GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA U KNINU (II)

KNIN, 5. kolovoza (Hina) - Treća komponenta u tom političkom životu Hrvatske, nastavio je predsjedik Tuđman, bila je taj hrvatski antifašizam. I on je, razumije se, bio pozitivna komponenta u tom smislu što se suprotstavio vladavini nacifašističkih sila koje su zavladale Europom, koje su htjele zavladati svijetom i kojima su se suprotstavile i demokratske države Europe i Amerike u savezu sa sovjetskom Rusijom, stvorivši antifašističku demokratsku koaliciju, koja je na kraju pobijedila. I tako je, napomenuo je dr. Tuđman, hrvatski narod u drugom svjetskom ratu bio napušten od one političke stranke koja je imala većinu do drugog svjetskog rata, HSS-a, prepušten s jedne strane vodstvu NDH-a, a s druge strane vodstvu komunističke stranke i antifašističke koalicije. Ta NDH imala je vojsku, imala je hrvatski narod za sebe, ali vodeći slijepu politiku samo oslonca na fašističke sile, doživjela je napokon Bleiburg. Sto tisuća hrvatskih vojnika, hrvatskih muževa, žena i djece bilo je izloženo pokolju na Bleiburškom polju i na križnim putevima diljem Jugoslavije, kazao je predsjednik Tuđman i istaknuo: Neka se sjete svi oni koji ne misle dovoljno razborito, da nikada više ne smijemo dopustiti da hrvatska oružana sila bude razoružana, da Hrvatska bude prepuštena na milost i nemilost tuđinu. Ali isto tako, nastavio je, priznajući onima Hrvatima koji su se opredijelili za antifašistički pokret, njihove zasluge da se hrvatski narod našao u većem broju negoli drugi narodi na tlu bivše Jugoslavije na strani antifašizma, da je taj hrvatski narod i u okviru antifašističkog pokreta, partizanskog rata, zavnohovske Hrvatske također stvorio svoju vojsku, veću i jaču nego drugi u Europi, i u Jugoslaviji. Ali to zaboravljaju i govore nam samo o onoj vojsci, ustaškoj i domobranskoj, koja je bila na strani NDH-a, one nam nameću samo kao grijehe, a zaboravljaju i tu partizansku vojsku koja je bila na strani tih saveznika, demokratskih sila koja su uspostavile današnji međunarodni poredak, koji i danas kroje i europski i svjetski poredak. Ali, isto tako iz toga moramo izvuči zaključak, da je i ta hrvatska vojska, zvala se narodnodnooslobodilačka, partizanska vojska, pod glavnim štabom Hrvatske, dok je ona NDH odvedena u Bleiburg, ova je odvedena u jugoslavenske kasarne. I tako je hrvatski narod iz drugog svjetskog rata ostao razoružan, naglasio je predsjednik Tuđman dodajući: Kasnije smo pokušavali da zakonom i čak ustavom, stvorimo teritorijalnu obranu da bismo dali hrvatskom narodu ponovno oružje u ruke, da ne bi bio obespravljen u novim sudbonosnim danima. Ali, upozorio je, komunističko je vodstvo Hrvatske sve do 1990. dopustilo da i ta teritorijalna vojska Hrvatske bude razoružana, da hrvatski narod ostane goloruk u prijelomnim danima, u danima sloma i komunističkog poretka Europe i bivše Jugoslavije. I tako smo na tom povijesnom putu doživjeli to da dočekamo 90-te, zahvaljujući svijesti većine hrvatskoga naroda s proglašenjem hrvatske samostalnosti, ali goloruki. Morali smo, naglasio je hrvatski predsjednik, poći ni od čega, od osobnog naoroužanja, pištolja i pušaka, od toga kako da se domislimo kako da iz bivšeg protuhrvatskog redarstva stvorimo hrvatsko redarstvo. A ja sam znao, naglasio je