DNEVNI PREGLED 210 30. LISTOPADA 1997.

NJEMAČKI RADIO -RDW 29. X. 1997 Izjava europskog koordinatora za Bosnu Carlosa Westendorpa o mogućem uvođenju protektorata međunarodne zajednice za Bosnu u Bonnu je primljena opušteno i u prvom redu ocijenjena kao upozorenje za sve tri strane. Izvještaj Lidije Klasić. "Za nas je jasno da nema alternative Daytonu. Znamo da civilna provedba zapinje, ali treba činiti sve što se može. Sigurno je samo da i nakon završetka mandata SFOR-a u tom području u sigurnosnom pogledu nećemo ostaviti sivu zonu, odgovorio je na izričito pitanje predstavnik za štampu ministarstva vanjskih poslova odbivši međutim da sa stanovišta njemačke administracije uopće komentira pojam protektorat što ga je upotrijebio španjolski diplomata. Povjerenik opozicijske Socijaldemokratske stranke za Bosnu zastupnik Frainut Dubbe koji je u Bosni zadnji put boravio u rujnu, Westendorpovu izjavu pak u prvom redu smatra upozorenjem. = Sada je to samo jedan signal upozorenja gospodina Westendorpa, znak koji pokazuje kako je u situaciji kada se verbalno stalno nastavlja vođenje rata, kada se ono nastavlja kadrovskom politikom, ili preko televizije, ili kroz legalno uspostavljanje željezničkog prometa iako zapad za njega plaća, međunarodna zajednica sve je ogorčenija. Dok god neki u Bosni vjeruju kako se vječno može samo uzimati strani novac i koristiti ga zato da se etničke rukovodeće strukture učvrste i još bolje opreme, ili čak za njihovu osobnu korist tada se mora jasno reći 'To ne može tako dalje. Nemojte misliti da Zapad pomaže s ciljem da se financiraju militantni nacionalisti i njihove obitelji.' Ali to se odnosi i na unutrašnju strukturu jedne države kakva je Srbija ili Hrvatska, gdje jasno vidimo što to znači kada nepotizam, nereformirana i poluprivatizirana poduzeća prevladavaju u jednoj zemlji u koju pritječe strani novac, misli povjerenik SPD-a za Bosnu. A na pitanje da li bi se ukoliko ipak dođe do daljnjeg traženja uspostavljanja protektorata u Njemačkoj našli potrebni konsenzusi za to Freinut Dubbe je odgovorio sljedeće. = To zasad još ne mogu ocijeniti. Vjerujem da je sve skupa u prvom redu izrečeno kao prijetnja, ali ukoliko stručnjaci uistinu kažu 'To moramo učiniti jer korupcija, borba za vlast i nasilje i dalje samo rastu' tada će to biti nova situacija o kojoj ćemo trebati iznova razgovarati."(RDW) BRITANSKI RADIO - BBC 29. X. 1997. Pregled tiska Britanski listovi opširno izvještavaju o poremećajima na svjetskim financijskim tržištima te o rastu i padu vrijednosti dionica. Tako 'The Times' piše da su se burze hučer odmaknule od ruba ponora nakon nevjerojatnog oporavka dionica na newyorškom Wall Streetu, što je pomoglo i oporavku dionica na londonskoj burzi. Ekonomisti na objema stranama Atlantskog oceana odahnuli su s golemim olakšanjem i prihvatili mišljenje kako je to ipak samo korekcija tržišta, a ne i krah kojega su se pribojavali. Lovci unosnih poslova u međuvremenu su počeli tragati za jeftinim dionicama u uvjerenju da je najgore prošlo. No goleme amplitude nagnale su i američkog predsjednika Clintona i britanskog ministra financija Gordona Browna da umire ulagače i tržišta, ističući kako će se vlade truditi osigurati dugoročnu stabilnost tržišta. Ulagači čekaju ponajprije na utješne riječi predsjednika američke središnje banke Alana Greenspena koji se smatra najmoćnijom financijskom ličnošću na svijetu, zaključuje 'The Times'. 'The Independent' se obratio za mišljenje najpoznatijem svjetskom ekonomskom teoretičaru Johnu Kennethu Galbraithu, koji se proslavio svojim neoliberalnim raščlambama kapitalizma i osobito poznatim burzovnim krahom iz g. 1929. Na pitanje o tome što je izazvalo sadašnje poremećaje, Galbraith odgovara: Vrlo jednostavno, vrijednost dionica je rasla pa su ljudi sve više kupovali kako bi iskoristili tu situaciju, pa su dionice onda još više rasle. Efekt tako dobiva svoj vlastiti zamah, sve do konačnog kraha. To se može predvidjeti, ali se ne može predvidjeti kad će se to dogoditi. Profesor Galbraith kaže kako će se ako vrijednost dionica i dalje bude padala, to nepovoljno odraziti na gospodarstvo jer četvrtina čovječanstva izravno ili neizravno ovisi o burzovnim kretanjima, pa će to izravno utjecati na prodaju automobila, bijele tehnike, namještaja i drugih stvari. A na pitanje o tome može li dati savjet ulagačima za budućnost profesor Galbraith odgovara kako nema nikakva korisna savjeta, osim da sadašnji poremećaji shvate kao prirodno obilježje financijskog sustava. Tako je bilo prije tri stotine godina i više, i tako je danas, zaključuje J. K. Galbraith u interviewu 'The Independentu'. 'The Guardian' piše o sporu koji je nastao oko financiranja proširenja NATO-a na istočnu Europu, pa kaže kako će zapadni savez uskoro iznijeti drastično reducirane procjene troškova te operacije kako bi se spriječila svađa sa Sjedinjenim Državama koja bi mogla poremetiti cijeli proces. Procjene troškova primitka Poljske, Češke i Mađarske kreću se oko miljardu i šesto milijuna dolara do čak 78 miljuna dolara. Američki kongres traži da europski članovi NATO-a plate mnogo više nego što su očekivali. U protivnom, kongres bi mogao odbiti ratifikaciju poziva za prijam novih članova. S druge strane, francuski predsjednik Chirac već je više puta rekao kako njegova vlada neće platiti ni santima za širenje NATO-a. Prema novim procjenama, koje priprema vojno osoblje NATO-a zajedno s Pentagonom, troškovi širenja iznosit će više od tri milijarde dolara u deset godina. Ti se troškovi odnose samo na najnužnije stvari kako bi se ostvarila početna usklađenost NATO-a s novim članovima. Procjene se također temelje na pretpostavci da od Rusije ne prijeti nikakva neposredna vojna opasnost, zaključuje 'The Guardian'. 'The Daily Telegraph' se osvrće na posjet kineskog predsjednika Jiang Zemina Sjedinjenim Državama pa kaže kako su proskribirani disidenti i aktivisti za ljudska prava jučer optužili predsjednika Clintona da se ulizuje totalitarnim predrasudama Pekinga. Oni su tražili da se predsjednik Jiang pozove na račun zbog povreda ljudskih prava koje čini njegov režim. G. Clinton i kongres, u kojemu većinu imaju republikanci, gurnuli su u ladicu nekoliko zakonskih prijedloga koji bi bili neugodni za predsjednika Jianga pa se čini kako su oni ujedinjeni u tome da njegov posjet po svaku cijenu bude uspješan. No dok se Bijela kuća pripremala, za - kako list kaže - sinoćnji spontani domjenak, kineski izgnanici, Amnesty International i druge humanitarne organizacije zatražile su od g. Clintona da ne izda najviše ideale američkih tradicija slobode, zaključuje 'The Daily Telegraph'. 'The Independent' piše o tome kako će se ruševine nekadašnjeg brdskog utočišta Adolfa Hitlera pretvoriti u povijesni dokumentacijski centar kako bi se spriječilo da to mjesto postane neonacističko gnijezdo. Hitleru su kao gosti u Berghoff, na obroncima Obertalberga iznad Berechtesgadena, na njemačko-austrijskoj granici, među ostalima dolazili tadašnji britanski premijer Neville Chamberlain i talijanski fašistički vođa Benito Mussolini. Saveznici su 1945. razorili Berkhof i vikendice Goeringa i Borgmanna, a onda su na naredbu bavarske pokrajinske vlade dignuti u zrak sedam godina poslije toga. Ideju za osnivanje dokumentacijskog centra dali su povjesničari i mjesni političari pošto su se protunacističke skupine žalile da je Berghoff postao mjesto hodočašća neonacista i drugih desničarskih ekstremista. Također se tvrdilo da su ondje prodavani nekritički pripremljeni albumi Hitlerovih fotografija te zabranjeni nacistički simboli, zaključuje 'The Independent'. Isti list objavljuje i kratku vijest hrvatske novinske agencije Hine u kojoj se kaže da su stotine haubica i tone streljiva stigle jučer u Hrvatsku, kao dio američke vojne pomoći vojsci federacije Bosne i Hercegovine. U vijesti se kaže kako je to dio američkog programa 'Opremi i uvježbaj', vrijednog 400 milijuna dolara, čija je svrha uspostava vojne ravnoteže federacije s bosanskim Srbima, zaključuje 'The Independent'. 