4.-10. XII., THE EUROPEAN, TROŠAK ŠIRENJA NATO-A -1,5 MILIJARDE $

Ž4=VELIKA BRITANIJA Ž1=THE EUROPEAN Ž2A=4. - 10. XII. Ž3=Trošak širenja NATO-a - 1,5 milijarde dolara "Radi se o jednom od najradikalnijih sniženja troškova u povijesti. Prije tek devet mjeseci, trošak širenja NATO-a službeno je procijenjen na između 27 i 35 milijarda dolara. No, 2. studenog u Bruxellesu, ministri obrane NATO-a složili su se oko nove sume koja sada iznosi 1,5 milijardi dolara, što znači zapanjujuću uštedu od 95%. Nije čudo što su ministri obrane Češke, Poljske i Mađarske, nakon što su bili informirani kako sada više nema nikakvih zapreka punopravnom članstvu njihovih država u NATO-u 1999. godine, Bruxellees napustili sa smiješkom. No kao i mnoge stvari što se nude po sniženoj cijeni, ne zvuči li ovo predobro da bi bilo istinito? Ili, ako su najnovije procjene troškova točne, kako to da su prethodne procjene bile toliko pogrešne? Od kada je službenim izvješćem Pentagona, koje je podneseno u veljači ove godine, predložen konačni trošak od 35 milijarda dolara, SAD i europske članice NATO-a su u zavadi oko troška širenja NATO-a. Washington je pogoršao stanje time što je pokušavao ustrajati na tome da bi Europljani trebali na sebe preuzeti devet desetina financijskih obaveza, navodeći kako bi Europljani sami trebali platiti svoju obranu. Washington je počeo vršiti i pritisak na zemlje kandidate kako bi ponovno opremile svoje snage, i to najnovijim oružjem (...), većina kojega je američko, iako je bilo jasno da si zemlje istočne Europe to ne mogu priuštiti. Francuska (...) je predvodila transatlantski protunapad. Predsjednik Jacques Chirac javno je odbio američku procjenu troška i obznanio da Francuska neće platiti 'ni jednog sentima' za širenje NATO-a. Prepirka je dosegla kritičnu fazu u listopadu, u Maastrichtu, kada je niz europskih ministara obrane optužio Amerikance za iskorištavanje širenja NATO-a kako bi dobili unosne vojne narudžbe. Tada su se pojavili znakovi onoga što je jedan europski dužnosnik NATO-a nazvao 'novim realizmom' u Washingtonu. Amerikanci su prestali inzistirati na tome da bi novi model NATO-a trebao biti vrhunski i pristali su na jeftiniju inačicu. Potkraj listopada, američka državna tajnica Madeleine Allbright izvijestila je Senat kako će trošak 'biti niži od očekivanog'. Jaz između dviju strana nakon toga se počeo smanjivati da bi se ovoga tjedna američki ministar obrane William Cohen složio prihvatiti konačne rezultate ispitivanja koje je izvršilo NATO-ovo povjerenstvo koje je zaključilo kako će trošak širenja iznositi 1,5 milijardi dolara i kako će biti razdijeljen među sadašnjim članovima tijekom sljedećih deset godina. (...) Za naglu promjenu u stavu glede troškova proširenja NATO-a postoji niz objašnjenja. Prvo, Pentagonovo izvješće podneseno prošle veljače odnosilo se na četiri ili čak pet novih članica NATO-a. Na madridskom summitu u srpnju prihvaćene su samo tri. Drugo, u NATO-u su odlučili da na tlo novih članica neće postaviti niti strane postrojbe niti nuklearno oružje, čime se postiže golema ušteda na novim vojnim postrojenjima u istočnoj Europi. Treće, i najvažnije, vojnim ispitivanjem koje je zadnjih tjedana dovršeno za generala Wesleya Clarka, vrhovnog zajedničkog zapovjednika za Europu, i admirala Harolda Gehmana, koji predstavlja atlantsko zapovjedništvo zajednice, zaključeno je da se tri nove zemlje-članice mogu braniti postojećim snagama NATO-a, bez dodatnih troškova. 