BBC - 22. STUDENOGA, O HRVATSKOJ VOJNOJ INDUSTRIJI

Ž1=BRITANSKI RADIO - BBC Ž2=22. XI. 1997. Međunarodni vojno-politički krugovi i publikacije specijalizirane za praćenje vojne industrije i trgovine oružjem, kao i hrvatski mediji i javnost, posvećuju u posljednje vrijeme dosta pozornosti razvoju mogućnosti hrvatskog vojno-industrijskog kompleksa. Osobito je zanimljiva njegova izvozna komponenta, o kojoj u večerašnjem radio-feljtonu govori Pjer Šimunović. "Prebacivši se u mirnodopsku brzinu hrvatska je vojna industrija rezultat stapanja ljudskih i materijalnih resursa nasljeđenih iz bivše Jugoslavije, proizvodnih iskustava stečenih tijekom rata 1991.-1995. godine, te je potreba samosvojnog opremanja moderne hrvatske vojske u onim djelovima u kojima je tako nešto tehnološki i financijski ostvarivo, počela intenzivno razmišljati o izvozu svojih proizvoda i usluga. Hrvatska izvozna ofenziva pokrenuta je ambicioznom prezentacijom na sajmu oružja IDEX '97. ovoga ožujka u Abu Dabiju, kada se hrvatska vojna industrija predstavila čak sa 127 izložaka. U svom oružanom katalogu državna agencija RH Alan, nadležna za proizvodnju i izvoz oružja nudi asortiman kojim pokriva znatne potrebe dijelove kopnenog, zračnog i mornaričkog bojišnog spektra. Nude se samokresi, jurišne i snajperske puške, ručni bacač granata, minobacači, topovi, haubice, višecijevni raketni bacači, tenkovi, oklopni transporteri, široki raspon streljiva, komunikacijska oprema, vježbovni simulatori, protuzrakoplovni sustavi, raketni brodovi. Vodeće svjetske vojno-političke publikacije kao što su različita izdanja londonske izdavačke kuće Jane's, zabilježile su pojavu markantnih hrvatskih oružja, te su neka od njih dočekana vrlo pohvalno, poglavito ona autentična i egzotična kao velika snajperska puška kalibra 20 mm RT-20 ručni top, namijenjen uništenju neprijateljskih materijalnih sredstava te komandoski minobacač kalibra 60 mm, opremljen sofistificiranim i taktički vrlo fleksibilnim ciljničkim sustavom KOKOS - Commando control sistem. Pozornost je izazvala i serija lakih oklopnih vozila LOV riječkog Torpeda naznačenih operativnih konfiguracija, za neke od kojih je naznačeno da bi mogla biti korištena posebice u mirovnim operacija, te tenk M-84A Đure Đakovića iz Slavonskog Broda. Hrvatsku se svrstava u one zemlje koje mogu biti kompetitivne na planu t.zv. hibridnih sustava, koji kombiniraju različite usvojene tehnologije, obično na potezu Istok-Zapad. Državni dužnosnici i vlastima bliski mediji s velikim ponosom slave dostignuća hrvatske vojne industrije, dok ona, s druge strane, biva izložena oštrim kritikama nezavisnih tjednika. Tko je u pravu? Za jasno razumijevanje stvarnog položaja hrvatske vojne industrije, u ovom slučaju poglavito njene izvozne komponente, od ključne je važnosti prvo promotriti širi kontekst, glavne odrednice, temeljne trendove današnje međunarodne trgovine oružjem općenito. Koji su to trendovi, raščlanjuje doktorica Johanna Spier s Odjela za ratne studije londonskog Kings' Colegga, vodeći stručnjak za pitanja trgovine naoružanjem. = Mislim da je višak kapaciteta glavni trend. U posthladnoratovskom svijetu nema tolike potrebe za oružjem kakva je postojala prethodno, tijekom hladnog rata, no još uvijek imamo mnogo industrija koje proizvode oružje. Tako postoji mnoštvo različitih proizvođača koji tragaju za naručiteljima čiji se broj sve više smanjuje. Ovaj