ZAGREB, 26. siječnja (Hina) - Posljednje incidente u BiH (Usora i Mostar) i sukobe u bošnjačkome vrhu, komentira Željko Krušelj u članku "'Kočničari' Federacije", u današnjem Večernjem listu, i ocjenjuje kako nije "ključni problem u
detaljima teritorijalnih sporova federalnih partnera, nego u tumačenju sadašnjosti i budućnosti Bosne i Hercegovine. Naime, da bi Hrvati, nakon bolnih povijesnih iskustava, prihvatili 'najkompliciraniju zemlju na svijetu' kao svoju domovinu, inzistiraju na dosljednom provođenju svih odredaba Washingtonskih sporazuma o Federaciji BiH, čiji bi jamac trebali biti Amerikanci i, dakako, službeni Zagreb", objašnjava Krušelj napominjući potom kako Bošnjaci, "nasuprot tome, i dalje ne žele oživotvoriti duh Washingtonskih sporazuma jer bi se time i u praksi odrekli ideje o 'građanskoj državi', otprilike onakvoj kakva je bila prije srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu.
ZAGREB, 26. siječnja (Hina) - Posljednje incidente u BiH (Usora i
Mostar) i sukobe u bošnjačkome vrhu, komentira Željko Krušelj u članku
"'Kočničari' Federacije", u današnjem Večernjem listu, i ocjenjuje
kako nije "ključni problem u detaljima teritorijalnih sporova
federalnih partnera, nego u tumačenju sadašnjosti i budućnosti Bosne i
Hercegovine. Naime, da bi Hrvati, nakon bolnih povijesnih iskustava,
prihvatili 'najkompliciraniju zemlju na svijetu' kao svoju domovinu,
inzistiraju na dosljednom provođenju svih odredaba Washingtonskih
sporazuma o Federaciji BiH, čiji bi jamac trebali biti Amerikanci i,
dakako, službeni Zagreb", objašnjava Krušelj napominjući potom kako
Bošnjaci, "nasuprot tome, i dalje ne žele oživotvoriti duh
Washingtonskih sporazuma jer bi se time i u praksi odrekli ideje o
'građanskoj državi', otprilike onakvoj kakva je bila prije srpske
agresije na Bosnu i Hercegovinu. #L#
Dakle, postupnim bi jačanjem republičke Vlade i ostalih središnjih
institucija, uz istodobno reduciranje, možda i ukidanje, konsenzusa
svih triju konstitutivnih naroda, sadašnja Federacija BiH sve više
postajala tek specifični oblik lokalne uprave i samouprave", napominje
Krušelj istaknuvši kako bošnjački političari - znajući što im je
dugoročni cilj - "vrše ogroman pritisak na međunarodnu javnost,
pokušavajući je uvjeriti da Hrvati čak i nakon uspostave Federacije
'sprečavaju slobodno krtanje' i 'onemogućavaju povratak bošnjačkih
izbjeglica', dapače, da svuda postavljaju 'berlinske zidove'. Tragično
je u svemu tome da je upravo taj oblik promidžbe u diplomatskim
krugovima imao znatnoga uspjeh, pa su Hrvati dežurni krivci",
upozorava Krušelj.
U nastavku ističe kako su tek pomnija analiza sadašnjih 'nesporazuma'
oko Mostara i sukob u bošnjačkom vrhu, "pripomogli da bi se shvatilo
tko je, zapravo, glavna smetnja funkcioniranju Federacije. Naime, Hans
Koschnick je nakon brojnih optužbi na račun tamošnjih Hrvata
naposlijetku ipak skloniji njihovom modelu preustroja Mostara, dok su
za dosadašnjeg premijera Harisa Silajdžića i njegovi stranački kolege
ustvrdili da je bio 'kočničar' boljeg funkcioniranja federalnih
organa", objašnjava Krušelje, uz komentar: "Time, dakako, nije
prestalo bošnjačko protivljenje 'duhu' Washingtonskih sporazuma, no
barem međunarodna javnost može realnije sagledati prave uzroke
problema".
No, ono što "dugoročno brine svakog političkog analitičara zasigurno
je pokušaj sarajevske intelektualne vrhuške da odbaci sve dosadašnje
znanstvene spoznaje o genezi bošnjaštva i višestoljetnim politički,
gospodarskim i prometnim vezama Bosne s Hrvatskom", napominje dalje
Krušelj, pozivajući se na brojne publikacije, elaborate i školske
udžbenike u Sarajevu, iz kojih se nameće "dojam da se tu piše sasvim
nova povijest Bosne i Herecgovine, u kojoj se u maniri 'kopernikanskih
zaokreta' potpuno minorizira uloga tamošnjih Hrvata.
Riječ je o teoriji, dijelom već poznatoj u hrvatskom tisku, da su
današnji Bošnjaci-muslimani zapravo potomci Ilira, antičkog
stanovništva Balkana, a Hrvati i Srbi su samo posljedica slavenskih
seoba, odnosno pokušaja osvajanja srednjovjekovne bosanske države",
objašnjava Krušelj i potom navodi nekoliko primjera iz kojih se vide
nastojanja da se minorizira sve druge narode, osim Muslimana.
Napominje na kraju kako taj "falsifikat o 'autentičnim' i
'neautentičnim' narodima Bosne i Hercegovine nije prihvaćala ni
međunarodna diplomacija", a kao primjere navodi sve planove za
okončanje rata (Cutilierov, Vance-Owenov, Kontaktne skupine i
daytonske parafe) "koji su polazili od tri nacionalna interesa,
neovisno o tome što federalni partneri istupaju zajednički u odnosu na
Srbe.
Zato Hrvatska ni onda ni danas ne može prihvaćati povremene optužbe o
'razbijanju Bosne', koje su samo paravan da bi se otežalo, zacijelo i
spriječilo, funkcioniranje Federacije BiH. Bošnjaci se, s druge
strane, možda i mogu olako odricati svojih povijesnih korijena, ali
morali bi uvijek biti svjesni da njihov prozor u svijet gleda u -
hrvatsko dvorište", zaključuje Krušelj.
(Hina) sp
260854 MET jan 96