'The Financial Times' pak prenosi vijest agencije France Press u kojoj se kaže kako je povjerenik Europske unije za vanjsku politiku Hans Van den Broek jučer izjavio da će možda biti potrebno zaoštriti mandat glavnog međunarodnog posrednika za Bosnu Karlosa Westendorpa kako bi se ubrzao mirovni proces. On je dodao kako svađe među bosanskim političarima usporavaju primjenu Daytonskog sporazuma: Ili treba proširiti Westendorpove ovlasti, ili treba ponovno proučiti Daytonski sporazum kako bismo ustanovili primjenjuje li sve ovlasti koje mu sporazum daje, rekao je Van den Broek. Gotovo dvije godina nakon potpisivanja sporazuma ključni elementi nisu ostvareni. Ujedinjeni narodi izjavili su kako se više od pola milijuna izbjeglica još nije vratilo svojim kućama na području pod srpskom kontrolom, a većina optuženika za ratne zločine još je na slobodi, zaključuje se u informaciji agencije France Press koju prenosi 'The Financial Times'. 'The Guardian' piše o najbogatijim pjevačima popularne glazbe u Britaniji, pa kaže da je prema pregledu obrađenom u časopisu Bussinees Age David Bowie najbogatiji među - kako ih naziva - dinosaurima rocka. List kaže da je Bowie prestigao Paula McCartneyja na prvom mjestu popisa najbogatijih pop zvijezda otkako je na newyorškom Wall Streetu plasirao svoje dionice... *** Prizivno vijeće haaškog suda, najviše tijelo tog suda donijelo je danas odluku da sud nema pravo izricati supenu protiv neke vlade ili vladinog dužnosnika. To je, kako javljaju svjetske agencije pobjeda Hrvatske i njezina ministra obrane Gojka Šuška. Nikola Đuretić razgovarao je tim povodom s hrvatskim veleposlanikom pri Ujedinjenim narodima dr. Ivanom Šimonovićem i prvo ga zamolili za prve službene hrvatske reakcije za tu vijest. = Reakcije su naravno dobre. Naime, u svojoj presudi povodom hrvatske žalbe drugostupanjsko vijeće je gotovo u potpunosti uvažilo žalbene razloge. - Međutim, istodobno isto Prizivno vijeće ističe da tužitelji haaškog suda mogu podnijeti Hrvatskoj nešto što se naziva obvezujućim nalogom za predaju dokumenta, a prema nekim agencijskim izvješćima glavna tužiteljica Louise Arbour već je najavila takav potez. Što se dakle promijenilo? = Pa mi nikad nismo ni sporili da tužiteljstvo ima pravo tražiti od suda, a da sud onda ima pravo izricati obvezujuće naloge. Ono na čemu smo mi inzistirali su bile u biti dvije stvari. Jedno je da se suverenoj državi ne može prijetiti kaznom, naposto stoga što za to nema podloge ni u statutu suda, ni u međunarodnoj pravnoj praksi. Hrvatska na taj način ne bi bila tretirana kao suverena država i to je bilo nešto što je za nas neprihvatljivo. Drugo je međutim stvar koja ima praktične implikacije. Tužiteljstvo i prvostupanjsko vijeće suda bilo je na poziciji da sud ima mogućnost sam izabrati državnog dužnosnika kojem recimo u slučaju da želi neke dokumente naloži pod prijetnjom kazne dostavu tih dokumenata. To znači da sud odnosno tužiteljstvo ima pravo birati koji će biti to dužnosnik kojem će se obratiti i da se njemu prijeti kaznom. Presuda ova znači da niti ima pravo sud birati državnog dužnosnika kojem će upućivati taj zahtjev, niti taj zahtjev može upućivati pod prijetnjom kazne. To je ponovno vrlo važan element hrvatskog suvereniteta, a to je da je hrvatska država kojoj se treba obratiti, ona određuje nadležnosti svojih dužnosnika i ona uvjetuje njihovo postupanje. Prem tome razlike nisu samo formalne nego i supstancione naravi. - Međutim neki promatrači su novu odluku Prizivnoga vijeća već nazvali samo blažim oblikom supene te ističu da odbije li Hrvatska predati tražene dokumente Vijeću sigurnosti, biti podnijeto izvješće na temelju kojeg onda UN može izicati Hrvatskoj sankcije. Kakve su mogućnosti da se tako nešto dogodi? = To nikad nije bilo sporno, to je potpuno nedvojbeno da sud u slučaju nezadovoljstva suradnjom s određenom državom može podnijeti izvješće, predsjednik suda podnosi izvješće Vijeću sigurnosti gdje onda Vijeće sigurnosti odluči o tome da li se radi o takvom stupnju nesuradnje koje bi zasluživao da se njime uopće bavi Vijeće sigurnosti i da li je takva jedna dramatična situacija u kojoj bi Vijeće sigurnosti reagiralo sankcijom. Mislim da je praktično vrlo mala šansa da do toga u praksi dođe, pogotovo glede Republike Hrvatske koja, može se raditi o sporovima oko detalja, ali u osnovi surađuje s međunarodnim kaznenim sudom. *** Sefer Halilović, umirovljeni general Armije BIH-a koji je jedno vrijeme bio i načelnik glavnog stožera objavio je nedavno knjigu pod naslovom 'Lukava strategija' u kojoj govori o ratnim događajima u Bosni i Hercegovini, a koja je izazvala veliku buru zbog optužbi koja je za planove o etničkoj podjeli Bosne Halilović upućuje na račun predsjednika Izetbegovića i čelnih ljudi Stranke demokratske akcije. Halilović u knjizi, među ostalim, govori i o zločinima koje je Armija BIH-a u rujnu 1993. godine počinila nad hrvatskim civilima u selima Uzdol kraj Prozora i Grabovica kraj Mostara, a gdje je, prema neslužbenim podacima, ubijeno više od 50 osoba. Pejo Gašparević, naš suradnik iz Mostara, upitao je gospodina Halilovića da imenuje odgovorne za te zločine. = Kad bih znao, ja bih vam to kazao. Međutim ja nisam ... nadležni organi poimenice znaju tko je to uradio i bilo bi korektno da preduzme mjere radi budućih odnosa na ovim prostorima jer se odgovornost mora individulizirati. Ne mogu svi Hrvati biti krivi za zločine koji su napravljeni, ne mogu svi Bošnjaci biti krivi za zločine koji su urađeni i t.d. - Gospodine generale u to ste vrijeme vi osobno bili i načelnik glavnog štaba Armije Bosne i Hercegovine. Smatrate li možda i sebe suodgovornim za ta događanja? = Točno je da sam u to vrijeme bio načelnik glavnog štaba Bosne i Hercegovine, ali po šemi komandiranja nisam bio pretpostavljen i nisam bio u prilici, niti sam bio odgovoran za preduzimanje mjera i ono što je bilo do mene ja sam tražio da se preduzmu mjere, mjere gonjenja i naravno da svaki pošten, časan čovjek osjeća, štaviše, odgovornost, ličnu odgovornost za sve ono što se dogodilo ovdje i naravno za ono što se dogodilo u Grabovici, međutim ja nisam bio nadležan. Neposredno nakon toga sam razriješen te dužnosti i otada sam postao civil. - Zbog čega ste o pokolju u Grabovici i Uzdolu šutjeli četiri godine i što vas je motiviralo da o tome upravo sada javno progovorite? = Nisam šutio ni jednog dana u te četiri godine. Ja sam odmah poslije izvijestio svoje pretpostavljene da bi nakon toga 1. novembra bio razriješen sa dužnosti i od tada sam postao civil, onda sam išao ... i to saznanje da se u hrvatskoj štampi o tom piše. Početkom '95. godine napisao sam jedno pismo koje sam uputio članovima predsjedništva, ministru obrane, komandantu glavnog štaba, a nakon toga što su oni odšutjeli uputio sam sredstvima javnog informiranja i u to vrijeme ga je objavio u Hrvatskoj dosta detaljno 'Globus', a od sarajevskih medija ga je objavio 'Oslobođenje'. Dakle nisam šutio o tome niti mi se o tom šuti, o tome ne treba šutjeti ni jedan moralan čovjek u ovoj zemlji. (BBC) GLAS AMERIKE - VOA 29. X. 1997. Na međunarodnom sudu za ratne zločine u Den Haagu u tijeku je proces protiv Zemila Delalića zbog zločina počinjenih u logoru Čelebići. U svezi s tim procesom u Den Haagu je nedavno svjedočio i general Armije Bosne i Hercegovine Arif Pašalić te odgovornost za zločine u Čelebićima i u selima Uzdol i Doljani neposredno prebacio na Sefera Halilovića, tadašnjeg načelnika glavnog štaba Armije Bosne i Hercegovine. U jučerašnjem razgovoru sa novinarima Ivicom Puljićem i Senadom Pećanin za novu TV Glasa Amerike general Sefer Halilović potvrdio je da su između Mostara i Jablanice počinjeni zločini nad bosanskim Hrvatima. Podsjećamo, 9. rujna 1993. godine u selima Uzdol i Doljani ubijeno je 20 civila Hrvata. Međutim, general Halilović tvrdi da je o tom zločinu obavijestio vrhovno zapovjedništvo i samo predsjedništvo Bosne i Hercegovine. = Ja sam došao na prostor Jablanice 26 sati nakon što se zločin dogodio i na tom prostoru zatekao sam dio ekipe na čijem sam čelu bio. Na tom su prostori bili gospodin generali Bilajac, Viso Surjević, Berdija Karić, Đžamik Nanković i tu su bili zapovjednici jedinica iz Sarajeva koji su dobili zadatak da budu na tom prostoru, dakle i Pogostalić i Ramizeović Dževo i odmah nakon saznanja ja sam naredio istragu. I ja sam obavjestio pretpostavljene starješine u Sarajevu, a i oni svojim linijama organe svoje sigurnosti. Dakle, kazali smo nakon toga i o svemu detaljno informirali pretpostavljenu komandu s obzirom da mi nismo bili nadležni za poduzimanje bilo kakvih mjera gonjenja, a nakon toga sam u više navrata tražio da se ta stvar razjasni i konačno početkom '95. godine napisao sam jedno pismo svim članovima predsjedništva, ministru