višak kapaciteta dovodi do nekih zanimljivih trendova na tržitu, na kojem tako financije i uzgredni poslovi postaju ključni namjesto odlika samog oružja. - U takvoj situaciji na globalnom tržištu naoružanja tko su glavni igrači? = Glavni igrač stvarno su Sjedinjene Države. One su jedinstvena sila što se prodaje oružja u ovom trenutku tiče. Ostali vodeći igrači su Velika Britanija, Francuska i Rusija. Rusija se zbilja počela opravljati od razdoblja neposredno nakon kraja hladnog rata, kada je njena prodaja bila dramatično opala. Postoji također i dosta zapadnoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja koje nastoje pronaći svoje mjesto na ovom teškom tržištu. Na takvom međunarodnom tržištu koje karakteriziraju žestoka konkurencija i generalno smanjenje vojnih izdataka, kako zemlja kao što je Hrvatska može naći svoje mjesto? Kakav je njen položaj? Promatra Jo Spier: = Mislim da se Hrvatska stvarno nalazi između čekića i nakovnja s obzirom da oružje koje ona proizvodi nije niti na tehnološkom vrhu, dok pak nije niti vrlo nisko. Problem je što je upravo na tom dijelu tržišta između dviju tehnoloških krajnosti višak kapaciteta najveći. Stoga mislim da za Hrvatsku vrlo teško pronaći tržišta, a što će možda značiti da bi moglo biti navedena da oružja prodaje tržištima na koje drugi ne žele ići. - O kojim bi se to tržištima ovdje radilo? = Moglo bi se raditi o zemljama za koje neke zapadne države smatraju da krše ljudska prava te ih se stoga ne drži podobnima da primaju oružje. Hrvatska bi svoju jedinu opciju možda mogla vidjeti u prodaji oružja tim zemljama. Doktorica Spier ističe kako se ovdje radi o mogućem budućem trendu, ne o nečemu što se sada stvarno događa. A da li bi Hrvatska bila usamljena u takvom jednom trendu? = Ne, mislim kako se radi o jednom općem trendu. Mislim kako se upravo ti opskrbljivači srednjeg reda u koje bi spadala Hrvatska, sada osjećaju stvarno stiješnjenima. Još jedna od posljedica ove situacije jest i sve veća sklonost da se oružje prodaje ne samo državama nego i pojedinim nedržavnim skupinama. Vidimo da do toga dolazi u mnogim sukobima koji se odvijaju na svijetu, onima koji se vode između država i nekih unutarnjih skupina. Hrvatska svojim oružjem i vojnom opremom trenutačno zauzima široki, moglo bi se kazati, i natrpani srednji dio tehnološkoga spektra. Može li se u budućnosti očekivati hrvatski skok u samu oštricu moderne vojne tehnologije? Jesu li takva očekivanja realna ili je pak sadašnji položaj hrvatske vojne tehnologije njen dugoročni trend? = Držim kako će biti dugoročni trend upravo stoga što su troškovi rastezanja tehnološkog vrha preveliki. Mnoge države koje su pokušale u tom smislu pomaknuti najviše svoj tehnološki prag ustanovile su da su za to potrebna ogromna ulaganja, dok je početna dobit vrlo slaba. Hrvatska nema novce za razbacivanje. Mislim kako su vrlo slabi njeni izgledi da u kratkome roku uđe u viši tehnološki razred. - Postoji li primjer zemlje koja je u tako nečemu uspjela? = Zemlja koju možemo istaknuti jest Izrael. No moramo imati na pameti da Izrael pri svom tehnološkom poboljšanju imao neke prednosti. Jedna od njih je bila vrlo snažna potpora Sjedinjenih Država, koja je Izraelu omogućila licencnu proizvodnju oružja, a osigurala mu je i veliku pomoć. Također vojna industrija je bila toliki prioritet za izraelsku državu te je u nju ulagano mnogo novca. No čak i tada Izraelci