dr. Tuđman, da bez obzira što u tom hrvatskom redarstvu, kao i u hrvatskoj politici vladaju Srbi iz Knina, da u njima ima i hrvatskih ljudi koji jedva čekaju da se stave u službu hrvatskog naroda, hrvatske države. Isto tako bilo je i ljudi u bivšoj jugoslavenskoj vojsci. Tako smo jednom pametnom i mudrom politikom počeli stvarati svoje redarstvene snage, svoju oružanu silu, s tim da smo bili ne samo od velikosrpskog Beograda i jugokomunističke kamarile optuživani da stvaramo stranačku, hadezovsku vojsku, nego i iz redova hrvatskog naroda isto tako optuživani da stvaramo stranačku vojsku i da je to protuzakonito. Ali, poučeni sveukupnim povijesnim iskustvom znali smo, istaknuo je dr. Tuđman, da moramo biti dovoljno pametni, dovoljno mudri, dovoljno lukavi, da moramo svim sredstvima odoljeti i unutarnjoj nesvijesti u redovima hrvatskog naroda i odnosima u Jugoslaviji, i u tom i u takvom svijetu koji je htio sačuvati bivšu Jugoslaviju pod svaku cijenu, koji je htio da budemo poraženi nakon što je jugokomunistička armija sa svom svojom silom i sa srpstvom usred Hrvatske ustala protiv hrvatske države, protiv proglašene hrvatske slobode, kad je ta hrvatska sloboda i ta hrvatska demokracija bila još goloruka i nenaoružana. U jesen 1991., kad je jugokomunistička i srpska agresija bila u punom zamahu, proglasili su čak zabranu prodaje oružja Hrvatskoj - embargo na naoružanje. Znali su da je jugokomunistička armija četvrta oružana sila u Europi. I računali su s time da ćemo biti poraženi, i misli su da se mi, koji smo se ustali, koji smo se osovili na noge, koji smo proglasili borbu za samostalnu, demokratsku, suverenu, nezavisnu hrvatsku državu, ne možemo othrvati, da ćemo biti poraženi. I ja, i moji suborci, naglasio je predsjednik Tuđman, vjerovali smo u hrvatski narod, vjerovali smo da politkom pomirbe domovinske i iseljene Hrvatske, s politikom pomirbe svih hrvatskih stališa, možemo odoljeti svim silama, da je na našoj strani pravda, da su na našoj strani sva povijesna htijenja i žrtve koje je hrvatski narod dao, i da uz Božju pomoć možemo uspjeti u onom u što nitko nije vjerovao osim nas koji smo znali da hrvatski narod može izdržati i može naći snage u sebi, i nakon što su nam razorili Vukovar, i nakon što je čitavi svijet htio da budemo poraženi. To su dani, to su prilike koje mnogi zaboravljaju, upozorio je hrvatski predsjednik. Kao da je to bilo pred stoljeća, a nije bilo pred stoljeća, niti pred desetljeća, nego pred svega pet-šest godina. I treba se prisjetiti svega toga što smo proživjeli, kakve smo žrtve dali, a te žrtve bile su više nego deseterostruko manje nego što ih je hrvatski narod dao u drugom svjetskom ratu. A rezultati koje smo ostvarili povijesni su. Vratili smo Zvonimirov hrvatski grad u krilo majke domovine Hrvatske i to onakav čist kakav je bio u Zvonimirovo doba, naglasio je predsjednik Tuđman. Napomenuo je da je još i u drugom svjetskom ratu, poslije svih onih zala i žrtava koje je hrvatski narod preživio, svih žrtava koje smo podnijeli, na jednoj i na drugoj strani, u Kninu još uvijek bila hrvatska većina. Ali se postupno smanjivala da bi Knin postao stjecište svega protuhrvatskog, da bi se iz Knina vladalo Hrvatskom, da bi se u Kninu stvorila nekakva srpska republika, koja je trebala ili zavladati čitavom Hrvatskom, ili