DEN HAAG, 25. studenoga (Hina) - Dva nova svjedoka iz Ahmića pored Viteza saslušana su utorak prije podne pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije u postupku protiv generala Tihomira
Blaškića.
DEN HAAG, 25. studenoga (Hina) - Dva nova svjedoka iz Ahmića pored
Viteza saslušana su utorak prije podne pred Međunarodnim sudom za
ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije u postupku
protiv generala Tihomira Blaškića. #L#
"Svjedok M", Muslimanka iz Ahmića, svjedočila je kao zaštićeni
svjedok, bez otkrivanja identiteta i lica. Ona je u svom iskazu
rekla da je prije napada na Ahmiće 16. travnja 1993. u selu
primijećena veća koncentracija vojnika HVO-a te da su na dan napada
ona i još nekoliko susjeda korišteni kao živi štit.
Ujutro 16. travnja 1993. nakon što je počela pucnjava po njezinoj
kući, muž joj je ubijen kada je pokušao otvoriti ulazna vrata.
"Čula sam eksploziju, vjerojatno je bila postavljena eksplozivna
naprava na vrata, a istodobno je odjeknuo pucanj koji ga je pogodio
u srce", rekla je svjedokinja. Ona je nakon toga s malim djetetom i
muževom sestrom iskočila kroz prozor. Vani su im prišli vojnici
HVO-a i rekli im da bježe. Otišli su do susjedne kuće, koja je već
gorjela i gdje su zatekli još nekoliko susjeda. Tada su ih vojnici
natjerali da bježe preko jedne livade do obližnje šume koristeći ih
kao živi štit. "Bježite pred nama, ako vaši budu pucali ubit ćemo
vas", navela je svjedokinja riječi vojnika. Uspjeli su doći do šume
i dalje do muslimanskog sela Vrhovine, dva kilometra sjeverno od
Ahmića.
U unakrsnom ispitivanju svjedokinja je Blaškićevu odvjetniku Anti
Nobilu rekla da je dan uoči napada gledala program lokalne
televizije iz Busovače i da je vidjela Darija Kordića kako poziva
Hrvate na obranu, spominjući da su napadnuti od muslimanskih
postrojbi. Optuženog Blaškića tada nije vidjela na televiziji.
Osvrćući se na njezinu tvrdnju da je korišena kao živi štit,
odvjetnik Nobilo ju je upitao je li se pucalo na njih iz pravca
Gornjih Ahmića. Odgovorila je da iz tog pravca nije bilo otpora ni
pucnjave.
Korištenje ljudi kao živog štita u međunarodnom pravu se
kvalificira kao teško kršenje Ženevskih konvencija i kršenje
ratnog prava i običaja.
Drugi svjedok Habiba Pjanić u napadu je izgubila dva sina. Rekla je
da su Muslimani od listopada 1992. stalno maltretirani od vojnika,
koji su bili smješteni u obližnjem restoranu "Bungalov". Među tim
vojnicima njezin sin je prepoznao nekoliko mladića iz okolnih
sela.
Ujutro, 16. travnja 1993. godine je napad dočekala budna, jer se
zajedno kćerkom ranije ustala zbog jutarnje molitve, a muž joj je
otišao moliti u džamiju. U kuću su joj ušli vojnici i natjerali
njezina sina da skoči s balkona i potom ga ubili. Svjedokinja je
rekla da su vojnici prijetili da će joj silovati kćer, ali su
odustali kada su shvatili da ima menstruaciju. Na kraju je zajedno s
kćeri uspjela doći do jedne kuće u Gornjim Ahmićima, gdje je zatekla
veći broj žena i djece, koji su tu potražili sklonište. Odatle su se
izvukli u Vrhovine.
Odvjetnik Nobilo pitao je svjedokinju u unakrsnom ispitivanju je li
njezin sin Moamer, koji je 1991. bio na služenju vojnog roka u JNA,
sudjelovao u napadu na Vukovar. Habiba Pjanić je rekla da joj o tome
nije pričao i da ne zna ništa o tome.
Suđenje se nastavlja poslije podne.
(Hina) sv dh
251505 MET nov 97