RFI - 30. LISTOPADA, OTVARANJE DOSSIERA POLICIJE U ISTOČ. EUROPI

Ž1=FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI Ž2=30. X. 1997. U Dossieru dana o otvaranju tajnih policijskih arhiva u istočnoj Europi govori Vojislav Stojanović. "Ovoga mjeseca prelistane su nove stranice u jednoj od najsumornijih povijesnih knjiga o istočnoeuropskom komunizmu, debeloj knjizi aktivnosi tajnih policijskih službi i masovnoj, često dobrovoljnoj kolaboraciji građana s njima. U Rumunjskoj je vlada prvi puta od pada Causescuovog režima pripremila prijedlog zakona o otvaranju dossiera političke policije Securitate. U Bugarskoj je u parlamentu prvi put pročitana lista od 23 visoka dužnosnika, među njima 14 poslanika koji su pripadali službenoj špijunaži i kontrašpijunaži komunističkog režima. U Češkoj republici i Mađarskoj od početka rujna građani imaju mogućnost da upoznaju svoje policijske dossiere. U istočnom djelu Njemačke inače već pet godina traje radikalni proces čišćenja javnih službi od nekadašnjih policijskih suradnika, u Poljskoj od ovog proljeća postoji zakon o provjeravanju prošlosti političkih dužnosnika. Najzad u Albaniji, kompromitirajući dokumenti ove vrste ili su otkriveni ili su raznijeti. Proces rasčišćavanja s prošlošću može su u prvom trenutku učiniti širokim i dubokim, kao ostvarenje pravde na koju se čekalo desetljećima i čiji pobjedonosni pohod više nitko ne može zaustaviti. Problemi su međutim, kako pokazuje u jednom od posljednjih brojeva pariški Le Monde, veći nego što se površnim promatračima iz zapadnih zemalja može činiti, što znači da povijesni optimisti još ne mogu kazati da će na kraju imati pravo u odnosu na pesimiste. Dosad nijedna istočnoeuropska zemlja nije našla trajno rješenje u tretiranju dossiera iz prošlosti koji bi s jedne strane zadovoljili legitimne potrebe za istinom i utvrđivanjem odgovornosti za štete nanijete stotinama tisuća ljudi, te sa druge spriječio kolektivnu histeriju i individualne odmazde oštećenih. Kako je jednom rekao bivši bugarski predsjednik Željo Želev riječ je o stranici povijesti koja treba da bude prekretana prije nego što bude okrenuta. Istovremeno, ljudi koji u Češkoj provjeravaju svoje dossiere izlaze utučeni, vrlo šutljivi otkrivajući informatore u vlastitim obiteljima ili među najbližim prijateljima, ako već u hodniku kompjutorskog centra nisu sreli živog informatora koji je došao saznati tko je njega špijunirao. Nema inače dvije zemlje u kojima se daje ista definicija kolaboracije, u kojima se daje povjerenje istoj vrsti tajnih dokumenata i u kojoj se predlažu iste mjere protiv bivših agenata. Kako se smatra, najbolja definicija kolaboracije nalazi se u poljskom zakonu i glasi: 'Suradnja s političkom policijom pri punoj svijesti uključujući potpisivanje dokumenata i često sretanje policijskih službenika koje se obavlja s novčanom naknadom ili dobivanjem drugih usluga.' Ovako jasno određenje ipak ni u Poljskoj nije omogućilo da se krene dalje od zakona koji se čak ne odnosi na obične građana već na političke dužnosnike. Svi kandidati na rujanskim parlametarnim izborima, nekadašnji suradnici političke policije bili su naime obavezni da se prijave specijalnom sudu. Od 7 tisuća kandidata ovu obavezu izvršilo je njih 11 i sada se mnogi pitaju čemu ovakav sud služi. Dilema između neophodne katarze za mlade demokracije i lova na vješice prešao je na sasvim različite načine u dvije zemlje kojima je politička policija kontrolirala svo stanovništvo, u Istočnoj Njemačkoj i Rumunjskoj. U istočnom Berlinu bili su koncentrirani dossieri za više od polovice odraslih građana zemlje, njih 6,5 milijuna koje je Stasi