biti oslonac osvajanja Hrvatske od Virovitice, preko Karlovca do Karlobaga, do stvaranja Srbije na tri mora. Ta i takva srpska republika, ukazao je dr. Tuđman, imala je potporu Europe i svijeta. Prisjetite se, još pred godinu dana, koji mjesec prije, mahali su nam i prisiljavali nas da pristanemo na Z-4, na srpsku republiku od Zadra i Knina do 28 kilometara od Zagreba, sa srpskom vojskom, srpskom valutom, srpskim predsjednikom. To su htjeli da ne bi bilo samostalne Hrvatske, ili da bi nas prisililo da opet idemo u tu zlosretnu Jugoslaviju iz koje smo se jedva izbavili. To hrvatski čovjek nikada ne smije zaboraviti, naglasio je predsjednik Tuđman. Imali smo znači protiv sebe jugokomunističku silu, imali smo i sve druge u bivšoj Jugoslaviji koji su htjeli da ostanu u Jugoslaviji pa da i Hrvatska ostane, da drugima bude bolje. I Slovenci koji su dobili dozvolu i koji su otišli, mislili su, čak su i rekli, imaju pravo Srbi da žive u jednoj državi. Što je to značilo za hrvatski narod, upitao je dr. Tuđman i odgovorio: Omča oko vrata. Osim te omče, srpske republike krajine, razvili su nam i regionalni pokret za regionalnost Istre, da bi nas također prisiljavali kako nam samostalnoj i suverenoj, demokratskoj Hrvatskoj nema života. To su prilike u kojima smo se borili za uspostavu samostalne i suverene, nezavisne i demokratske hrvatske države, napomenuo je dr. Tuđman. To su prilike, naglasio je, u kojima su se ovi naraštaji i svi hrvatski stališi našli u takvom nacionalnom preporodu, kakav nije ostvaren ni u jednom narodu Europe ni svijeta, u borbi za ovu samostalnu i nezavisnu, demokratsku hrvatsku državu - predstavnici ostataka hrvatskoga plemstva i hrvatski težaci i mornari, seljaci i radnici i ona inteligencija koja je izašla iz narodnih redova i misli u interesu hrvatskog naroda. A to što je bilo i ima narodnih odroda, prodanih duša, farizeja, piskarala, onih koji nisu kadri šta je to hrvatski narod proživio da bi došao do svoje slobode, koji ne mogu ništa shvatiti ili pak koji mogu shvatiti, ali ne mogu ništa provesti jer nemaju značaja, nemaju sposobnosti, značaj karaktera, nemaju sposobnosti da se stave na čelo hrvatskog naroda i da ga vode u borbu za slobodu, za samostalnost, za hrvatsku demokraciju, a ne za neku drugu, lažnu. To su oni koji se usuđuju zlorabiti hrvatsku slobodu i hrvatsku demokraciju, pa će jučer i prekjučer napisati da se predsjednik Hrvatske nije sastao s predsjednikom Amerike, koji ga je pozvao i s kojim je sat i pol vodio razgovore. Ti žive u toj i takvoj hrvatskoj slobodi i demokraciji i usuđuju se izaći pred oči hrvatskih ljudi, koji su ostvarili ovu slobodu i ovu demokraciju. Ali, hrvatski narod, naglasio je dr. Tuđman, znat će što je ostvario i pod koju cijenu i neće dopustiti da nam to ugroze prodane duše, kakvih je bilo u svim vremenima, u svim narodima, u svim pokretima. I oko Isusa Krista, bilo je Juda, prodanih duša, bilo je nevjerovanih Toma, ali je bilo i onih koji su od Savaota postajali sveti Pavao. Bilo je znači, ljudi koji su znali što im je činiti u interesu svoga stališa, svoga kraja, u interesu svoga naroda. Na tom putu hrvatski narod je sazrio do jednog od najsvjesnijih, najsposobnijih naroda današnjice, usuđujem se to reći, istaknuo je predsjednik Tuđman. (Hina - nastavlja se) db ds 052150 MET aug 96