KNIN, 5. kolovoza (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman govoreći na današnjoj svečanosti obilježavanja Dana domovinske zahvalnosti u Kninu poručio je: "Imamo na čemu graditi svoju povijest, imamo zašto biti ponosni
i čuvajmo to što smo stvorili. Znajmo da je naša sudbina samo u našim rukama".
KNIN, 5. kolovoza (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo
Tuđman govoreći na današnjoj svečanosti obilježavanja Dana domovinske
zahvalnosti u Kninu poručio je: "Imamo na čemu graditi svoju povijest,
imamo zašto biti ponosni i čuvajmo to što smo stvorili. Znajmo da je
naša sudbina samo u našim rukama". #L#
Obraćajući se "Hrvaticama i Hrvatima, viteškim pripadicima hrvatske
oružane sile, kopnene vojske, hrvatskog ratnog zrakoplovstva, hrvatske
ratne mornarice i hrvatskih redarstvenih snaga, hrvatskoj mladeži,
građani hrvatskoga Knina" predsjednik Tuđman je istaknuo da je "Dan
domovinske zahvalnosti, koji ove godine slavimo prvi puta, dan zaista
svih hrvatskih pobjeda, ali i dan kad se trebamo podsjetiti puta koji
je hrvatski narod prevalio od Zvonimirova Knina do današnjeg, našeg,
hrvatskog Knina".
One koji nas stalno podsjećaju kako se Hrvatska mora približiti i
ispuniti nekakve uvjete da bi postala članica Europe, trebamo
podsjetiti, i one među našim hrvatskim redovima, ali i u toj Europi i
u svijetu, da je Hrvatska bila u Europi i prije 14 stoljeća, kazao je
dr. Tuđman. Od 7. do 12. stoljeća Hrvatska je imala iz svojih redova
narodne vladare, kneževe i kraljeve. Hratska je imala i ima pisane
spomenike i u kamenu, i inače onakve kakve malo koji europski narod
ima. Hrvatska je bila u Europi i regionalna sila i onda kada mnoge
današnje države u Europi nisu postojale kao što smo mi postojali.
Moramo se onda zapitati, istaknuo je, zašto sve do našega doba nismo
imali suverene i samostalne, nezavisne hrvatske države, koja bi se
mogla održati u međunarodnom poretku. Razumije se, od tada pa do
danas, od tih davnih vremena bilo je uvijek hrvatskih ljudi koji su
mislili hrvatski, borili se za Hrvatsku, ali nije bilo ni međunarodnih
okolnosti, ali ni takvih ličnosti koji bi se u tim i takvim nemilim
međunarodnim okolnostima znali osoviti, znali izvući zaključke i
povesti hrvatski narod putem slobode i nezavisnosti.
Od 1102., kad je Hrvatska stupila sa pactom konventom u savez s
Ugarskom, Hrvatska je živjela u višenacionalnim državama, napomenuo je
dr. Tuđman, a na pitanje zašto, odgovorio je: Poslije izumrća vladara
iz nacionalnih redova, hrvatski se ljudi nisu znali složiti oko toga
tko da među njima vlada, kao domaći čovjek, kao domaći muž, nego su
birali vladare iz tuđih dinastičkih kuća. I to je bio uzrok zašto smo
bili najprije u personalnoj uniji s Ugarskom, koja se pretvorila u
stvarnu uniju, u kojoj su Mađari vladali Hrvatskom, zatim u
Habsburškoj monarhiji, a zatim i u nesretnoj Jugoslaviji. U svim tim
okolnostima Hrvati su ipak mislili, sanjali o tome da valja vratiti
svoju dražvu koju su imali od 7. do 12. stoljeća pod vlastitim
narodnim vladarima.
Na tom putu, naglasio je predsjednik Tuđman, dali smo goleme žrtve.