su se našli u teškoćama. Morali su pronaći neke tržišne miševe za sebe te nisu tehnološki sofisticirani duž cijelog spektra. - Inače, nedavno je izvješteno kako Izraelci, točnije njihova tvrtka L-Bit Design Sistems s Hrvatskom dogovaraju veliki posao koji bi se odnosio na poboljšanje hrvatskih MIG-ova 21B, poboljšanje tenka T-55 posao koji bi prema Jane's-u mogao biti težak 200 milijuna dolara. Obično dobro upućeni hrvatski izvori naznačuju kako su uistinu u tijeku ozbiljni izraelsko-hrvatski pregovori dok je na stolu više opcija. Pojedinosti pregovora službeno još nisu predstavljenje. Konačno, što pak zapadni stručnjaci misle, koje dijelove svoga oružanog asortimana Hrvatska može prodati u inozemstvu? = Snajperske puške mogle bi naći tržište. No i tu se radi o vrlo natrpanom tržištu no koje ipak dobro posluje. Možda bi mogli biti prodani i tenkovi. Zapadni vojno-analitički krugovi ocijenjuju kako se hrvatska vojna industrija može profilirati u ponuđača oružja osobito namjenjenog specijalnim snagama, kojima sada nudi asortiman snajperskih pušaka te također komandoski minobacač. Najzamašniji pak dio hrvatskog vojno-industrijskog kompleksa okreće se oko tenkovske proizvodnje koncentrirane u Đuri Đakoviću iz Slavoskog Broda, koji je u sklopu bivše jugoslavenske vojne industrije bio glavni pogon za sklapanje tenka M-84, povišene inačice sovjetskog T-72. Hrvatski M-84A još je savršenija verzija, a izgrađen je i prototip hrvatskog tenka nove, treće generacije DEGMAN-a. Bivša Jugoslavija bila je s Kuvajtom sklopila ugovor o velikoj prodaji tenkova, a koliko se zna hrvatska vojna industrija nastavila je preostale dijelove ugovora. Hrvatskoj tenkovskoj industriji, koju su inherentni visoki troškovi istraživanja, razvoja i proizvodnje, osobito su važni neki bitni poslovi, kako prodaja tenkova tako i njihovo usavršavanje i servisiranje, što bi osiguravalo temelje hrvatskog samosvojnog tenkovskog programa. U tom smislu Hrvatska osobitu pozornost posvećuje Kuvajtu te ostalima naftom bogatim zaljevskim emiratima. Hrvatski M-84 A slovi kao kvalitetan tenk, a znatno je jeftiniji od svojih zapadnih ekvivalenata. Vodeći hrvatski vojno-politički analitičar Fran Višnar sa svoje strane ovako procijenjuje reakcije na koje su u svijetu naišli proizvodi hrvatske vojne industrije te iznosi savjet i pregled njenog proizvodnog raspona. = Izraelski vojni stručnjaci, ali ne samo oni nego isto tako svi oni koji prate naoružanje kao i vlade mnogih arapskih zemalja, prije svega mislim na šeikate u Zaljevu, zatim na Kuvajt, potom na neke azijske zemlje, recimo Maleziju, Singapur, Indoneziju, njihovi stručnjaci su zainteresirani za domete hrvatske vojne industrije prije svega u proizvodnji tenkova, zatim na području taktičkog raketnog naoružanja, pri čemu se misli na višecijevne bacače raketa manjega, srednjega i većega kalibra s dometima od minimalno osam pa sve do 50 km daljine. Zatim ono što budi također pažnju ne samo u zemljama u razvoju i Izraelu nego isto tako i u nekim zemljama članicama NATO-a, pa čak i kod Amerikanaca, su nove, teške snajperske puške hrvatske proizvodnje kalibra 12,7 mm i kalibra 20 mm koje su na nekoliko pokusnih gađanja pokazale izvanrednu kavalitetu i što se tiče dometa i što se tiče probojnosti i lakoće rukovanja. Tu je također i hrvatska bojna brodogradnja, proizvodnja lakih raketnih brodova tipa korveta i topovnjača, raketnih