obrane, komandantu generalštaba, a nakon toga što oni nisu ragirali o tom sam pismo uputio javnosti, 'Oslobođenje' ga nažalost djelimično objavio, ali ga je dosta detaljno objavio 'Globus' iz Zagreba. Strahuje li general Halilović od mogućnosti da se i njegovo ime nalazi na tajnom popisu optuženika za ratne zločine? Hoće li dragovoljno otići u Den Haag bude li pozvan? = Potpuno sam siguran da se moje ime ne može naći ni na tajnom ni na javnom spisku optužnica u Haagu jer sam ukupno svojim radom i djelovanjem, za što postoji ogromna dokumentacija i postoji veliki broj svjedoka, sve učinio što je bilo u mojoj nadležnosti da ne dođe do incidentnih situacija ili do ovakvih stvari zbog kojih se ide u Haag, a onda kad se nešto i dozna, da se od toga nešto događa, energično preduzimao mjere protiv toga i uostalom zalagao sam se za Bosnu i Hercegovinu. Jedno vrijeme sam bio na čelu armije. Armija je uistinu bila bosanska, tad je bilo više od 20 posto bosanskih Srba i bosanskih Hrvata pripadnika armije, a u samom glavnom štabu bilo je oko 20 posto bosanskih Hrvata i oko 12 posto bosanskih Srba odnosno časnika u glavnom štabu Armije Bosne i Hercegovine. To je bio odgovor na ovaj prvi dio pitanja, A drugi, naravno da sam spreman zbog istine otići na kraj svijeta i konačno se mora individualizirati odgovornost. Ne mogu biti svi Srbi krivi za ono što su učinili srpski fašisti, ne mogu biti svi Hrvati krivi za ono što su činili hrvatski fašisti, ne mogu svi Bošnjaci biti krivi za ono što su činili ovi koji su to učinili. Evidentno je da se zločin dogodio npr. u Grabovici, očigledno je da se dogodio u Čelebićima i na još nekim tačkama o kojima sam naravno tek kasnije pričalo. Pitali smo generala Halilovića kako to da je u mirovini s obzirom da je mlad čovjek. = Ponovit ću da su to bili politički razlozi. Ja sam se borio za konstitutivnu, cjelovitu državu Bosnu i Hercegovinu, onakva kakva je utvrđena potporom predsjedništva. Policija je krenula drugim putem, imamo sad to što imamo. Mislim da su politički razlozi. Vojnički razlozi nisu u pitanju jer da su vojnički razlozi u pitanju ovi koji su iza mene došli valjda bi nešto više oslobodili, a ne izgubili ono što sam ja sa svojim suradnica obranio. General Halilović tvrdi da je logor u Čelebićima otvoren prije no što je on preuzeo dužnost načenika glavnog stožera Armije Bosne i Hercegovine. Logor je nastao odlukom ratnog predsjedništva općine Konjic, a na čelo mu je postavljen Zdravko Mucić, kaže umirovljeni general Sefer Halilović. (VOA) FRANCUSKA LE MONDE 30. X. 1997. Balkan, Dayton, godina II. "Jesen puna izbora na Balkanu završava, a primjena Daytonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini, koji je kamen temeljac cijele regionalne politike, i kojemu se u studenome navršava druga godina od potpisivanja, i dalje je toliko slaba da bi i sam mirovni proces mogao biti doveden u pitanje. Dayton, dvije godine bez borbi, ali i dvije godine stanja koje bi pristaše ujedinjenja Bosne, i danas prilično nevjerojatnog, mogli nazvati stanjem 'ni rata ni mira'. A to su, uostalom, bile i dvije godine u kojima nije postignuta vidljiva promjena politike najvažnijih političara na području bivše Jugoslavije, u Beogradu i u Zagrebu. U ovoj "daytonskoj" eri, prvom ključnom razdoblju koje je, u prvih šest mjeseci 1996. godine, ostalo zapamćeno po uništavanju bunkera i rovova, povratku vojnika u vojarne i građanskom životu. A zatim je nastupila nova 1997. godina s novim ultranacionalističkim zahtjevima i oklijevanjem Zapada. A u lipnju 1997. godine dogodio se preokret: međunarodne snage posebne namjene uhitile su u istočnoj Slavoniji nekadašnjeg srpskog gradonačelnika Vukovara i prevezle ga u zatvor međunarodnog suda u Haagu. Uvedena je i nova procedura - optužnice i potjernice sada se drže u tajnosti. U srpnju britanski vojnici ubijaju nekadašnjeg šefa Karadžićeve stranke u području Prijedora, jednom od glavnih poprišta 'etničkog čišćenja', i šalju ga u Haag zajedno s njegovim pomoćnicima, odgovornim za stvaranje tri 'logora smrti'. Na području bivše Jugoslavije počinje se mijenjati ozračje. Po drugi put od početka sukoba, nakon zračnih udara koji su srpsku vlast prisilili da prihvati pregovore godine 1995, Zapad je pokazao odlučnost onima koji su mir pretvorili u nastavak rata. Jer, njihovi se ciljevi nisu promijenili: etnička podjela bivše Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Toga su ljeta karte ponovo podijeljene. Po prvi se put stvarno počinje prijetiti 'ratnim zločincima'. Washington pokreće diplomatske napore usmjerene smanjivanju moći Pala. Cilj je podjela republike srpske. A sve je to moguće zahvaljujući mržnji između Banje Luke i Pala i iznenadnom zaokretu Biljane Plavšić, bivše Karadžićeve savjetnice. A potom je, u kolovozu, Zapad opet počeo voditi neodlučnu politiku. Časnici u Sarajevu primili su zapovijed iz svojih država da budu pripravni, ali Washington, Pariz i London pipkaju u mraku i vode konsultacije. Na kraju odlučuju održati općinske izbore u Bosni i čekaju rezultate izbora u SR Jugoslaviji. A konačni rezultat svega toga nije baš krasan. Istina, u Bosni i Hercegovini multietnička oporba uspjela je sačuvati svoju Tuzlu, Muslimani su na izborima pobijedili mafijaške hrvatske separatiste u Mostaru, ali nacionalisti i dalje suvereno vladaju čak i u Sarajevu. Iako su pristaše Biljane Plavšić pojačali svoj nadzor nad banjolučkim područjem, ostvarili su to s potporom nacionalističkih stranaka. A to što Karadžićeva stranka uzmiče i na istoku republike srpske zapravo iskorištava ultranacionalističke Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja, njegova saveznika. Moraju se održati još i izbori u studenome na kojima će se Biljani Plavšić ponuditi parlament, a predsjednički će se izbori održati u studenome. Rezultati izbora u SR Jugoslaviji isto su tako šareni. Pobjeda Mila Đukanovića u Crnoj Gori predstavlja ozbiljan poraz za Slobodana Miloševića. Ali ovog posljednjeg parlament je glatko izabrao na mjesto predsjednika jugoslavenske federacije. Izbori u Srbiji okrunili su političku karijeru Vojislava Šešelja, zapovjednika jedne od najokrutnijih milicija koja je pustošila po regiji i kojega je međunarodni sud u Haagu nekim čudom poštedio. Iako su izbori poništeni zbog neodaziva birača i odgođeni za prosinac, dobro pokazuju koje su vrijednosti u Srbiji sada u modi, čak i među pripadnicima prosvjeda održavanih prošle zime. Isto kao i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, pravi su demokrati marginalizirani. Ovo su relativno teški trenuci za diplomate koji su se specijalizirali za Balkan. 'Amerikanci su obeshrabreni. NATO neće otići u lipnju 1998. godine, a u Washingtonu bi mogli zaključiti da će jedino etnička podjela omogućiti njihov odlazak iz te regije', kaže jedan europski diplomat. 'Istina je da smo iznenađeni sposobnošću Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini da naškode mirovnom procesu', kaže jedan američki diplomat. 'Ali su nas razočarali i u Sarajevu. Muslimanski političari, koje mi smatramo saveznicima, često vode lošu politiku'. Bosanski su građani razočarani zbog toga što se uhićenja, poput onoga u Prijedoru, nisu nastavila i na Palama. Razočarala ih je i SDA predsjednika Alije Izetbegovića, čiji nacionalistički polet uopće ne odražava želju za ujedinjenjem države koje zagovara. Kongres SDA, održan u kolovozu, obilježen je jačanjem utjecaja najvećih ekstremista koje optužuju sa svih strana da su postali šefovi nove mafije ili da imaju veze s Teheranom. U Sarajevu počinju sumnjati i da Izetbegović, koji je predstavljao ravnotežu između raznih struja unutar SDA, i dalje nadzire svoje ljude. Vrlo je znakovit jedan događaj ovoga ljeta, kad se ženio neki bivši zapovjednik elitne postrojbe 'Crni labudovi'. Na proslavi koja je održana u Hadžićima, kraj Sarajeva, zapovjednici SDA lagano piju i spominju pripremu kongresa. Ekstremisti, predvođeni klanom Čengića, i umjereni na čelu s predsjednikovim sinom Bakirom Izetbegovićem vrlo se brzo sukobljavaju. Čengić odmah ustaje i upire prstom u Bakira Izetbegovića: 'Nikada nemojte zaboraviti, ti i tvoj otac, da vas mi ne podupiremo. Mi vam omogućavamo postojanje. Bez nas vi ste gotovi! Reci to svojem ocu!'. Tada su, prvi put nakon dvije godine, dužnosnici došli na zamisao potpisivanja 'Daytona broj 2.'