SLOBODNA DALMACIJA: "GLAVOM KROZA ZID"

ZAGREB, 17. siječnja (Hina) - Potaknut izjavama predsjednika Vlade BiH Harisa Silajdžića, u kojima on okrivljuje hrvatsku stranu, žali što se do Mostara čini "da ste u velikoj Hrvatskoj, a ne u Bosni", Josip Jović u komentaru "Glavom kroza zid", u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji napominje da to "nije nikakav privid nego tvrdokorna stvarnost" i nastavlja: "To što se njemu čini kao nastavak velike Hrvatske samo je hrvatski narod koji ovdje nije došao jučer i gdje prije njega nisu živjeli ni Srbi ni Muslimani i koji sada, vežući se prirodno uz ideju slobodne države i slobodnoga naroda, ne želi živjeti po kulturnim i političkim modelima koje će mu nametati netko drugi, istodobno ne želeći nikome drugome nametati svoje modele. I što se tu sada može? Pomaknuti Bosnu, onako silajdžićevski shvaćenu još malo južno i malo zapadno? #L# Sada postaje razvidno kako je ideja velike Srbije, dakako, glavni razlog dugotrajnog i krvavog rata u BiH, ali njegov daljnji generator bio je i ovaj unutarnji sindrom u Bosni, gdje vjerski fanatizirani dio muslimanskoga političkog vodstva tvrdokorno ustrajava na liniji ekskluzivno muslimanske Bosne.(...) Od Washingtona preko Daytona do Mostara sustavno se radi na projektu čija je posljedica svođenje Hrvata na poziciju nacionalne manjine. U Bosni podijeljenoj na dva entiteta (sarajevske novine redovito govore o srpskom i bošnjačkom) za onog trećeg očito ima sve manje mjesta. Granice kantona ili županija u Federaciji napravljene su tako da se hrvatski dio utopi u bošnjački. Toj konačnoj nakani imaju poslužiti i teze, koje sve češće slušamo, o multikulturalnosti Federacije kao osnovnome cilju kao i o jedinstvenom Mostaru. A riječi, multikulturalnost i jedinstvo upravo su dio hegemonističkoga vokabulara onih jačih i većih, koji uvijek govore mi, a misle ja. Slabima i ugroženima više odgovara zasebnost, samostalnost, individualnost.(...) Ako smo išta iz ovoga rata naučili, onda je to spoznaja kako su svi problemi na ovim prostorima nastali iz nasilnih jedinstava i umjetnih zajednica, koje su se krojile negdje daleko od stvarnoga života. Mora se točno znati što je čije, uvažavajući svačije elementarno pravo da bude gazda u svome domu. Tek je tako moguća stvarna suradnja i prirodno zajedništvo, sve drugo je prolaznoga vijeka", piše među inim Josip Jović. (Hina) dp sp 170851 MET jan 96