SJEDNICA USTAVNOGA SUDA

ZAGREB, 18. prosinca (Hina) - Ustavni sud Republike Hrvatske obustavio je na današnjoj sjednici postupak ocjene ustavnosti odredaba članka 3. Zakona o stambenim odnosima, jer je stupanjem na snagu Zakona o stambenim odnosima taj zakon prestao vrijediti. I postupak ocjene ustavnosti Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama te odluka o poslovnim prostorima u gradu Zagrebu obustavljen je, jer je taj zakon također prestao vrijediti. #L# Prije odlučivanja o pokretanju postupka ocjene ustavnosti Zakona o ništavosti određenih vrsta ugovora o osiguranju i ugovora o kreditu, koji osporava Povjereništvo sindikata "Laguna Commerce" zbog ograničavanja sklapanja ugovora i povratnog djelovanja zakona, Sud je odlučio zatražiti stručno mišljenje od hrvatske Vlade. Razmatrajući prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluke o pretvorbi tvornice "Boris Kidrič" iz Pule, Ustavni se sud proglasio nenadležnim za odlučivanje, kao i u slučaju prijedloga više pojedinaca koji su tražili ocjenu zakonitosti odluke općine Vir o prihvaćanju programa izgradnje visokonaponske električne mreže. Osporenom je odlukom uvedena obveza plaćanja iznosa od 3.000 njemačkih maraka za svakog vikendaša koji na otoku Viru zatraži priključak vikendice na niskonaponsku električnu mrežu dok se od mještana traži plaćanje takse od 1.500 maraka. Ta odluka, međutim, nije propis koji je Ustavni sud nadležan ocjenjivati, tim više što Sud nije mogao obaviti ni uvid u osporenu odluku, jer, kako je kazano, bivši virski općinski načelnik po odlasku s dužnosti sa sobom je u Zadar ponio i knjigu općinskih zapisnika, koju ne želi vratiti u Vir. Posebnu raspravu izazvala je ustavna tužba malodobne S.U., kojoj je uskraćena obiteljska mirovina jer ona nije dokazala da je nastavila redovito školovanje. Naime, zakon propisuje da korisnik mirovine nakon navršenih 15 godina života mora donijeti dokaz o školovanju, a podnositeljica ustavne tužbe predala je uvjerenje izdano u Prijedoru 1994. godine od Građevinsko-prerađivačke škole, sa žigom bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, čime se, očito, htjelo izbjeći stavljanje žiga nepriznate republike srpske. Kao hrvatska državljanka ona pak smatra da je imala pravo napustiti hrvatski teritorij i školovati se bilo gdje, pa i u državama s kojima Hrvatska nema diplomatske odnose. No, bez obzira na to, suci su dvojili treba li ustavnu tužbu jednostavno odbiti, ili podnositeljici možda treba dopustiti da nekim drugim dokazom dokaže da je bila na školovanju. Prije donošenja odluke o toj ustavnoj tužbi, Ustavni će sud održati savjetodavnu raspravu. (Hina) rd gk 181255 MET dec 96