THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR, 1. X., SUB POENA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 1. X. 1997. Bosansko suđenje otkriva što je ispod sudskog otirača (...) Robert Marquand u uvodnim rečenicama spominje suđenje Tihomiru Blaškiću, navodeći da je on propustio zaustaviti svoju postrojbu od zločinačkih postupaka u srednjoj Bosni 1993. Zatim se zapitao ima li sud u Haagu pravo tražiti od države da preda svoje unutrašnje dokumente te narediti njihovim dužnosnicima da svjedoče. "To pitanje, priznaju sudci, posebno je važno za djelovanje suda, pogotovo želimo li da optuženici poput vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića ili hrvatskog generala iz Bosne Daria Kordića ikad dođu pred sud. Iza onog što se činilo četverosatnim brbljanjem o teorijama 'suvereniteta', leži važno pitanje za budućnost stalnog međunarodnog suda za zločine. (O takvom bi se sudu moglo glasovati ove jeseni pri UN-u.) Pravni savjetnici tiho su priznali da su genocidi u Bosni i Ruandi nametnuli pitanje zajedničkih vrijednosti i pravila svjetske pravne zajednice. Stariji 'Međunarodni sud pravde', također u Haagu, pomiruje konvencionalne razmirice između država. Nu novi bi sud postavio primjer suspendiranja nacionalnog suvereniteta u korist razvijanja niza 'nadnacionalnih' zakona ili standarda odgovornosti u ekstremnim slučajevima poput genocida. Prošlog je siječnja, istaknuvši potrebu za poštenim kaznrnim suđenjem i sveobuhvatnom istragom kako za tužitelja tako i za obranu, sutkinja Gabrielle Kirk MacDonald hrvatskoj vlasti uručila sub poenu, tražeći mnoštvo dokumenata koji se odnose na Blaškićeve djelatnosti i komunikacije. Sub poena je također zahtijevala svjedočenje hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška u svezi s Blaškićem. Pravno, to je neobilježen teritorij. Dosad nije postojao zakon koji od države zahtijeva da izruči unutrašnje bilješke, službena priopćenja, memorandume i snimke brzoglasnih razgovora. Državni dužnosnici bez iznimke na takve zahtijeve odgovaraju negativno. A Hrvatska tu nije bila iznimka. U nekoliko žalbi, Hrvatska je ustvrdila da sud prekoračuje svoje ovlasti te da sub poena ugrožava njihovu nacionalnu sigurnost. Nu sudci haškog suda odbili su takve žalbe po sedmom članku povelje UN-a. Pet sudaca u srpnju je odlučilo da sud ima pravo zahtijevati hrvatske unutrašnje dokumente '...ukoliko je to potrebno za ispunjenje temeljnih ciljeva suda te njegov učinkovit rad.' Prošlotjedno je saslušanje bilo posljednja hrvatska žalba koju se uglavnom doživljava kao povijesnu. 'Svjestan sam da je Blaškić jedan od najvećih, ako ne i najveći slučaj koji ću ikad imati', izjavila je glavna tužiteljica Louise Arbor. 'Svi ti problemi imaju mnogo veze s budućnošću ovog tijela kao kaznenoga suda. To je prvi put u povijesti da ovo pitanje stavljamo na provjeru: može li se međunarodni zakon primijeniti u području kaznenoga zakona?' 'Gledajte, ukoliko sud ne može zahtijevati dokumente, tad ja ne mogu braniti svog klijenta', izjavio je Blaškićev odvjetnik iz Los Angelesa Russel Hayman, koji želi pregledati dokumente iz bosanskog ministarstva obrane. 'Treba postojati ravnopravnost u dostupnosti dokaznoga tvoriva. Inače to nije sud. To je onda plesna dvorana u kojoj se dijele pozivnice koje svatko može ignorirati.' Djelomično, pitanja koja se nameću imaju veze sa sukobom međunarodnog i kaznenoga zakona, koji je sud izazvao. Modus vivendi za međunarodni su zakon konsenzus, ljubaznost, neobvezujući zahtjevi i suradnja. S druge strane, ono što djeluje u području kaznenoga zakona su obvezujući ili prisilni nalozi, autoritativno postavljeni zahtjevi i pokoravanje. Hrvatski je položaj, koji je prošloga tjedna potvrđen, da bi svaka dalekosežna prava na izdavanje sub poene državi morala biti jasno sadržana u mandatu suda. Kad je odgovarao na pitanje o primjeru nacističkih suđenja raznim zločincima u Nurnbergu te neograničenom pristupu koji su odvjetnici imali u njemačke dokumente, odvjetnik Hrvatske u Washingtonu Lee Gasey rekao je:'Ovo nije Nurnberg. Onaj su sud stvorile pobjedničke strane; ovaj je sud drukčiji. Njegova se sudbena nadležnost ne proteže na države... Takvo bi što postavilo opasan primjer.' Ukoliko je Hrvatska pristala izručiti ratne zločince i pomoći skupiti svjedoke, zašto ne želi pomoći s dokumentima, pitao je sudac Antonio Cassese? Ukoliko Hrvatska ne izruči dokumente, najviše što sud može službeno poduzeti protiv toga jest 'prijaviti' ju Vijeću sigurnosti UN-a, koje bi moglo proglasiti Hrvatsku krivom. Nu neslužbeni pritisak na države koje se nisu pokorile zahtjevima sub poene sve je veći. Sub poena za Hrvatsku priprema teren za izdavanje sub poene (ili 'obvezne naredbe') Srbiji, što bi značilo istraživanje uloge Jugoslavenske vojske u Bosni i veze JNA s režimom Slobodana Miloševića u Beogradu. Sud je skeptičan o tome hoće li ikakvi dokumenti od važnosti stići od bilo koje strane. Stvoren 1993. sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji isprva je smatran vrstom diplomatskog smokvinog lista - sudskog tijela bez osumnjičenih. Čak i danas, samo je osam od 74 optuženika zatočeno. Doživljavanje haškog suda kao ozbiljnog tijela sve je snažnije budući da Bijela kuća ustrajno podupire Daytonske sporazume; zatim, ovo su ljeto britanski vojnici NATO-a uhitili prve ratne zločinca; tu su još i verbalna potpora sudu ministrice Albright te prve rečenice koje je o ratnim zločinima prije dva mjeseca izrekao Duško Tadić. Jedan promatrač primjećuje, 'Kotači pravde spori su, nu ipak se okreću. Ipak, budu li se ta suđenja odugovlačila u beskraj, bosanske žrtve neće imati osjećaj da je pravda zadovoljena.'" 020309 MET oct 97