VJESNIK: IZGON BUDIŠE

ZAGREB, 11. siječnja (Hina) - "Nakon što se raspala Komunistička partija Jugoslavije, a samim tim i Komunistička partija Hrvatske, jedina doktrinarna stranka je Hrvatski socijalno-liberalni savez. Njezini čelnici, koji sada prijete da će smijeniti čovjeka blistave biografije, svog predsjednika Budišu, zagovaraju budućnost u kojoj bi u Hrvatskoj vladali ljudi koji - imaju novac! A ne oni koji nešto znaju o Hrvatskoj i koji su svoje živote zalagali za Hrvatsku u vrijeme kad su oni - prikupljali novac", piše Stjepan Čuić u uvodu komentara u kojem se osvrće na unutarstranačke događaje u HSLS-u, a posebice izjavu jednoga od čelnika stranke koji izjavljuje "kako će profilirati stranku tako da u njoj budu europski orijentirani intelektualci i bogati sloj. "Prasnuo sam u smijeh čim sam to pročitao. Pokazao sam tu izjavu jednome učenu čovjeku, doktoru društevnih znanosti. - Toga u nas nema - reče doktor. - Iz područja društvenih znanosti intelektualci su uglavnom marksističke provenijencije, a iz područja prirodnih znanosti bježe od politike. Kako će gospodin složiti stranku ne znam. Koliko će imati članova? A eventualno osvajanje vlasti, također nije jasno. Za vlast je, naime, potrebna većina. Stranka probranih, makar bili probrani po načelu konta i po načelu zapadnoeuropske orijentacije, teško bi mogla zadobiti većinu budući da većina nikad ne glasuje za elitu. Bila ta elita stvarna ili hinjena. A toga u nas ionako nema. To sve, naime, valja stvoriti - bogati sloj na načelima rada i u skladu sa zakonom i poreznim propisima, a zapadnoeuropski orijentirani intelektualci postojat će tek onda kad barem 50 posto literature bude porijeklom iz drugih svjetonazora a ne samo iz marksističkoga". Podsjetivši u nastavku kako je Budiša jedini političar koji je "javno objavio podatke o svojoj imovini, te način na koji ju je stekao", Čuić nastavlja: "I nije ta imovina bogzna kaj. I po tome je, on, osim ostalog, zapadnoeuropski orijentiran intelektualac. Napisao je i knjigu, a 1971. bio je prvi koji je napisao tekst o legalitetu, što je u ono vrijeme bilo senzacionalno - i po tome što je tako razmišljao jedan mladić i po tome što je takvo što bilo objavljeno u represivnoj državi. Zbog toga teksta je uglavnom i suđen budući da je njime, a ne studentskim štrajkom, dešifrirao komunističku samovolju. Je li onda Budiša zapadnoeuropski intelektualac i to od malih nogu, tj. od tog teksta, ili su to neki drugi, onaj sloj koji se u vrijeme njegova suđenja obogatio? (...) Pa kako onda da čovjek s takvim političkim kapitalom, makar to i ne bio kapital u materijalnom smislu, nije podesan za predsjednika jedne stranke koja se resi europejstvom - kad je on prvi koji je zagovarao zapadnoeuropska načela i u političkom mišljenju i u političkoj borbi?!", problem je na koji Čuić upozorava u nastavku komentara i zaključuje: "Dokaza za to je da se odmah, čim je takvo što izgovorio i napisao, sukobio s "azijatskim" režimom i - otišao u zatvor! Budući da je politika polje u kojemu valja imati i mudrosti ako se želi ovladati većim prostorom, nije mudro odricati se Budišine biografije. To više što je on jedan od rijetkih na političkoj sceni u Hrvatskoj u nastajanju (previranju) koji ne taji nijedno mjesto u životopisu. Za razliku od mnogih koji cijela desetljeća opisuju frazom - 'radio je razne poslove'. A pod 'razne poslove' u hrvatskoj tragičnoj povijesti može se podvesti svašta, pa i Budišina presuda". (Hina) dp mć 110718 MET jan 96