čamaca, što je Hrvatska nasljedila iz bivše Jugoslavije, ali zahvaljujući vlastitim modifikacijama, isto tako švedskoj opremi, odnosno švedskim raketama brod-brod tipa RBF-15, koji su zatečeni u hrvatskim bazama nakon sloma Jugoslavije, te rakete su usavršne, s njima su opremljeni svi hrvatski borbeni plovni objekati, odnosno korvete, raketni čamci i topovnjače. Tako da i tu postoji šansa da dođe ili do prodaje ili do kooperacije sa zemljama koje su slične, velike su otprilike kao Hrvatska, koje imaju isti broj stanovnika itd. Tu također treba uvrstiti u ponudu hrvatskog vojno-industrijskog kompleksa i topništvo koje je vrlo kvalitetno, proizvodnja topova i haubica svih vrsta, zatim proizvodnja minobacača, proizvodnja ručnih bacača i proizvodnja samovoznog topništva, odnosno ugradnja automatskih topova i to poluvećih kalibra na vozila koja se kreću gusjenicama ili na kotačima. - Što za hrvatski položaj na međunarodnom tržištu oružja eventualno znači postojanja ovakvog vojno-industrijskog raspona? = To znači da je Hrvatska u roku od svega nekoliko godina razvila oružja koja je uvrštavaju u one zemlje koje su u stanju godišnja proizvesti i prodati oružja u vrijednosu između 200 do 400 milijuna dolara. Proizvodni kapaciteti su, dakako, jedna stvar dok su prodajne mogućnosti ipak nešto drugo. I konačno kada se razmišlja o vojnoj industriji općenito, kako hrvatskoj tako i bilo čijoj drugoj, nameće se pitanje postojanja opasnosti da vojno-industrijski kompleks postane snažan čimbenik koji bi utjecao na državni proračun, te općenito na civilno-vojne odnose u zemlji. U čemu se sastoje te opasnosti te u kakvom je odnosu izvoz oružja u vezi s njima? Doktorica Johanna Speier s Odjela za ratne studije londonskog King's Collage. = Postoji ovdje više opasnosti, jedna proizlazi iz mogućnosti da Hrvatska previše nade stavi na to da će zaraditi mnogo novaca prodajom oružja, a što bi teško mogla ostvariti, obzirom na stanje tržišta. Pritom, izvozne ambicje mogu služiti tome da vojno-industrijski kompleks dobije veću težinu na unutrašnjem planu, a što može biti problematično s obzirom na ravnotežu političkih snaga u Hrvatskoj. Hrvatska se, za razliku od nekih drugih zemalja srednje i istočne Europe te bivšeg Sovjetskog Saveza, sada nalazi u sretnijem položaju što se njene vojne industrije tiče, budući da nije naslijedila predimenzioniran vojno-industrijski kompleks koji bi iziskivao skupu konverziju i koji bi predstavljao odljev nacionalnih financija. U idealnom slučaju njena bi vojna industrija trebala predstavljati povoljnu ravnotežu stvarnih sigurnosnih potreba te gospodarskih i tehnoloških mogućnosti zemlje. Pitanje je prihoda od izvoza oružja pak treba držati u perspektivi globalnog smanjenja izdataka za obranu čime je smanjen obujam međunarodne trgovine naoružanjem i žestoke konkurencije na međunarodnom tržištu. U tom kontekstu te također s obzirom na njegov povod, manevarski prostor hrvatskog vojnog izvoza je sužen, no ipak ga se dade nazrijeti, kako ocijenjuju analitičari, na nekim dijelovima trgovine oružjem, najvjerojatnije onima koji odgovaraju na potrebe postrojbi specijalne namjene te možda također i onima koje popunjavaju zahtjeve oklopnih snaga zemalja koje bi ih kupnjom hrvatskih proizvoda, koji bi mogli zadovoljiti njihove kvalitativne i financijske kriterije, možda željele diverzificirati izvore svoga arsenala." Ž5=(BBC) 250240 MET nov 97