VELIKA BRITANIJA '97: PARLAMENTARNI IZBORI I EUROPSKA POLITIKA

LONDON, 28. prosinca (Hina) - Najznačajniji događaj u Ujedinjenom Kraljevstvu iduće će godine biti će parlamentarni izbori, koji se trebaju održati najkasnije u svibnju. Prema ispitivanjima javnog mnijenja - a u tome se s razlikom od nekoliko postotaka slažu sve ispitivačke ustanove - uvjerljivu pobjedu s prednošću od oko 20-ak posto trebala bi odnijeti lijevo usmjerena britanska Laburistička stranka, čelnika Tonyja Blaira. Time bi se okončala vladavina Konzervativne stranke, koja je pod vodstvom Margaret Thatcher i Johna Majora vladala neprekidno 17 godina. Upitani za razlog zašto na izborima ne namjeravaju glasovati za Konzervativnu stranku, ispitanici kao najčešći odgovor navode, da je "došlo vrijeme promjenama". U sedmoj godini svojeg predsjedanja vladom i Konzervativnom strankom John Major ulazi u izbornu trku s, glede najvažnijeg vanjskopolitičkog pitanja - pitanja europskih integracijskih tokova, duboko podijeljenom strankom. Više od polovice konzervativnih parlamentarnih zastupnika izražava otvoreno nezadovoljstvo britanskim položajem unutar Europske unije, dok za sada manji dio, okupljen oko zastupnice Therese Gorman, zahtijeva čak referendum o ostanku Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji. Velika Britanija sve se odlučnije suprotstavlja njemačko-francuskim nastojanjima za uvođenjem zajedničkih europskih političkih tijela i standarda: između vlade i oporbe postoji konzenzus da se englesku funtu "ne žrtvuje" već pri prvom terminu za uvođenje Europske monetarne unije (siječanj 1999.), nego da se prvo sačeka i vidi kakvim će se pokazati eksperiment zajedničke europske valute te da li bi ona Britaniji koristila ili štetila. U pitanju prijenosa dijela nacionalnog suvereniteta na nadnacionalna tijela Europske unije, Majorova vlada odlučila je, uz prešutnu podršku oporbe, zauzimati se za naglašeno zadržavanje mehanizama parlamentarnog odlučivanja koji, suprotno stavu "birokrata iz Bruxellesa", po britanskom mišljenju odražavaju nepatvorenu volju glasača. Bitno drugačije stajalište od vlade u okviru odnosa prema europskim integracijama laburisti zauzimaju jedino po pitanju socijalne karte, koja normira minimalne standarde radnog prava. Dok se laburisti zauzimaju za uvažavanje te karte, što se odnosi poglavito na pitanje zakonski utvrđenih minimalnih plaća, Major se protivi njezinu preuzimanju u britansko zakonodavstvo s argumentom da zakonom zajamčene minimalne plaće ne stvaraju niti jedno radno mjesto. On istovremeno ukazuje na uspjehe svoje vlade u smanjivanju nezaposlenosti te na njezinu, u usporedbi s prosjekom u EU, razmjerno nisku razinu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Najvažnije unutarnjepolitičko pitanje na kojem se razilaze vlada i oporba je pitanje decentralizacije Ujedinjenog Kraljevstva. Laburisti su dali predizborno obećanje da će u Škotskoj provesti referendum na kojem će se njeni građani izjasniti 'za' ili 'protiv' uspostave samostalnog škotskog parlamenta, a slično i u Walesu, referendum o decentralizaciji. Tome se odlučno suprotstavlja Konzervativna stranka, koja u toj nakani vidi "balkanizaciju" Velike Britanije i "početak kraja" zajedničke države. Referendumi na kojima su se građani Škotske i Walesa ranijih godina trebali izjasniti o decentralizaciji države bili su održani u Škotskoj 1978. te u Walesu 1979. Dok je u Walesu samo 11% birača glasovalo za decentralizaciju, dotle su u Škotskoj pobornici decentralizacije dobili većinu glasova, no ne i pobjedu. Kako je trećina glasačkog tijela apstinirala na izborima, to nije bio dobiven izbornim sustavom utvrđen potrebni broj glasova od najmanje 40 posto. No, u međuvremenu politička pozornica Škotske sasvim se promijenila: Konzervativna stranka u ispitivanjima javnog mnijenja pala je u Škotskoj na treće mjesto, daleko iza laburista i Škotske nacionalne stranke (SNP) koja se već otvoreno izjašnjava za potpunu državnu neovisnost Škotske. (Hina) miz br 280957 MET dec 96