. Iako se u Washingtonu službeno i dalje čvrsto drže primjene sadašnjeg sporazuma, brojne zapreke primjeni mirovnog procesa i nejasnoće vezane za bošnjački stav obeshrabruju i one s najboljim namjerama. 'Prije godinu dana, svi su žarko željeli novi Dayton kako bi se postiglo ujedinjenje Bosne', komentira jedan diplomat. 'Danas je obrnuto, strahuje se da će novi Dayton do kraja potvrditi podjelu'. Prema jednoj hipotezi, time bi se potvrdila 'kantonalizacija' države prema etničkim granicama. A ništa od svega toga još nije na dnevnom redu. NATO-ov glavni tajnik Javier Solana nedavno je izjavio da je 'šokiran pozivima na napuštanje sadašnjeg Daytonskog sporazuma', smatrajući da bi podjela države 'prekršila sva načela' kojih se drži Zapad. 'Napuštanje Daytona bilo bi apsurdno i značilo bi izdaju za najveći dio bosanskog naroda', izjavio je. 'To bi bilo nagrađivanje agresije i ekstremizma'. Hoće li se ljetni preokret dokazati u sljedećih nekoliko mjeseci? Svi se slažu da je i sam pogled na Radovana Karadžića danas simbol neuspjeha Daytonskog sporazuma. Kad bi on otišao, na Palama bi mogli ublažiti svoje stavove glede djelovanja zajedničkih ustanova i povratka izbjeglica. A stanovništvo će povjerovati u poslijeratno pravosuđe tek kad se na optuženičkoj klupi nađe netko od onih koji su zapovijedali, a ne samo činili 'ratne zločine'", piše Remy Ourdan. VELIKA BRITANIJA THE FINANCIAL TIMES 29. X. 1997. Hrvatska planira prodati 25% dionica telekomunikacija "Hrvatska vlada planira prodati udio do 25% državnih telekomunikacija. To je prvi korak u privatizaciji nekih glavnih državnih poduzeća Hrvatske", piše Kevin Done. "Zamjenik premijera i ministar financija Borislav Škegro izjavio je da vlada početkom sljedeće godine namjerava staviti Hrvatske telekomunikacije na licitaciju, i to međunarodnim ulagačkim bankama za savjetnički mandat u privatizaciji telekomunikacija. Vlada namjerava imenovati savjetnika do ožujka. Dionice bi se međunarodnim ulagačima (a ne strateškim ulagačima) ponudile kroz početnu javnu ponudu, izjavio je g. Škegro. Prilikom privatizacije telekomunikacija u istočnoj Europi, koje su prve pokrenule Mađarska i Republika Češka, išlo se na strateške prodaje zapadnim telekomunikacijskim poduzetnicima, a ne ponude na međunarodnom tržištu. Cilj prijedloga zakona koji je pred hrvatskim parlamentom jest odvajanje telekomunikacija i pošte te njihovo pretvaranje u dionička društva. Novi bi zakon trebao biti odobren krajem sljedeće godine, izjavio je g. Škegro. Nakon privatizacije telekomunikacija isti bi se proces pokrenuo u Janafu - Jadranskom naftovodu, dijelovima Elektre i INA-e, hrvatskog naftnog poduzeća koje prolazi kroz radikalno restrukturiranje. I u turističkim bi djelatnostima bila ubrzana privatizacija, prodajom državnih poduzeća u brojnim lanacima hotela na Jadranskoj obali. Prošle se godine broj turista povećao za oko 40%. Danas je oko 70% hrvatskog gospodarstva u privatnim rukama, iako država posjeduje manji udio u nekim poduzećima, izjavio je g. Škegro. Vladu je u tijeku priprema za prodaju preostalih 14,16% dionica Plive zatekao slom svjetskih cijena dionica. Pliva je jedno od najvećih farmaceutskih poduzeća istočne Europe. Dok je druga ponuda dionica jučer predstavljena ulagačima u Londonu, Plivine su dionice pale na zagrebačkoj burzi, završivši 115 kuna (ili 20%) niže - na 460 kuna, dok su za vrijeme trgovine pale čak na 400 kuna. (...) G. Škegro očekuje kako će hrvatsko gospodarstvo nastaviti svoj snažni rast; predviđa se rast bruto domaćeg proizvoda od 7% godine 1998. Ove će godine porast biti 'značajno veći' od 7%. Stopa inflacije godinu za godinom u prosincu bi bila oko 3,5%, što je jedan od najboljih rezultata u istočnoj Europi, dodao je g. Škegro." THE DAILY TELEGRAPH 29. X. 1997. Hrvati se nadaju da je pilula dovoljno slatka "Predstava se mora nastaviti. Nije bila iznimka ni turneja hrvatskog farmaceutskog poduzeća Pliva, koje je jučer nudilo svojih 14% u londonskom Butcher's Hallu. Hrvatska se nada da će podići 130 milijuna funti smanjenjem državnih poduzeća s 41% na 27%, ostavivši ostatak za svoj mirovinski fond. No vremena je sve manje. Ponuda u drugom krugu privatizacije tog najvećeg farmaceutskog poduzeća srednje i istočne Europe završit će u petak. Do 10% dionica koje se prodaju sačuvane su za Plivine zaposlenike. Ostatak je usmjeren na međunarodne ulagače. Poduzeće je u prvoj polovici 1997. ostvarilo čistu dobit od gotovo 40 milijuna funti. Daiwa Europe je globalni koordinator za ponudu." Iscrpljena Hrvatska traži inspiraciju "Hrvatska je možda ostala bez najbolja dva igrača koje ima - napadača Alena Bokšića i vođe napada Roberta Prosinečkog - i to pred današnju utakmicu World Cupa s Ukrajinom. Bokšić je ozlijedio nogu igrajući za Lazio, dok je Prosinečki iz zagrebačke Croatie zaradio ozljedu koljena. 'Mislim da je gotovo sigurno da nijedan od njih neće igrati', izjavio je pomoćnik trenera, Branko Ivanković. 'Ne znam što bi se trebalo dogoditi da osposobi Bokšića za igru.' Hrvatska je rijetko impresionirala za vrijeme kvalifikacija, nakon kojih je bila druga iza Danske u Prvoj grupi. Hrvatski trener Miroslav Blažević ne želi pričati o sastavu momčadi do samog početka utakmice, no dao je naslutiti da su moguća iznenađenja. 'Možda ćete biti šokirani kad vidite sastav koji ću izabrati', izjavio je on. Ukrajinski trener Jozsef Szabo pojačao je svoju obranu šačicom kasnih poziva ovaj tjedan; tako je naglasio da ide na oprez. Tako je on pozvao obranu kijevskog Dinama: Aleksandera Holovka i Andreja Gusina, koji su prošli tjedan 'isprašili' Barcelonom (...) Mađarska se nada da će jaki timski rad biti dovoljan da danas pobijedi Jugoslaviju. 'Čuo sam da svatko u play offu želi igrati protiv Mađarske', izjavio je branitelj Janos Banfi. 'No ja mislim da se, nakon onog što smo do sad pokazali, još uvijek možemo kvalificirati.' Banfi je jedan od trojice glavnih mađarskih igrača, zajedno s napadačem Laszlom Klauszom i vođom napada Florianom Urbanom, koji su se vratili u momčad nakon što su propustili finalne kvalifikacije s Finskom. Mađarska je igrala neodlučeno s Finskom, da bi u zadnjoj minuti Finska sama sebi zabila gol, čime su Mađarima zaradili bod koji im je trebao za play off." NJEMAČKA SUEDEUTSCHE ZEITUNG 29. X. 1997. Protektorat Bosna i Hercegovina "U uredu međunarodnog povjerenika za Bosnu spis pod naslovom 'Posljednja upozorenja' vjerojatno je u međuvremenu popunjen do krajnjih granica, obuhvaćajući neuglednu zbirku isteklih ultimatuma i zamrlih prijetnji. Visoki predstavnik Carlos Westendorp ponovo je povukao drastičan potez, zaprijetivši sukobljenim bosanskim stranama uvođenjem 'protektorata' 'kao posljednjim sredstvom'. To je drastično upozorenje iznenadilo čak i neke iz njegova okružja. Usprkos tome, vođe Srba, Muslimana i Hrvata ne smiju se ovaj puta uzdati da će prijetnja odmah biti stavljena ad acta. Naime, međunarodna zajednica mora pronaći jasan odgovor na pitanje kako namjerava ostvariti svoj cilj očuvanja jedinstvene bosanske države. U početku se ograđivala na poticanje etničkih skupina na kompromise pomoću jačeg ili slabijeg pritiska. No, vladari na pojedinim stranama nisu popuštali, blokirajući uvođenje jedinstvene bosanske valute, zastave i jedinstvenih oznaka za motorna vozila. Time je odgovornost za jedinstvenu državu automatski pala na leđa strancima. Žele li uistinu odgovorno nastupiti, neizbježno zapadaju u ulogu protektora. Posrijedi ni u kom slučaju nije recidiv grube kolonijalne politike iako beogradski vladar Milošević i njegovi bosansko-srpski suputnici tvrde upravo to. Koliko god to paradoksalno zvučalo, put prema bosanskoj državi možda uistinu vodi preko protektorata", dodaje Peter Muench na kraju komentara. "Suptilan oblik podjele Bosne" "Kampanja oporbenih stranaka i skupina za zaštitu ljudskih prava, usmjerena protiv odredbe o odvojenoj nastavi za Muslimane i Hrvate u Bosni, polučila je djelomični uspjeh. Podpredsjednik vlade i premijer federacije Ejup Ganić i Edhem Bičakčić, obojica pripradnici vladajuće muslimanske stranke SDA, upravo su se u skupštini ogradili od navedene odredbe također muslimanskog ministra za školstvo Fahrudina Rizvanbegovića. Po toj odredbi federacijske vlade mjesna hrvatska ili muslimanska manjina, koja na određenom području sačinjava najmanje 20 posto stanovništva, može zahtijevati odvojenu nastavu u prvom redu u 'nacionalnim predmetima' poput jezika i povijesti. Rizvanbegović je pak osudio anketiranje učenika o njihovoj nacionalnosti, proglasivši ih 'zloupotrebom' njegove odredbe. Takva su ispitivanja vlasti i učitelji već proveli. Odredba koju su Rizvanbegović i njegov hrvatski zamjenik iznijeli na sastanku s ministrima kulture deset federacijskih kantona nije zapravo nikakva novina, vezana za odvajanje školskih sustava. Naime, nakon protjerivačkih sukoba tijekom bosanskog rata, u dijelovima federacije pod hrvatskim nadzorom nastava se već dugo provodi po programima i udžbenicima iz Hrvatske a u republici bosanskih Srba po programima i udžbenicima iz Srbije. Budući da hrvatska država izgrađuje hrvatski jezik - varijantu srpsko-hrvatskog - kao odvojeni jezik, ni Muslimani neizbježno nisu pošteđeni vlastitog 'bosanskog' jezika. SDA pod vodstvom predsjedatelja bosanskog predsjedništva Alije Izetbegovića pokušava svoju službenu orijentaciju prema jednstvenoj državi povezati s potragom 'bošnjačke' (muslimanske) većine za vlastitim identitetom. 