ZAGREB, 18. siječnja (Hina) - Rat na prostoru bivše Jugoslavije komentira Mirko Galić u članku "Prekrajanje povijesti", u današnjem Večernjem listu. Posebice se osvrće na posljednja nastojanja srbijanskoga režima koja opisuje u ovoj
rečenici: "Kad već nisu izgubili na kraju rata - koji je svijet htio tako završiti da ne bude pobjednika koji će dominirati, ni poraženog koji će sanjati novi rat - srbijanski vladari (ili bolje u jednini: vladar, kao Machiavellijev princ) počinju raditi na tome da se operu od odgovornosti za rat, da promijene njegov početak, da mu daju drugi karakter, da drukčije rasporede krivnju".
ZAGREB, 18. siječnja (Hina) - Rat na prostoru bivše Jugoslavije
komentira Mirko Galić u članku "Prekrajanje povijesti", u današnjem
Večernjem listu. Posebice se osvrće na posljednja nastojanja
srbijanskoga režima koja opisuje u ovoj rečenici: "Kad već nisu
izgubili na kraju rata - koji je svijet htio tako završiti da ne bude
pobjednika koji će dominirati, ni poraženog koji će sanjati novi rat -
srbijanski vladari (ili bolje u jednini: vladar, kao Machiavellijev
princ) počinju raditi na tome da se operu od odgovornosti za rat, da
promijene njegov početak, da mu daju drugi karakter, da drukčije
rasporede krivnju". #L#
Uz upit je li začetniku rata, koji je počeo "najcrnjim motivima -
'čišćenje' nesrpskog pučanstva - i s mračnim ciljevima - stvaranje
'čiste Srbije'", sve dopušteno - Galić u nastavku piše: "Pa i to da
preko svojih intelektualnih lakeja organiziraju uglednike po svijetu,
spremne založiti vlastiti ugled da bi spasili Srbiju i Srbe od gubitka
časti za rat koji su nametnuli. Ako je rat završio dobro, može li se
toj krvavoj velikosrpskoj predstavi promijeniti i početak i predznak:
da ne bude krivnja na srpskim vladarima i njihovim lakejima, i da
drugi podmetnu leđa!? Treba li (i) tako shvatiti 'usluge' koje
Miloševićevoj Srbiji i Srbima pruža pokoji intelektualac europskog
ranga, kojemu istina nije milija od Sokrata. Kako će se francuski
pisac Atrick Besson oprati od odgovornosti što je išao sve do Zvornika
da bi tamo vidio Dobricu Ćosića i slušao Radovana Karadžića i da bi
poslije toga u prosrpskoj knjizi - pamfletu - branio i (kasnije)
prvooptuženog s liste za ratne zločine kao gotovo nedužnog političkog
vođu, a za Srbe pokazivao toliko simpatija da žali što njegova majka -
koja je rođena u Zagrebu kao Hrvatica - nije Srpkinja! Goni li ga na
takvo pisanje samo kompleks majke? Ima li i Peter Handke - čije je
prosrpske traktate analizirao kolega Gojko Borić u Slobodnoj Dalmaciji
- iste probleme, ne samo obiteljske (slovensko podrijetlo), nego i
političke: kako oprostiti 'svome' narodu što je 'uništio' dragu mu
Jugoslaviju? Kako kriviti samo Srbe ili zašto ih uopće kriviti? Zar
nisu Slovenci i Hrvati (automatski i Bošnjaci) 'rušili' zajedničku
državu? Na njima je krivnja jer su se, kao pješak koji propisno
prelazi ulicu, našli na udaru vozila koje je imalo jugoslavensku
oznaku!
Književnici ne vole politiku. Utoliko je njihovo 'odvjetništvo'
ograničenog dometa. Ali, Besson i Handke nisu anonimni poput Daniela
M. Schiffera, daleko o toga: Francuz je prije dva mjeeca dobio
književnu nagradu broj dva (Renaudot), a prva mu izmiče zbog njegove
komunističke hipoteke, dok se Handkeova djela prikazuju ili su se
prikazivala posvuda po svijetu (i u Zagrebu svojedobno, kao u Parizu).
Njihove simpatije prema Srbima više su antipatije prema Hrvatima
(roman 'Dara', gdje je Hrvatima pribijen golemi žig ustaštva) i prema
Slovencima (o čemu je Handke ostavio dosta dokaza).
Srpska je agresija, kad je to bilo toliko očevidno, s toga književnoga
gledišta bila samo 'plemenska borba', dostojna ignorancije, ili čak
prijezira europskog intelektualca! Sad je to još i gore - opravdana
borba (Srba) za spas Jugoslavije! Nije problem samo u tome što ima
ljudi, pa i značajnih, koji tako misle, nego je problem što njihovo
mišljenje koincidira (zar slučajno?) s pokušajima - ne samo u Beogradu
- da se podijeli odgovornost za rat, isto onako kako se dijeli nagrada
za mir", upozorava na kraju Galić.
(Hina) dp sp
180841 MET jan 96