucija, trgovina drogom, hazardne igre, otmice radi ucjene, prodaja žena i djece, sve su to danas elementi velikog kineskog mozaika, na ovaj ili onaj način izazvani, ili omogućeni, aktualnim društvenim razvojem. U borbi protiv svakojakih društvenih zala, naravno, država se služi raspoloživim sredstvima. Primjerice, zakonima i kaznama koje ovi predviđaju, trudeći se istodobno da strogošću kazni djeluje i preventivno. Budući da, uz još relativnu nerazvijenost postojećega pravnog sustava, samo osloncem na zakone ne može riješiti sve probleme, preostaje joj odgojno-propagandno djelovanje. U uvjetima kada je kriza morala i pitanje ponovnog formuliranja društvenih vrijednosti jasno postavljeno, jedan od odgovora je i nedavno osnivanje Instituta za proučavanje orijentalnog morala. Nastala kao odgovor na izazove koje nosi razdoblje tržišnoga gospodarstva, ova znanstvena ustanova ima za cilj pripremiti školske udžbenike za obrazovanje u duhu tradicionalnog kineskog morala, oslonjenog na učenje konfucijanskih klasičnih tekstova. Drugi odgovor, a u istome tonu, ponudilo je ovih dana i Udruženje kineskih pisaca, založivši se protiv komercijalizacije književnosti i za povratak pisaca društvenome angažmanu. Iako pozdravljena kao dobrodošla, spomenuta i slična rješenja imaju jednu manu: ograničena su na relativno manji broj primatelja i prilično sporo daju rezultate. Za društvenu akciju pogodniji su lako primjenjivi i svima razumljivi načini djelovanja. U tom smislu, ne odričući se uzora iz prošlosti, za propagiranje poželjnih moralnih vrijednosti kineska se država i vladajuća komunistička partija i danas najradije služe pričama o skromnim ljudima i njihovim djelima. Ljudi su to poput čuvenog Lei Fenga, čije se ime kao uzor i danas spominje, koji je svoj mladi život proveo pomažući drugima i žrtvujući se za druge. Nesebično predavanje drugima, samozatajno svakodnevno žrtvovanje koje okolina obično i ne primjećuje, rad bez traženja nagrade, solidarnost sa sebi sličnima, to su ideali koji se nude. I takvi heroji, koje svako vrijeme otkriva za sebe, kao što je slučaj primjerice s Han Suyun, ženom koja je i teško oboljevši nastavljala pomagati svima oko sebe, oličenje su poželjnih društvenih vrlina. Njihove su karakteristike tako ljudski poznate i prepoznatljive, a ipak ih nije lako slijediti u dobroti. Zato se organiziraju skupovi na kojima se govori o njihovim djelima, zato im mediji posvećuju golemu pozornost, zato ih primaju visoki dužnosnici da bi se vidjelo kako nitko neće ostati zaboravljen u svom mukotrpnom herojstvu koje je često moguće prepoznati i kao običan život. Bez lažnoga sjaja i bez potrošačke pomame koja u raskoraku između jučer i sutra, između ove i one vrste vrijednosti, danas tako očito zbunjuje i brojne Kineze. (Hina) mer br 260804 MET feb 95 26HHMM MET feb 95