'Islamisti' u njezinim redovima - poput publicista Džemaludina Latića - raspiruju pak neraspoloženje i prema samim miješanim brakovima. Školske ankete dovele su u posebno neugodnu situaciju upravo djecu iz takvih brakova. Protivnici razdvajanja poput podpredsjedatelja oporbenih socijaldemokrata Gradimira Gojera predlažu 'dopunjenu umjesto odvojene nastave'. 'Ne postoji suptilniji način podjele Bosne od razdvajanja učenika', ističe Gojer" na kraju izvješća Bernharda Kueppersa. Neprijateljstvo u Senatu "Ovih dana u NATO-u se vode razgovori o troškovima proširenja. Nakon odluke o prijemu Poljske, Češke i Mađarske spomenuti razgovori vjerojatno označavaju početak najkritičnije faze u procesu otvaranja. Prije no što odobre proširenje, skupštine zemalja-članica opravdano zahtijevaju inforamcije o vojnoj i političkoj svrsishodnosti te operacije - i o pripadajućim troškovima. Ta se pitanja posebno intenzivno postavljaju u Washingtonu gdje je u Senatu započela zakašnjela politička rasprava o proširenju, obavijena oblakom unutarpolitičkih predrasuda. Clintonov kabinet suočava se s kolopletom kritički raspoloženih senatora i uviđa da njegovi argumenti u prilog proširenju nisu baš bili spretno plasirani na domaćoj fronti. Stoga zasada pretjerano ne pomažu ni korekcije u kojima ministar obrane William Cohen smanjuje svoju procjenu troškova - neprijateljsko raspoloženje u Senatu zasigurno će se prolomiti nakon pitanja o cijeni proširenja. U Senatu već dugo prevladava mišljenje da SAD snose preveliki teret u obrambenom savezu. Već se dugo gomila ljutnja zbog europske razjedinjenosti u Bosni ali i oko pitanja novih članica NATO-a. Kucnuo je trenutak naplate i pritom nije toliko ni važno je li cijena proširenja visoka ili niska. Europske članice u NATO-u moraju se pripremiti za oštru raspravu o raspodjeli tereta. Senatorima će također biti drago što će gotovo istodobno morati biti donesena odluka o budućnosti misije u Bosni. U Washingtonu izrasta prijeteća kulisa", zaključuje komentator. RUSIJA KOMMERSANT DAILY 29. X. 1997. Talijanski premijer lobira za interese ruskog List donosi napis o tome da ruska udruga Međunarodna gospodarska suradnja (MES) želi kupiti dionice Banca di Roma koje je vlasnik talijanski državni institut, u vrijednosti 1 milijarde dolara. No prema propisima banke, inozemne tvrtke ne mogu imati više od 5 posto dionica. O kupnji banke razgovarat će se prigodom susreta predsjednika MES-a Vitalija Kirillova i talijanskog premijera Romana Prodija. List 'KD' drži da plan MES-a ima potporu ruskog premijera Viktora Černomirdina jer 'tijesno surađuje' s RAO 'Gazprom' u kojemu ima udio ruski premijer. Boris Jeljcin zastrašio Baltik "Koncem prošlog tjedna na susretu s litavskim predsjednikom Vilgirdasom Brazauskasom, Boris Jeljcin je predložio baltičkim zemljama da se u potpunosti pouzdaju u Rusiju kada je riječ o osjetljivom pitanju sigurnosti, pa je čak uvjeravao Brazauskasa da se baltičke zemlje ne trebaju plašiti nikakvih iznenađenja s njezine strane. 'Ako vam tko ubuduće bude prijetio, imat će posla s nama' - obećao je Jeljcin litavskom predsjedniku i predao mu tekst izjave o jamstvima sigurnosti baltičkih zemalja. Ruski je predsjednik zamolio litavskog kolegu da njegovu izjavu preda predsjednicima Estonije i Letonije. Ministarstvo vanjskih poslova RF dobilo je zadatak da izradi konkretne prijedloge i pošalje ih baltičkim zemljama i svim zainteresiranim zemljama u Europi. Predstojnik odjela za baltičke zemlje Pavel Kuznjecov rekao je izvjestitelju lista 'KD' da dokument ustvari čine točne postavke o jamstvima sigurnosti, s kojima je u ožujku u Helsinkiju nastupio Jeljcin, a u rujnu na susretu na vrhu u Italiji - Viktor Černomirdin. Ruski plan sadrži mjere za osiguranje vojne, gospodarske i ljudske sigurnosti okupljene u 'Ugovoru o regionalnoj sigurnosti i stabilnosti'. Kao što je rekao Kuznjecov, na njegovo će potpisivanje pozvati ne samo zapadne zemlje - sasvim je moguće da će kao 'zajednički zapadni glas' nastupiti NATO. U zajednici baltičkih zemalja digla se uzbuna kakva se obično diže kada Baltik žele 'zatvoriti u sivu zonu' (Sjedinjene su Države već pokušale nešto slično u kolovozu 1996., kada su predložile da se osnuje 'baltička sigurnost pod pokroviteljstvom Švedske'). Litavski ministar vanjskih poslova Algirdas Saudargas, braneći se svakako od ruskih prijedloga, izjavio je da Litva nipošto neće skrenuti s NATO-ova puta, te da njoj ne treba nikakva druga sigurnost. Estonski predsjednik Lennart Meri žurno je sazvao urednike najvećih estonskih listova i upozorio ih na 'jačanje ruske agresivne politike prema Estoniji' nakon potpisivanja rusko-litavskog sporazuma. Bivši estonski ministar vanjskih poslova Sijm Kallas podsjetio je da Estonci još suviše dobro pamte sporazum iz 1939. između tadašnje Republike Estonije i Sovjetske Rusije (tzv. sporazum o bazama) da bi vjerovali sadašnjim ruskim prijedlozima. Još je više baltičke zemlje zastrašila izjava službenog predstavnika savezne njemačke vlade Herberta Schmuellinga koji je istaknuo da je 'ruska želja da bude jamac sigurnosti baltičkih zemalja sasvim razumljiva jer su to države - susjedi koje su ne tako davno bile dijelom Sovjetskog Saveza'. Balte je uzbudilo i to što su ruski prijedlozi doneseni uoči potpisivanja Baltičke povelje sa SAD-om koje je predviđeno za prosinac. No do utorka navečer strasti su se stišale. Nagle reakcije baltičkih političara zamijenilo je sumnjičavo potcjenjivanje. Washington nije dao nikakvog povoda mišljenju da su SAD spremne odreći se svoje povelje u korist ugovora o sigurnosti. Osim toga, doznalo se da Schmuelling nije davao nikakvu izjavu. Dapače, u razgovoru s izvjestiteljem 'KD'-a, službeni predstavnik njemačkog ministarstva vanjskih poslova g. Stephan Steinlein rekao je da je izjava izvještajne agencije lažna. Navečer je njemačko ministarstvo vanjskih poslova razjasnilo: 'Stajalište savezne vlade o sigurnosti baltičkih zemalja određeno je odlukama NATO-ova čelništva", izvješćuje M. K. SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 29. X. 1997. Američki dužnosnici uviđaju potrebu za produžetkom misije u Bosni "Visoki dužnosnici Clintonove vlade postigli su koncenzus o potrebi produžetka misije američkih vojnika u Bosni i nakon završetka njihovog sadašnjeg mandata u lipnju slijedeće godine, izjavili su danas viši vladini dužnosnici i zapadni diplomati", piše Steven Erlanger. "Predsjednik Clinton još nije donio odluku o tom pitanju, istaknuli su dužnosnici. No oni su dodali da se trenutačno u Kabinetu vodi debata o tome, koliko bi snaga trebalo ostati u području, kakva bi bila njihova uloga - te kako iznijeti Clintonovu odluku (kad ju donese) pred Kongresom i američkom javnošću. 'Danas postoji okvirni dogovor o tome, da bi određen broj snaga trebao ostati u području', izjavio je danas vladin dužnosnik, govoreći o prošlotjednom sastanku na kojem su vladini članovi u Bijeloj kući održali temeljitu raspru o Bosni. 