uredio na 190 kilometara polica. Imena ljudi iz rukovodećih ekipa Stasija su objavljena, odgovornima za ubistva na Berlinskom zidu i međunjemačkoj granici je suđeno, velikom broju bivših agenata spriječen je ostanak u javnim službama. Temeljnost u svojevrsnoj istazi u Njemačkoj pokazuje i posebna grupa od 45 stručnjaka koja je u svom centru kod Neuerneberga pokušava rekonstruirati arhive koju su pocijepali u milijune komadića agenti Stasia pred nestanak istočne države. Grupa radi već tri godine, ali je uspjela obraditi samo 200 od 3.600 vreća pocijepanog papira. U Rumunjskoj je priča potpuno drugačija. Usvojen je prijedlog zakona o pravu svakog građana da upozna svoj dossier, ulazi u potpuno neizvjesnu parlametarnu raspravu u kojoj otpore najavljuju ne samo poslanici socijalističke opozicije Iona Iunesco već i vladajuće koalicije krišćanskih demokrata i socijaldemokrata. Kako objašnjava kršćanski demokratski senator Tiku Dumitrescu koji je proveo deset godina u Causecuovim zatvorima neugodno otkriće moglo bi pogoditi mnoge njegove kolege, čak i one koji su bili u zatvoru, pošto su svi imali obavezu da po izlasku potpišu da će surađivati sa Sicuritateom. Le Mond ističe da je Sicuritate sa samo 40 tisuća profesionalnih agenta moglo imati 400 tisuća stalnih informatora zahvaljujući na prijetnjama ili ucjenama bez psihološkog pritiska na građanstvo koje je policijsku okupaciju primalo iz konformizma isto koliko i straha. U Bugarskoj bivša STB čak poslije pada režima Todora Živkova uspjela je uništiti čak 130 najvažnijih dossiera dok je ministar unutrašnjih poslova vlade liberala otkrio samo 23 od 600 imena ljudi na visokim državnim pozicijama za koje potoje nedvosmisleni dokazi za kolaboraciju. U Mađarskoj socijalistički premijer Jula Horn odbija podnijeti ostavku zbog učešća u prosovjetskoj miliciji 1956. koju uostalom ni sam ne niječe. U svim zemljama prepreke ne samo sankcioniranju već i otkrivanju bivših suradnika političke policije toliko su velike da mnoge nude nove zakone i buku u javnosti samo kao simboličnu opomenu za strašnu prošlost. Vrijeme koje je bilo potrebno da se pitanja kolaboracije uopće javno formuliraju osam godina od pada komunističkih režima objašnjava se nesklonošću reformiranih komunista da čeprkaju po vlastitoj prošlosti. Danas međutim ni centrističke, liberalne ili konzervativne vlade ne pokazuju veliki entuzijazam oko istih pitanje da ne bi pronašle prljavi veš u vlastitim redovima, ili da ne bi doveli do zbrke u javnosti i ugrozili svoju još krhku legitimnost. Temeljni proces čišćenja dogodio se zadnjih godina i nije blizu okončanja samo u istočnoj Njemačkoj u kojoj taj posao rade službe iz zapadnog dijela države, svi članovi? što su Amerikanci radili sa nacistima u zapadnoj Njemačkoj poslije II. svjetskog rata. Značajan broj bivših socijalističkih zemalja uključujući nasljednjce bivše Jugoslavije nije došao čak ni do stabilnog pravnog postavljanja pitanja kolaborcije. Vlasti u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni su još daleko od posticanja takve katarze pošto im ne nedostaje kadrova iz političke policije na koje su se oslanjale još od sticanja nezavisnosti. Partijska država je pod drugim ideološkim etiketama preživjela svoj komunistički uzor, a politička policija zadržala naviku da održava stalni uvid u mišljenje i ponašanje ljudi. Jednoga dana kao danas u istočnoj Europi političari će moći reći da nisu oni špijunirali građane, a agenti da nisu odlučivali već samo izvršavali naređenja. Da li će itko uopće biti odgovoran makar moralno ako ne pravno, pokazat će tek godine koje dolaze." Ž5=(RFI) 310433 MET oct 97