4 VJESNIK-DOMETI BOZANIĆEVE PORUKE-ANTIĆ 29-12

Ž1=VJESNIK Ž2=29. XII. 1997. Ž3=Dometi Bozanićeve poruke "Prilikom redovite smjene na zagrebačkoj nadbiskupskoj stolici ovog ljeta, mnogi su postavljali pitanje - hoće li s novim nadbiskupom doći i do promjene ponašanja crkvenog vrha prema političkoj zajednici? Najavljivači velikih promjena drže da su došli na svoje već prilikom prvog značajnijeg Bozanićevog nastupa, kada je u nedavnoj Božićnoj poruci nedvosmisleno ukazao na teško stanje nekih socijalnih slojeva u Hrvatskoj koje je prouzročeno 'grijehom (političkih) struktura'. Potaknuti dosad možda najeksplicitnijim govorom s Kaptola kad je u pitanju kritika nekih postupaka vlasti, takvi već kao da vide uspostavljanje nove političke konfiguracije u našoj zemlji u kojoj istaknuto mjesto daju Katoličkoj crkvi. Pri tome se posve ispušta iz vida 'zadani sklop' u kojem se odvija složeni odnos između Crkve i politike (države) pa se iza osobnog tona novog nadbiskupa želi vidjeti i neka osobna politika", piše Ljubomir Antić. Pojašnjavajući kakav je taj zadani sklop, piše kako ga "čine Ustav Republike Hrvatske (čl. 40 i 41), Ugovor između Hrvatske i Svete Stolice te koncilski dokumenti među kojima je najznačajnija Pastoralna konstitucija 'Gaudium et spes' o Crkvi u suvremenom svijetu". Analizirajući u nastavku posebno Pastoralnu konstituciju 'Gaudium et spes', odnosno odnos Crkve prema politici i političkom angažmanu, Anić piše kako u njoj Crkva poziva građane "neka se 'pojedinačno i udruženi čuvaju da ne daju preveliku moć javnoj vlasti, ali i da od nje bezrazložno ne zahtijevaju previše usluga i koristi...". Dodaje i poziv svim kršćanima "'... da u političkoj zajednici postanu svjesni svog poziva; oni naime trebaju davati primjer razvijajući svijest dužnosti i zalaganja za opće dobro, a djelima valja pokazati kako je moguće uskladiti vlast sa slobodom, osobnu inicijativu sa solidarnošću i potrebana čitavog društvenog tijela, potrebno jedinstvo s plodnom raznolikošću'. (...) Pozivajući, dakle, 'narod Božji' da se izravno uključi u politiku, Crkva kao institucija zadržava autonomiju spram političke zajednice: 'Crkva koja se zbog svoje službe i nadležnosti nikako ne podudara s političkom zajednicom niti se veže uz bilo koji politički sistem, znak je i ujedno čuvar transcedentnosti ljudske osobe. Politička zajednica i Crkva, svaka na svom području, neovisne su jedna o drugoj i autonomne. Obje su, iako različitog, u službi osobnog i društvenog poziva istih ljudi', kaže Konstitucija", citira Antić i na kraju piše: "U svojoj nezauzetosti i suzdržanosti na tom polju Crkva ide tako daleko te je spremna ne samo odreći se 'povlastica što joj ih pruža građanska vlast', nego i 'korištenje nekih zakonito stečenih prava kad se ustanovi da bi se njihovim korištenjem mogla dovesti u sumnju iskrenost njezina svjedočanstva ili ako nove prilike traže drugo uređenje'. No posljednje čega bi se Crkva odrekla - a na tom tragu treba pratiti i Bozanićevu Božićnu poruku - jest da zagovara siromahe. Ona je pisana za njih, a ni za koga u politici, iako u našem ispolitiziranom ambijentu nije mogla a da ne postane i politička činjenica. Takvog prijama sigurno je bio svjestan i zagrebački nadbiskup, no to je bio najmanji razlog da odustane. Sigurno je većih dvojbi imao Lav XIII. pišući 1891. godine encikliku 'Rerum novarum'', no presjekao ih je riječima: 'Činilo bi nam se da ne obavljamo našu službu kad bismo šutjeli'". 290210 MET dec 97