NJEMAČKA/DIE WELT - O POSTKOMUNISTIČKOJ RADNOJ ETICI

Ž4=NJEMAČKA Ž1=DIE WELT Ž2=11. XII. 1997. Ž3=Češki bacil "Još prije nekoliko tjedana, malena je Slovenija svrstavanje uz bok Češkoj, jednoj od najuspješnijih postkomunističkih država srednje i istočne Europe, smatrala najvećim komplimentom. Nakon pada Klausove vlade u Pragu i očiglednog neuspjeha češkog modela - mogli bismo reći - 'turbo momčadi bez adjektiva', Ljubljana se počela zamišljeno pitati: prijeti li i nama 'češka sudbina'? Najutjecajniji slovenski list, ljubljansko 'Delo', napisao je da usprkos suprotnim tvrdnjama vlade i premijera Janeza Drnovšeka nije moguće isključiti ponavljanje 'praškog scenarija' i u malenoj republici na južnom rubu Alpi. Takav razvoj događaja mogao bi pogoditi i ostale bivše komunističke zemlje. Pad Vaclava Klausa jest 'upozorenje' i drugim državama da 'priču o vlastitom uspjehu' nije moguće odčitati samo iz statističkih bojki i indeksnih vrijdnosti, ističe ljubljanski list. Slučaj Klaus pokazao je da nije dovoljno biti vrijednim političkim managerom, operaterom i tehnokratom, piše 'Delo'. Pritom valja napomenuti da je upravo te osobine nedavno ponovno izabrani slovenski predsjednik Milan Kučan kritizirao kod šefa svoje vlade Drnovšeka. Slovence i Čehe povezuje nekoliko dodirnih točaka: riječ je o dva slavenska naroda na granici prema 'germanskom' svijetu u čijoj su sjeni (i pod čijom su vladavinom) živjeli stoljećima. Osim toga, oba su naroda - također zbog blizine njemačkom razvoju - obilježena djelićem 'protestantske radne etike'. Nakon praškog debakla, postavlja se samo pitanje može li ta protestantska marljivost - ako je pogrešno programirana - pokrenuti stvari i u suprotnom smjeru. Valja skrenuti pozornost na sljedeću neobičnu pojedinost: čini se da se Poljaci, koji inače nisu na glasu kao posebno gospodarski 'marljiv' narod (a valja napomenuti da ni njihova radna i ostala etika zasigurno nisu obilježene protestantizmom) bolje ukupno snalaze u svijetu tržišne privrede nego često hvaljeni Česi. Ostaje pitanje može li ideja čiste tržišne privrede uistinu funkcionirati u zamršenim i teškim uvjetima, nastalim u postkomunističkoj Europi, kao što funkcionira u zapadnim zemljama u kojima država, privreda i društvo nikada nisu tako atomizirani. U nekim srednjoeuropskim zemljama već se govori o 'češkom bacilu' čiju je pojavu navodno moguće utvrditi na temelju određenih društvenih i političkih simptoma. U tom kontekstu valja spomenuti često citiranu 'kuponsku privatizaciju' koja navodno omogućuje širokim slojevima stanovništva kupovinu dosada podržavljenih poduzeća (ili udjela u tim poduzećima); u mnogim slučajevima, dobit iz kupona nisu izvukli 'narodni dioničari' već spretni komunistički manageri. Zatim valja spomenuti određenu dozu hvalisavosti često 'mekokuhanog' sloja neo- i mlado-managera koji oponašaju ponašanje i raskošan stil života svojih zapadnih kolega i poslovnih partnera ali im nedostaje iskustva. I na kraju valja skrenuti pozornost na činjenicu koju je teško shvatiti ali je ipak gotovo sveprisutna: naime, gospodarstvo i financije ipak su na neki način povezani i s etikom, moralom, vjernošću, vjerom i dobrim običajima. U komunističkim je pak zemljama pola stoljeća na svim područjima zastupana teza da cilj opravdava sredstvo te da je 'sve' dopušteno u ime revolucije, socijalizma i napretka. To je stajalište - dijelom nesvjesno - zadržano u mnogim sferama. S time je povezano i inherentno nepovjerenje prema državi, institucijama, cjelokupnom poretku. Iz komunističkog se perioda kao kolektivno iskustvo u podsvijest ukopalo uvjerenje da je sve - pa i mala osobna životna sreća - podvrgnuto samovolji partije i da čovjeku sutra može biti oduzeto sve što danas ima. To je istodobno izvor težnje za brzom dobiti, za zarađivanjem novca preko noći. Takvo ponašanje počinje kod srednjoeuropskih taksista (primjerice, u Pragu) koji stranca nemilosrdno varaju, a završava kod onih poslovnih ljudi (i maklera) koji imaju samo jedan cilj: što brže zaraditi novac i po mogućnosti zarađeni novac spremiti na sigurno. Naravno, na tom temelju nije moguće širiti zdravo, kontinuirano privređivanje. Ne treba zaboraviti da Zapad sam nesvjesno pridonosi opstanku 'češkog bacila'. Primjerice, propagiranje 'tvrdih valuta' u istupima međunarodnih monetarnih i financijskih gurua rezultira - i u ovom je slučaju poučan primjer češke krune - precjenjivanjem domaće valute. Rezultat: otežani izvoz i pojeftinjeni, olakšani uvoz, često uništenje domaće proizvodnje. Groteskna je pojedinost da danas u bivšim istočno- i srednjeeuropskim zemljama koje su proizvodile višak poljoprivrednih proizvoda svaki periferni supermarket nudi kupcu živežne namirnice iz Njemačke, Austrije i ostalih zemalja Europske unije dok je domaća roba jednostavno nestala s polica. Želi li Zapad spriječiti nove neugodne slučajeve socijalno destabilizirajućeg učinka poput ovog u Pragu, mora biti oprezan i spoznati specifičnosti situacije u srednjoj i istočnoj Europi. U protivnom će recepti za stabilnost rezultirati destabilizacijom koja će pak na kraju izazvati veće troškove i za Zapad", smatra Carl Gustaf Stroehm. 120154 MET dec 97