Najprije bilo je nesloge, imali smo i krvavi Križevački sabor u 14.
stoljeću, gdje su se hrvatski ljudi svađali koga za vladara. Poslije
toga bili smo izloženi osmanlijskoj najezdi, u kojoj smo izgubili
kraljevske gradove i Jajce i Bihać. Jajce koje su hrvatske oružane
snage ovih godina vratile opet pod suverenost i ako ne potpuno
hrvatskog puka i hrvatskog naroda. Bihać smo pomogli da se oslobodi od
srpske okupacije, odnosno od srpskoga opkoljavanja. Doživjeli smo i
krvavu Krbavsku bitku u kojoj je poginuo cvijet hrvatskog plemstva, i
poslije toga hrvatski muževi su mislili o svojoj nezavisnosti i o
svojoj slobodi. Doživjeli smo urotu Zrinskih-Frankopana, hrvatskih
velmoža europskih pogleda, ali i oni koji su težili slobodi od Beča i
od Pešte, nisu našli mogućnost da ujedine Hrvatsku i nisu našli pomoći
od stranoga svijeta, tog i takovog svijeta kakav je bio i jeste, koji
vodi računa samo o sebi. Strane države vode računa o svojim
interesima, o tome kako da prošire svoju vlast, kako da zaštite svoje
interese u utjecajnim sferama na drugim područjima pa i nad Hrvatskom.
Tako je i ta urota tragično završila, pogibijom Zrinskih i Frankopana
u Bečkom Novom Mjestu. Imali smo i herojski podvig Eugena Kvaternika u
Rakovičkoj buni, koji je isto tako završio tragično.
Imali smo i mnoge druge pobune, a zatim smo imali stradanja
hrvatskog puka, hrvatskog naroda, za sve vrijeme postanka bivše
Jugoslavije, najprije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a zatim
Jugoslavije, one monarhističke i one socijalističke, istaknuo je
hrvatski predsjednik. U toj i takvoj protuhrvatskoj Jugoslaviji
hrvatski je puk davao žrtve, sve do žrtve Stjepana Radića u
beogradskom parlamentu, kad su ubili vođe hrvatskog naroda samo zbog
toga što su tražili pravo hrvatskog naroda na samoodređenje, na
njegovu slobodu.
Ta i takva protunarodna i protuhrvatska Jugoslavija raspala se u
drugom svjetskom ratu, ali, upozorio je predsjednik Tuđman, ni u tom
prijelomnom razdoblju na hrvatskom tlu nije bilo ljudi koji bi znali
izvući zaključke, koji bi znali izvesti Hrvatsku bez golemih poteškoća
i žrtava koje je hrvatski narod doživio u drugom svjetskom ratu. U toj
i takvoj Europi, u kojoj je nestala Jugoslavija s versajskim poretkom,
u toj Hrvatskoj nije bilo muževa, nije bilo pameti koja bi spriječila
podvajanje hrvatskog naroda, i to da ne budu suprotstavljeni jedan
protiv drugoga hrvatski sinovi.
I tako smo doživjeli da je hrvatski narod želio propast
protuhrvatske Jugoslavije. Ali, upozorio je dr. Tuđman, oni poglavari
koji su proglasili Nezavisnu Državu Hrvatsku, koju je hrvatski narod
htio, nisu znali u tim složenim međunarodnim okolnostima spasiti
hrvatski narod od toga da bude potpuno i jedino na strani fašističkih
sila, koje su doživjele slom u borbi protiv demokratske
antihitlerovske koalicije, nego su, štoviše, u okviru te fašističke
koalicije provodili fašističku politiku, počinili zločine koje nama i
danas nameću, kao zločine čitavog hrvatskog naroda, a oni su učinjeni
pod pritiskom i Rima i Berlina, onih fašističkih, nacifašističkih sila
koje su tada zavladale ne samo Hrvatskom, nego i čitavom Europom.
Prema tome, oni koji su se našli na čelu Nezavisne Države u drugom
svjetskom ratu bili su izraz, jasno, težnje hrvatskog naroda za svojom
državom, ali nisu imali dovoljno ni mudrosti, ni razboritosti da
spriječe žrtve hrvatskoga naroda, kazao je predsjednik Tuđman. S druge
strane, ako je uz one koji su stali na čelo NDH bilo još ljudi
na političkoj sceni u Hrvatskoj, onda su to bili Maček, koji je do tada
nastavljao Radićevu politiku, ali koji je praktično u tim sudbonosnim
danima prepustio sudbinu hrvatskog naroda drugima, i onima s desnice,
Paveliću, i onima s ljevice, Titu. I nestao je i zbog toga je hrvatski
narod doživio sve ono što je doživio, kazao je predsjednik Tuđman.
(Hina - nastavlja se) db dd/ds
052009 MET aug 96