'No nije odlučeno o tome, kakve bi naravi bila ta misija, a i vojska bi trebala obučiti potrebni broj snaga.' Odluka g. Clintona o Bosni najdelikatnija je za njegovog drugog mandata. (...) U posljednjih su nekoliko mjeseci viši dužnosnici pokušali pripremiti teren za nastavak američkog uključenja u Bosni. Odluka o produženju nazočnosti mogla bi značiti probleme s Capitol Hillom. (...) Politička raspra visokih vladinih dužnosnika približava Ameriku odluci da zadrži svoje vojnike u Bosni, no na način na koji bi Predsjednik zasad ostao izvan političke debate. G. Clinton je u manje službenim prilikama nedavno raspravljao o Bosni s članovima Kabineta, o čemu dužnosnici nisu davali izjave. U prošlotjednom službenom sastanku raznih ministarstava (uključujući ministarstvo vanjskih poslova, obrane i financija), bilo je raspri o sadašnjem stanju u Bosni te je postignut dogovor da se razmotre bar tri mogućnosti produžetka vojnog mandata sadašnjih NATO snaga, SFOR-a. Njihov mandat završava sredinom 1998. Sve te mogućnosti uključuju nazočnost američkih snaga u Bosni, kažu dužnosnici. Američka je prisutnost bila jedna od 'temeljnih stvari' o kojima 'nije bilo neslaganja', izjavio je jedan viši dužnosnik. Drugi je viši dužnosnik izjavio da je cilj sastanaka bio prodiskutirati o mogućnostima i izbjeći konkretnu odluku ili preporuku. Postoji koncenzsus o potrebi da Sjedinjene Države ostanu uključene u Bosni, no još nema službenog koncenzusa o 'zadržavanju američkih snaga u Bosni na smislen način'. (...) Jedna od važnih tema o kojima se raspravljalo, kažu dužnosnici, bila je činjenica da Amerika ne može zadržati operativno zapovjedništvo snagama NATO-a u Bosni, ukoliko u području nema Amerikanaca. Prepustiti Bosnu drugima poslalo bi krivi signal NATO-u, u kojem Washington želi imati vodeću ulogu, i to upravo u vrijeme kad se Clintonova vlada trudi proširiti savez. (...) Dužnosnici su istakli kako nije odlučeno o glavnim pitanjima: koliko vojnika bi bilo uključeno u misiju, koliko bi ona trajala te što bi ta misija bila. Oni su su izrazili zabrinutost da bi publicitet mogao naštetiti njihovim pokušajima da se posavjetuju s Kongresom te da obrazlože razloge svog zalaganja za ostanak u Bosni." Novinar zatim opisuje kako je g. Cohen u ožujku odlučno ustvrdio da do produženja misije u Bosni neće doći, kako je g. Clinton tri mjeseca kasnije već neodređeno najavljivao mogućnost ostanka, da bi prije mjesec dana nacionalni savjetnik za sigurnost g. Berger izjavio, kako Amerika i njezine saveznice moraju biti spremne na produženje misije u Bosni. "Dužnosnici Pentagona navode da se u Bosni trenutačno nalazi oko 8.600 američkih vojnika, dok ukupni broj međunarodnih snaga iznosi oko 32.500 vojnika. Broj američkih vojnika povećao se sredinom rujna na oko 11.000, no sad pada prema osnovnoj brojci od 8.000 snaga. Europski diplomati kažu kako od Amerike očekuju da zadrži oko 5.000 vojnika u Bosni poslije lipnja, u sklopu nove i manje međunarodne misije, koja će biti usredotočena na sprječavanje izbijanja sukoba te nastavak civilne provedbe Daytonskih sporazuma. Diplomati tvrde kako ne očekuju da Amerikanci zauvijek ostanu u Bosni, no ističu da je prerano da se Europljane prepusti samima sebi. Bosanski Muslimani bi, s američkim naoružanjem, mogli odlučiti izazvati europske snage. Diplomati ne vjeruju da bi tako nešto bilo moguće dok god se Amerikanci nalaze u Bosni." THE WASHINGTON TIMES 29. X. 1997. Mandelina potpora Gadafiju dokaz je afričke solidarnosti "Južnoafrički predsjednik Nelson Mandela možda neće uspjeti u svojoj kampanji za oslobađanje Libije od međunarodnih snakcija, no možda će izazvati afričke i arapske pokušaje da ukinu petogodišnje zabrane protiv Gadafijevog režima", piše Andrew Borowiec. "Posjetivši prošli tjedan Libiju i zagrlivši Gadafija, g. Mandela je jasno pokazao da Libiju smatra dijelom afričke scene te da njezino međunarodno kažnjavanje drži nepravednim. Afrički nacionalni kongres g. Mandele primio je od Libije značajnu količinu pomoći, dok se Mandela borio protiv južnoafričke vlade i aparthejda. Možda je vrijeme da se usluga vrati. Južna Afrika pozvala je na ukidanje sankcija koje je UN- nametnuo Libiji 1992., jer je odbila Britancima ili Sjedinjenim Državama predati dva agenta osumnjičena za podmetanje bomba u Pan Am Flightu 103 iznad Lockerbiea u Škotskoj, godine 1988. U eksploziji i padu aviona poginulo je 270 osoba. G. Mandela je zaobišao UN-ovu zabranu letova prema Libiji, putujući cestom od Tripolija do Kaira. Sankcije također uključuju i zabranu diplomatskih odnosa i prodaje oružja Gadafijevoj državi. Ministarstvo vanjskih poslova Libiju svrstava među države koje pomažu i podupiru međunarodni terorizam. Libija inzistira da bi se dvojici osumnjičenih za katastrofu iz Lockerbiea trebalo suditi u neutralnoj zemlji. Različite su arapske zemlje pomagale Libiji da prevlada učinke sankcija. Tunis predstavlja najveće tranzitno područje za Libijce. 22 nacije Arapske lige pozvale su UN da ukine zabranu letova. Tuniska suradnja s Libijom proizlazi ne toliko iz prijateljstva, koliko iz bojazni od nepredvidljivog i hirovitog libijskog vođe. 1980. je pukovnik Gadafi poslao komandose da napadnu Gafsu, glavnu oazu i trgovački centar područja tuniško - libijske granice. Od tada, Tunižanima je lakše slijediti politiku tolerancije raznih Gadafijevih ispada te se u isto vrijeme truditi da se ne zamjere Washingtonu. U prosincu je pukovnik Gadafi otputovao u Tunis u državni posjet, bez mnogo buke - na olakšanje njegovih tuniskih domaćina. Iako savršeno svjesni neprikladnosti ponašanja pukovnika Gadafija, neki arapski glavni gradovi nisu nezadovoljni kad on naljuti glavne sile Zapada. U isto vrijeme, arapski diplomati tvrde da pukovnik Gadafi nije tiranin, da Libija nije velik zatvor te da je Gadafijeva zloglasna 'Zelena knjiga' u osnovi bezopasne. Diplomati iz područja pripisuju Mandelin interes za Libiju do neke mjere njegovom sudjelovanju u summitu Organizacije afričkog jedinstva 1994. Domaćin summita bio je libijski susjed, Tunis. Za sastanka s tuniskim predsjednikom Zineom El Abidineom Ben Alijem, G. Mandela je navodno razvio zamisao 'afričke svijesti o afričkim problemima' te je neodređeno raspravljao o 'osi tunis - Pretoria', koja bi Afriku odvela u mirniju budućnost. Kasnije se ta zamisao malo, ako uopće, razvijala, iako su ju neki bili krstili 'novim afričkim redom.'" SRBIJA POLITIKA EKSPRES 29. X. 1997. Strah od 'bratskog' zagrljaja "Cilj hrvatske promidžbe je podsticanje sukoba muslimana i Srba u BiH i teritorijalno i političko profitiranje. Cijeli projekt ukazuje na formalni status muslimansko hrvatske Federacije kao i relativno tumačenje Daytonskog mirovnog sporazuma. Dokument 'što su i što smiju biti interesi Hrvatske u BiH' u mnogo čemu je manevar hrvatske diplomacije i strategija hrvatske nacionalne obrane upakirane u vještu formu dezinformacija. (...) U dokumentima i planovima Tuđmana i Izetbegovića nema cjelovite BiH shodno Daytonskom projektu, već čerupanje teritorija i ekspanzija obje strane u okviru Federacije prema RS. Strepnju za opstanak i obranu relano ima RS koja je između velikohrvatske ekspanzije i muslimanske agresije. To samo govori da je trajni mir odnosno kraj rata, još uvijek pod sumnjom. Takva orijentacija traži dugotrajno prisustvo NATO u BiH, koji je strateški uz Hrvatsku, operativno uz Izetbegovića, a manevarski djeluje prema RS". POLITIKA 29. X. 1997. Reket vladajuće stranke "Kriminalno političke afere sve dublje potresaju hrvatsku zbilju, ali to kao da nema ozbiljnijeg odraza na politička kretanja u smislu neke bitnije promjene. Karakterističan primjer za to je zaista teška i ozbiljna afera koja se zbiva s trojicom bivših visokih dužnosnika hrvatske vojne obavještajne službe SIS. U nekoliko navrata oni su dokumentirano pred javnost iznjeli konkretne podatke o velikim zloupotrebama i krađama u milijunskim deviznim vrijednostima u ministarstvu obrane i unutrašnjih poslova, ali se ništa nije dogodilo, osim što su oni suspendirani i onda 'nečasno otpušteni'", piše list. SLOVENIJA DELO 29. X. 1997. Za demokraciju - naizgeld ili ozbiljno "'Uvjeren sam da će predsjedništvo HDZ-a, kad bude završen disciplinski postupak, poništiti zabranu stranačkog djelovanja Branimira Glavaša', kaže podpredsjednik Sabora Vladimir Šeks, sada jedini ugledniji predstavnik desnoga krila HDZ-a. Tako o daljnjoj sudbini prvog čovjeka Slavonije i Baranje u hrvatskoj politici kojeg je jučer na položaju osječko-baranjskog župana zamijenila dosadašnja podpredsjednica Anica Horvat, ovisi mnogo toga u svezi s izolacijom i isključenjem ekstremista u HDZ-u. Ako se ostvari najava Vladimira Šeksa, hrvatski je državni vrh samo naizgled izmaknuo oštrom pritiscima iz inozemstva koji su Hrvatsku potisnuli do ruba međunarodne izolacije. Zato se pred haaškim sudom našlo deset Hrvata iz srednje Bosne, osumnjičenih za ratne zločine a Branimir Glavaš je morao napustiti položaj regionalnog župana. Na odlasku se Glavaš odlučio na otvoreni sukob s državnim vodstvom, za svoj je poraz optužio premijera Zlatka Matešu. To je izazvalo ubrzanu istragu o nestanku veće skupine srpskih civila iz Osijeka u doba Glavaševog političkog vođenja osječke obrane tijekom rata; tada je ta nadležnost prenijeta s osječke policije na ured nacionalne sigurnosti ali to raspletu ili zapletu 'salučaja Glavaš' daje još veću težinu. Tu svakako do izražaja dolazi jedinstvo 'svih ogranaka vlasti' u Hrvatskoj koja briše granice među njima. Sasma sigurno dosadašnje istrage tragičnih događaja zato i nisu donijele opipljivih rezultata - od ubojstva hrvatskih policajaca u svibnju 1991. u Borovom Selu i pada Vukovara prije skoro šest godina do svježeg 'slučaja Bajramović' koji je koncem ljeta podignuo puno prašine u hrvatskoj javnosti ali je tako reći ostao samo u mislima onih hrvatskih razumnika koji ne pripadaju nijednom polu hrvatske politike. 