10 N LIST-GOVOR OBRANE, OPOMENE I OBEĆANJA-COLIĆ 19-12

Ž1=NOVI LIST Ž2A=19. XII. 1997. Ž3=Govor obrane, opomene i obećanja U redovitoj kolumni 'Hrvatski horoskop', Dražen Vukov Colić analizira i komentira poslanicu Predsjednika Republike u Hrvatskome državnom saboru. Ocjenjuje kako se u njoj dr. Tuđman "pobjednički obračunao sa svima onima koji su na istome mjestu još prije nekoliko dana uzaludno pokušavali onemogućiti izglasavanje njegovih osobnih ustavnih promjena, ali i gorko i tvrdo prozvao i sve one lopove i nasilnike u vlastitim redovima, koji bi općom otimačinom i nedopustivom zloporabom vlasti mogli ugroziti sve ono što su, kao konačnu potvrdu hrvatske samobitnosti, neovisnosti i suvereniteta, ove teško izborene ustavne dopune tako 'državnički sveobuhvatno' konačno potvrdile i zaokružile. Tako to nije bio - a nije ni mogao biti - samo trijumfalni govor, već je prije svega bio govor obrane, opomene i obećanja, u kojem su više negoli ikad do sada istaknuti neki presudni mirotvorni ciljevi", ocjenjuje Vukov-Colić i napominje: "Hrvatska mora postati država prava i socijalne odgovornosti, ukoliko ova vlast ne želi ugroziti sebe samu i sve ono što je stvorila". Vukov-Colić drži da se Tuđman u poslanici "ipak pokušao okrenuti budućnosti koja će hrvatsku državu učiniti sretnijom i pravednijom, a ne samo jačom i moćnijom, pa su se tako i priče o hrvatskim samobitnim, izvornim i neprekinutim, ali uvijek europskim, srednjoeuropskim i sredozemnim, pravnim i parlamentarnim zasadama ipak morale ustuknuti pred izravnim političkim interesima, koji se u ovom trenutku simbolički raspinju između teškog izbornog poraza u Rijeci i prevratne božićne poruke monsignora Josipa Bozanića. Prvo je dokazalo da je prošlo vrijeme nedodirljivih pobjeda, a drugo potvrdilo da se ne hrvatskoj javnoj sceni konačno pojavio čovjek koji s punom moralnom težinom može govoriti o civilizacijskim obvezama i civilnom društvu. U tom neugodnom rasponu Tuđman nije izravno spomenuo vladajuću stranku, ali je očevidno objelodanio da se ona mora okrenuti novim dnevnim redovima i progovoriti novim političkim jezikom", dodaje novinar uz ocjenu da je Tuđman "u tom svom obraćanju većini" ipak "zastupao samo odgovornost elite, a ne i demokratsku obnovu. On uvijek gleda državu, pa se tek onda osvrće na ljude, on uvijek traži neprijatelje, pa tek onda raspravlja s protivnicima. On zagovara bolju, ali ne i drukčiju vlast, on traži pravdu, ali ipak želi samo jednu jedinu istinu", komentira Vukov-Colić. "Tako se u tom govoru i nije mogao izravno obratiti mladima koji su završili škole, ali izgubili nadu, radnicima koji su osuđeni na milost i nemilost svojih novih gospodara, majkama i očevima koji ne mogu zaraditi za dostojan život vlastitih obitelji, a pogotovo za onu novu vrstu pravog pomirenja između Hrvata i Hrvata, društva i društvenih skupina, koje bi uzveličalo dijalog, uvažilo demokratsku proceduru, ublažilo radikalizme, dovelo do širokih suglasja, a opće dobro stavilo iznad stranačkih, grupnih i lokalnih interesa - kako je to u svojoj božićnoj poruci veličanstveno potpisao novi zagrebački nadbiskup Josip Bozanić", ocjenjuje Vukov-Colić i komentira: "Za Tuđmana poimence postoje samo umirovljenici, a kada brani svoje raskošne predsjedničke ovlasti, poseže za iskustvima Josipa Jelačića, kao da će Hrvatska to više napredovati što se više strmoglavljuje u prošlost". (...) 190300 MET dec 97