ZAGREB, 3. prosinca (Hina) - Domaći su ribari u prvih devet mjeseci ove godine ulovili 10.291 tonu ribe, tri posto manje nego lani u istom razdoblju. Pritom je srdela ulovljeno samo 3809 tona - znatno manje nego ranijih godine, što se
može tretirati gotovo kao nepogoda, kazao je direktor tvrtke za unapređenje i razvoj morskog ribarstva Morib Zdravko Šaponja.
ZAGREB, 3. prosinca (Hina) - Domaći su ribari u prvih devet mjeseci
ove godine ulovili 10.291 tonu ribe, tri posto manje nego lani u istom
razdoblju. Pritom je srdela ulovljeno samo 3809 tona - znatno manje nego
ranijih godine, što se može tretirati gotovo kao nepogoda, kazao je
direktor tvrtke za unapređenje i razvoj morskog ribarstva Morib
Zdravko Šaponja. #L#
Kao i ostale grane domaće poljoprivredne i prehrambene industrije,
i ribarstvo u odnosu na predratne godine bilježi pad ulova i prerade -
oni su prepolovljeni.
Tako je po podacima Državnog zavoda za statistiku lani ulovljeno
17.347 tona ribe i ostalih morskih organizama, od čega 65 posto plave
ribe, dok su, primjerice, 1990. godine ribari ulovili 34.901 tonu ribe.
Po podacima Moriba, u prvih je devet mjeseci ove godine ulovljeno 264
tone papalina, 310 tona inćuna, 295 tona skuša, 643 tona tuna te 4970
tona svih ostalih vrsta riba. Najveće količine ulovili su ribari
Splitsko-dalmatinske županije - 3630 tona, no ipak šest posto manje
nego prošle godine.
Za razliku od ostalih grana poljoprivredno-prehrambenog kompleksa,
ribarstvo je u povoljnijem položaju ponajviše zbog potpora koje mu
država daje u vidu poticaja za proizvodnju ribljih konzervi i naknade
za naftu, a uvođenje tih poticajnih mjera stabilizirana je prerada
ribe i omogućen njezin lagani rast od 1993. godine.
Tako je u 1996. godini iz državnog proračuna izdvojeno 29,74 milijuna
kuna naknada za proizvodnju konzervi sardina te 7,45 milijuna kuna
naknada za gorivo.
Lani je domaća riboprerađivačka industrija proizvela 16.289 tona
raznih ribljih prerađevina, od čega 90,7 posto otpada na sterilizirane
riblje konzerve. Proizvodnja je bila gotovo 20 posto veća u odnosu na
1995. godinu, što je najveća stopa rasta zabilježena u jednojm grani
prehrambene industrije, no to je samo nešto više od polovice
proizvodnje ostvarene u 1990.
Proizvodnjom se ribljih konzervi lani bavilo deset tvrtki, od kojih
je najveću proizvodnju imala rovinjska Mirna, tvornica Mardešić iz
Salija te korčulanska Jadranka.
Najnoviji podaci Moriba za prvih devet mjeseci 1997. ukazuju da se
loš ljetni ulov plave ribe negativno odrazio na proizvodnju
steriliziranih ribljih konzervi. Naime, proizvedeno ih je 8252 tone
ili 20 posto manje nego lani. Pritom je na domaćem tržištu prodaja
pala 32 posto, tj. 1900 tona, dok je prodaja na inozemnim tržištima
porasla 29 posto na 8845 tona.
Upravo je izvoz prednost te djelatnosti. Naime, po lanjskim podacima
izvoz je riba i prerađevina sudjelovao s devet posto udjela u ukupnom
izvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, dok je njihov uvoz činio
tri posto ukupnog uvoza.
Lani je ostvaren višak u razmjeni od 21 milijun dolara, a kao
procjenju domaći ribari, nastavi li se pozitivan trend iskazan u prvom
polugodištu, višak bi do kraja godine mogao premašiti onaj iz 1994. od
31 milijun dolara.
Na to ukazuju i devetomjesečni podaci Moriba, prema kojima je izvoz
ribe dosegnuo vrijednost od 25,62 milijuna dolara, a ribljih
prerađevina 19,11 milijuna dolara. Uvoz je riba bio na razini 19,78
milijuna, a prerađevina 2,45 milijuna dolara.
Više od 90 posto izvoza ribe plasira se u Italiju i Sloveniju, dok
najveće količine ribljih konzervi, čiji izvoz od 1993. bilježi lagani
trend povećanja, odlaze na tržišta Austrije, Češke, Bosne i
Hercegovine, Makedonije i Slovačke.
Morskih se riba najviše uvozi iz Španjolske, Italije, Argentine i
Norveške i to pretežito smrznute ribe.
Ribari ocjenjuju kako je u domaćem ribarstvu najvažniji zadatak
pokrenuti aktivnosti na proglašenju gospodarskog pojasa, čime bi se
suvernitet države i pravo gospodarenja protegnuli do sredine
Jadranskog mora.
Također, nužno je i što prije potpisati ugovor o suradnji tj.
slobodnoj trgovini bez ili sa smanjenom carinom sa zemljama Europske
Unije, a ponajprije sa zemljama CEFTA-e kako bi se održala postojeća i
otvorila nova tržišta.
Gorući problem ribarstva je i nesređeno tržište ribe, što ima niz
negativnih posljedica, od nezadovoljavajuće kvalitete ribe, njihovih
cijena do manjkavih statistika o ulovu i prodaji.
Za rješavanje toga problema ribari udruženi u Sektoru za
poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo pri Hrvatskoj
gospodarskoj komori predlažu donošenje Uredbe o trgovini na veliko
ribom i drugim morskim organizmima i drugih podzakonskih akata.
(Hina) mk sbo
031134 MET dec 97