'Nacionalistički kompleks nije jedini prouzročio sramotno djelovanje oporbe', kaže u razgovoru za splitski tjednik Feral Tribune nekadašnji esdepeovski zastupnik prof. dr. Nikola Visković. 'Paradoks hrvatske politike pokazuje se osobito u tomu što je u razdoblju kad je takozvana lijeva oporba šutila o sustavu zločina i masi pobijenih civila u gradovima, dakle izvan bojišta, samo Dobroslav Paraga kao predstavnik desne oporbe govorio o tomu.' Zato je još veliko pitanje koliko ozbljno misle ovoga puta dr. Tuđman i njegovi s nastojanjima demokratizacije odnosa na hrvatskom političkom prizorištu. U taj okvir vjerojatno spada i uklanjanje vladinoga prijedloga zakona o mirnim okupljanjima i javnim prosvjedima kojeg su zastupnici pročitali prije pola godine. Tekst toga zakona nastao je kao odgovor državnoga vodstva na zagrebačke prosvjede za potporu Radiju 101 lanjskog studenog - i zapravo je matrica za postupak s narodom u policijskim državama jer ne dopušta nikakva javna okupljanja; čak bi i sastanke vodstva političkih stranaka morala dopuštati odnosno nadzirati policija. Možda je na micanje prijepornog prijedloga iz saborske procedure utjecala i unutarnja potreba koju su izrazile javnost i oporba a jamačno treba premoćni utjecaj pripisati međunarodnom pritisku, poglavito upozorenju Vijeća Europe. Ono Hrvatsku neprestano opominje da do sredine idućeg mjeseca mora ispuniti obveze koje je preuzela pristupom u tu sveeuropsku organizaciju 6. studenog prošle godine. Tako su se na propuhu našli i drugi zakoni, među ostalim i kazneni zakonik iz kojeg je ispao članak o kažnjavanju sijanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, što je i po 39. članku hrvatskog ustava kažnjivo djelo. Namjerno ili nenamjerno?" - pita Peter Potočnik. Neuspješni pregovarači "Dok se bez opasne štete samo praviš da radiš i nekako ti je dano da čak i na tiskovnim konfrencijama proglašavaš tu svoju silnu aktivnost i spremnost za otklanjanje teškoća, barem načelno sve može biti lijepo i dobro. No kad se zatvaraju prodajni putevi i kad slovensko poduzeće zbog čudnog spleta okolnosti mora uz 'pomoć' domaćeg suda pokleknuti pred apetitima navodnog vlasnika u susjednoj državi, razgolićuju se i silni učinci diplomacije u pojedinim ministarstvima, među njima i u ime države dakako i vani. Kako inače objasniti posljednjeg mjeseca barem triput na tiskovnim konferencijama pojašnjena 'dostignuća' u usklađivanju carinskih stopa i kontingenata za prehrambene proizvode koje bi Slovenija trebala prodavati odsnosno kupovati u Makedoniji, Hrvatskoj i u BiH. Sa sve tri države s kojima smo još prije nekoliko godina dijelili zajedničko 20-milijunsko tržište, baš Slovenija ima najviše poteškoća u trgovanju. Potpuna zabrana uvoza određenih proizvoda iz naše države a ujedno i povećanje carinskih stopa za sve drugo što se načelno smije uvoziti, guraju slovenske izvoznike u svojevrstan magareći kut. Budući da uz carinska davanja koja i za 61 posto poskupljuju neki slovenski proizvod (recimo na makedonskom tržištu), nerazumljivo je zašto tako visoka davanja ne vrijede za slične proizvode iz drugih jugodržava ili iz čak konkurentnih poduzeća u udaljenijim europskim državama. Ako se još može razumjeti zahtijevanje usklađivanja interesa u trgovini prehrambenih proizvoda, teško se može razumjeti da je skoro u pravilu poslije svih dosadašnjih dogovora i usklađivanja baš Slovenija izvukla kraći kraj. To je tako očito da se u poljoprivredno-prehrambenim poduzećima upravo boje svakog novog dogovora ili potpisa sporazuma. Zato jer im je, kako kažu, svaki dogovor samo oslabio položaj novim, višim carinskim davanjima, dodatnim uvoznim kvotama itd. Je li doista samo nesretan slučaj što su slovenski pregovarači, od ministara na dalje, uvijek bili izigrani i obmanjeni više ili manje spretnim diplomatskim lijeporijekom? Teško je naime vjerovati u previše slučajnosti. Inače, kako 'dobre' i oduševljene ljude imamo u vladi za sređivanje neriješenih pitanja na međudržavnoj razini, dokazuje i najnoviji slučaj zatvaranja kobaridske mljekare Planika koja je samo zahvaljujući spletu nespretnih okolnosti 1989. godine postala vlasništvo zagrebačkog Kraša. Iako se opravdano pitamo zašto je novogorički okružni sud tako požurio i odobrio zahtjev navodnog hrvatskog vlasnika da kobaridska mljekara Planika kao najamnik zbog neplaćanja najamnine odmah isprazni prostor, još je opravdanije pitanje zašto problem vlasništva nije ozbiljnije prihvatilo naše ministarstvo poljoprivrede i vlada općenito. Mljekari i 650 seoskih obitelji iz kobaridske, bovečke i tolminske općine čiji je život u dolini Soče sudbinski povezan s postojanjem poduzeća, siti su obećanja koja su stizala s državnog vrha. Poslije pet godina pisanja molbi na koje nema odgovora i bezuspješnog kucanja na vrata državnih organa koji u svojim pretincima imaju svu dokumentaciju i dokaze tko je stvorio i čija je zapravo imovina, još uvijek su sami. Poslije mlitavih i neuvjerljivih odgovora ministra poljoprivrede Cirila Smrkolja kojeg smo na tiskovnoj konferenciji (nije bila sazvana zbog kobaridske mljekare) uzalud ispitivali o mjerama ministarstva i vlade glede problema, ne treba očekivati ni da će se u bliskoj budućnosti dogoditi bilo što određeno. Zato je negdje u zraku uz pitanje o možebitnoj protumjeri zbog hrvatskih neplaćanja računa za struju iz krške nuklearke, visjela i tvrdnja da bi se slučaj mljekare možda ipak izuzeo iz svežnja vlasničkih pitanja o kojima se trebaju dogovoriti države. Kada, to ministra Smrkolja uz tako uopćene odgovore u svezi s kobaridskim zapletom i našim očito pretjeranim očekivanjima, nije ni imalo smisla pitati. Još je dobro što se uz nenadanu 'uslužnost' slovenske države čiji se sud tako odlučno postavio na stranu navodnog vlasnika iz Hrvatske, ljudi u Posočju ne daju. Unatoč svemu, odlučni su braniti svoja prava. Možda se zbilja vraćamo u doba pravih seljačkih buna? I to samo zato što je vlasti koja ima previše posla sama sa sobom, svejedno kako neka druga država sređuje vlasnička pitanja na njezinom području. Vlada koja u zgrtanju interesa dviju stranaka uz statiranje treće nije sposobna odlučnije zaštititi interese svojih državljana i njihovog imetka niti doma, uistinu ne zaslužuje pretjerano povjerenje ni u rješavanju zapleta s našom imovinom u Hrvatskoj. Hoće li inicijativa za uređenje vlasništva dvaju slovenskih poduzeća - koparskog Cimosa i Unionovog pivovarskog pogona u Buzetu - opet biti prepuštena onima koji nas ionako gledaju s visoka kao nepotrebnu figuricu pješaka na velikoj šahovnici? Zbog još sasma otvorenog fronta koji predstavljaju nedogovoreni međudržavni trgovinski sporazumi s pojedinim državama južno od Kupe i neriješena pitanja slovenske imovine na područjima tih država, sasma su opravdane i dvojbe o odgovarajućoj osposobljenosti pregovarača koji u ime Slovenije (ne samo pojedinaca, stranke ili određenih poduzeća) sklapaju kompromise. I one dvojbene vrijednosti. Kad bismo imali dobre i suprotnoj strani barem jednakovrijedno jake sugovornike u pogađanjima što je naše a što njihovo, zbilja bi se ponešto moglo okrenuti i u našu korist. Na ovaj je način prije obratno" - drži Marjeta Šoštarič. HRVATSKA VJESNIK 30. X. 1997. Napad na Vesnu Škare-Ožbolt "Skupina lokalnih Srba napala je u utorak pred Vukovarom automobil kojim je Vesna Škare-Ožbolt krenula na još jedan radni zadatak - osnivanje Nacionalnog odbora povjerenja za grad Vukovar", upozorava Miroslava Rožanković istaknuvši kako je taj napad "konkretan primjer mogućih otpora na terenu" procesu reintegracije. "Namjera napadača i onih pojedinaca koji stoje iza incidenta ipak nije uspjela. Osnivačka sjednica je održana, a sam prijelazni upravitelj Walker obećao je javno da će krivci biti uhićeni i kažnjeni. 