'Kako su vojnu procjenu obavila dva najvažnija vojna zapovjednika - od kojih su obojica Amerikanci - Amerikancima je bilo veoma teško proturiječiti zaključcima procjene,' kazao je vrhovni europski dužnosnik NATO-a. Kako bi pomogli NATO-u da izvrši vojne procjene sposobnosti triju novih članica, vojne ekipe NATO-a poslane su u istočnu Europu kako bi sačinile popis postojećih osnovnih sredstava. Utvrdili su da stvari stoje mnogo bolje nego što su mislili. Za vojnu organizaciju koja se ponosi dojavnom mrežom, NATO je, čini se, bio iznenađujuće naivan. Njegovi dužnosnici nisu, izgleda, bili ni svjesni činjenice da su u istočnoj Europi željezničke pruge u dobrom stanju. Kada je američki general pitao mjesnog časnika u Poljskoj bi li određeni željeznički kompleks u roku od tjedan dana mogao biti spreman za čitavu NATO-ovu diviziju, nasmijani poljski major mu je odgovorio kako je željeznički kompleks izgrađen za dolazak nekoliko sovjetskih divizija u roku od tjedan dana. Walter Slocombe, američki pomoćnik ministra obrane, kazao je: 'Što više vremena provodimo na terenu u novim zemljama članicama, to više cijenimo kvalitetu njihove pripreme za borbu protiv NATO-a. Za vrijeme hladnoga rata ta bi spremnost značila lošu vijest, a danas znači dobru.' 'Sve smo više zadivljeni razinom spremnosti, razumijevanja i početnog uspjeha novih članica u nastojanjima suradnje unutar NATO-a. Ta spremnost će pridonijeti smanjivanju potreba za poboljšanjima i popravcima. Spremnost i opremljenost je općenito veća nego što smo to predviđali kada smo izrađivali našu procjenu koju smo iznijeli u veljači.' Naglasak u Novom NATO-u, koji će 1999. brojiti 19 članica, bit će na međusobnoj suradnji, tj. osposobljavanju novih članica za komuniciranje i suradnju s ostalim postrojbama NATO-a. 1,5 milijarde bit će uložena u izgradnju zajedničke infrastrukture i širenja zračne obrane NATO-a na istok. No najveća ušteda postignuta je odstranjivanjem troškova koji se sada smatraju posredno povezanima sa širenjem NATO-a. Prvi je trošak za sadašnje članice u cilju poboljšavanja njihove sposobnosti da svoje postrojbe u slučaju hitnosti brzo pošalju u istočnu Europu. Pentagon je prvotno izračunao da će za ovo biti potrebno između 8 i 10 milijarda dolara kako bi se nabavili novi teški transportni avioni i mobilni stožeri. No sva ta dodatna oprema je, čini se, ista kao i ona koja je potrebna saveznicima NATO-a za širenje njihove mirotvorne uloge. Tako je odlučeno da se odstrani iz troškovnika širenja. Najkontroverznija je bila odluka kako postupiti glede troškova moderniziranja oružanih snaga novih zemalja članica. Pentagon je za to predvidio između 800 milijuna do 1 milijarde dolara godišnje tijekom 10 godina. Veliki dio antagonizma prema širenju NATO-a u Senatu SAD-a, gdje širenje NATO-a treba biti odobreno dvotrećinskom većinom, svoj je korijen imalo u sumnjama da će američki građani koji plaćaju porez, na kraju biti ti koji će platiti širenje. Većina tih sumnji danas je nestala. Senat je, čini se, voljan odobriti ugovor, a vlade Češke, Poljske i Mađarske su se složile platiti bilo koju cijenu kako bi se pridružile NATO-u. Kontroverza leži u tome što su se sve tri države obvezale povećati svoj državni proračun za obranu između 10 i 30%, i to u vrijeme kada nema uočljive vanjske prijetnje i kada se proračuni za obranu svugdje u svijetu smanjuju. (...) U Bruxellesu se nije mogla zapaziti niti jedna od spomenutih rezervi. No kada počnu stizati računi, istočni Europljani bi mogli početi žaliti što su bili toliko revni u tome da se pridruže NATO-u. Da su igrali tvrđe, mogli su biti primljeni u članstvo pod povoljnijim uvjetima, a sadašnje članice NATO-a, koje vjeruju kako je širenje NATO-a na istok od vitalnog značaja za njihovu sigurnost, ne bi se u tom slučaju tako lako izvukle," zaključuje svoju analizu Ian Mather. 080205 MET dec 97