'Razočaran i šokiran' incidentom, Walker ističe da 'takvi izgredi nikamo ne vode' čime potvrđuje ono što je hrvatski krajnji cilj - reintegraciju je nemoguće zaustaviti i Hrvatska će učiniti sve da UNTAES iz Podunavlja ode nakon 15. siječnja iduće godine", napominje novinarka. Izdvaja još i izjavu predstavnika lokalnih Srba, Stanimirovića koji drži da "vukovarski najnoviji incident nema političku nego kriminalnu pozadinu", i komentira: "A vjerojatno bi se, da je bilo obrnuto, incident hrvatskih pojedinaca, kao i toliko puta dosad, tumačio kao državna strategija. Zamjetno je uz to i ovaj put da se (ne)sigurnost po tko zna koji put slama na - Hrvatima. No, bez obzira kako tko tumačio incident, počinitelj se zna i ne preostaje drugo nego da ga Prijelazna policija doista i uhiti, kako je Walker i izjavio", ocjenjuje novinarka i na kraju piše: "Hrvatska je dosad, uz potporu međunarodne zajendice, ponudila mogućnosti za život svim svojim građanima, Na kraju je donijela i Program povjerenja koji je zadnji preduvjet dovršetku reintegracije. Međutim, neupitno je da će upravo taj proces najdulje trajati. I ne mogu ga ubrzati ni Hrvatska ni međunarodna zajendica, a pogotovu ne do 15. siječnja iduće godine". Kakvu je ispriku od HTV-a Mostar tražio OESS Mario Marušić prenosi izjavu glavnog i odgovornog urednika HTV-a Mostar o ultimatumu OESS-a. "'HTV Mostar nije ispunio niti će ispuniti ulitimatum OESS-ova Podpovjerenstva za medije', rekao je Šutalo istaknuvši da bi to "praktički značilo kako smo priznali da smo počinili krivično djelo, a zapravo nismo uradili ništa drugo nego prenijeli ono što i drugi mediji, što nam je i bila profesionalna obveza". Novinar potom objašnjava kako je riječ o ultimatumu što ga je HTV Mostar morao pročitati pet večeri za redom u prvih 15 minuta Dnevnika, počevši od 27. listopada, a u kojem se, među inim, kaže "kako HTV Mostar priznaje da je u svojim programima namjerno zavaravao gledateljstvo, poticao nasilje i mržnju protiv bošnjačkog naroda, pokušao podijeliti narode u BiH te da se HTV Mostar koristio uvredljivim jezikom kojim je poticana opstrukcija rada međunarodne zajednice glede provedbe Daytonskog sporazuma (?!)". Urednik HTV Mostar Šutalo, u izjavi za list, napomenuo je još kako na kraju OESS-ove zapovijedi stoji, a također je trebalo pročitati, da "'ako ovo ne ispunimo, suglasni smo da će međunarodna zajednica ograničiti naše emitiranje' (?!)". Šutalo smatra kako se "radi o tipičnim 'staljinističkim metodama' u pokušaju eliminiranja HTV-a Mostar i stavljanja na teret toj televizijskoj postaji 'teških smrtnih grijeha' s kojima HTV Mostar nema nikakve veze". On tvrdi kako je profesionalna dužnost djelatnika bila "prenijeti priopćenje HVIDR-e, HDZ-a BiH i MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije, odnosno otvoreno pismo gradonačelnika Mostara Ivice Prskala supredsjedatelju Ministarskog vijeća BiH Harisu Silajdžiću i dogradonačelniku Mostara Safetu Oručeviću, tako da je neprihvatljivo odgovarati radi toga što su prenesene nečije izjave odnosno službena priopćenja". Šutalo stoga smatra da je "ultimatum OESS-ova Podpovjerenstva za medije zapravo napad na slobodu medija u sklopu šire strategije marginaliziranja i pritisaka na Hrvate u Bosni i Hercegovini". BiH pod protektoratom? Značenje izjave Carlosa Westendorpa, visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, o tome "da 'postoji krajnja mogućnost uvođenja protektorata'", analizira Ivana Šabić. Istaknuvši kako je stanje u provedbi mirovnoga sporazuma "takvo da se nešto mora poduzeti, ako se želi postići neki ozbiljniji napredak" - prema Westendorpovim riječima međunarodna zajednica je "već na rubu strpljenja" - Šabić piše kako se međunarodnim dužnosnicima "protektorat (ili makar proširene ovlasti visokoga predstavnika) može učiniti spasonosnom formulom za izlazaka iz sadašnjega zastoja. Pitanje je samo je li to najbolji način za dovođenje BiH, te njezinih dvaju entiteta i triju naroda, u sklad sa zamislima pokrovitelja mirovnog procesa", upozorava novinar. Drži kako bi se uvođenjem protektorata nesumnjivo "ubrazala provedba nekih odredbi mirovnih sporazuma", ali bi se ona, "s jedne strane, odvijala mimo duha tih sporazuma (koji podrazumijevaju dragovoljnu provedbu svega potpisanoga)", a s druge strane, proizvela bi "jedno stanje koje bi se moglo održati jedino uz nazočnost međunarodnih snaga. Međunarodna zajednica, predvođena Sjedinjenim Državama, očito se nalazi pred teškim izborom: održavati zatečeno stanje uz postupne, ali doista minimalne pomake ili dati dodatne ovlasti SFOR-u i drugim međunarodnim instrumentima u BiH", objašnjava Šabić i iz svega zaključuje: "Ni jedna niti druga varijanta, međutim, ne jamče uspjeh, poglavito ne brzo povlačenje međunarodnih snaga - u prvom slučaju njihova dulja nazočnost se podrazumijeva sama po sebi, a u drugom bi međunarodne snage morale čuvati 'tekovine' koje bi bile ostvarene nakon uvođenja protektorata". Problem Luke Ploče nepotrebno se politizira Hasan Muratović, ministar vanjske trgovine i ekonomije BiH, u razgovoru sa Željkom Garmazom iznosi svoje viđenje problema oko Luke Ploče. Na početku razgovora ministara Muratović istaknuo je kako je problem pločanske luke izuzetno jednostavan, a da su nesporazumi nastali stoga što se "sve nepotrebno politizira". Pojašnjavajući prijedlog bošnjačke strane da visina najma luke bude jedan američki dolar, Muratović kaže kako to "stoji u Washingtonskom sporazumu". Na upit novinara ne kosi li se dio iz njihova dokumenta upućenog Vladi RH u kojem se kaže da 'carinske i druge kontrole, te ulazak predstavnika državnih organa RH u zonu treba da se odvija po dogovorenoj proceduri', s odredbom istog dokumenta po kojoj 'sporazum o najmu ne može na bilo koji način ograničavati suverenitet RH na njenom teritoriju, uključujući i slobodnu zonu', Muratović odgovara: "Tamo se ne predviđa nikakva hrvatska kontrola, tako je to i u Washingtonu dogovoreno, a to je u skladu i s međunarodnim konvencijama koje se tiču pristupa moru zemljama koje nemaju more. BiH doduše ima more, ali je navela da će se ponašati u skladu s konvencijama i Washingtonskim sporazumom. Dakle, mi sami slobodno u jednom ograđenom prostoru kontroliramo robe, tako da tu nema nikakvih carina. Ako bi se robe iz slobodne zone uvozile u Hrvatsku, onda, logično, podliježu hrvatskom zakonu. Ali, ukoliko robe idu u BiH, onda se zapečate u kontejnerima - tako je definirano - i voze se do granice BiH i Hrvatske, dokle nitko nema pravo kontrolirati i ometati te robe. Jedino je potrebno najavljivati te robe, kako sve stoji zapisano u američkom nacrtu prijedloga sporazuma o korištenju pločanske luke". Na upit novinara ne bi li ipak preduvjet bilo kakvom dogovoru o korištenju pločanske luke bila izgradnja jedne autoceste koja bi povezivala Ploče i BIH, Muratović odgovara: "Da, ali odmah trebate razmišljati o Neumu, što se reciprocitetno rješava. Mi danas nemamo nikakvu kontrolu u Neumu. I hrvatski mediji su dosta pisali o švercu u Neumu. Vi ako danas krenete prema Dubrovniku, dolaskom u Neum možete i nastaviti put prema Dubrovniku, ali i skrenuti prema Stocu. Dakle, i u tom slučaju treba se promatrati reciprocitet!" Komentirajući nezadovoljstvo lokalnog pučanstva u dolini Neretve, Muratović kaže kako je sve posljedica "potpune neobaviještenosti o ugovoru i političkim spekulacijama", i kako netko "očito ima interes tamo praviti cijeli cirkus. Jer, kada su dolje vikali da 'ne daju Luku Ploče', mi smo u novom ugovoru kojeg su Amnerikanci predložili, potpuno izuzeli postojeće poduzeće Luka Ploče i zatražili jedan slobodan prostor, livadu, od kilometar, kilometar i pol četvorni, da manipuliramo i radimo s robom na način na koji je sve zapisano u prijedlogu", napominje Muratović, a zamoljen da pojasni kakve su to političke spekulacije, odgovara: "Postoje različiti politički ciljevi, kao i neki odnos prema Bošnjacima. Priča o gradnji džamije i poremećenoj nacionalnoj strukturi su gluposti koje vrijeđaju zdrav razum". NOVI LIST 30. X. 1997. Gozdecky kao ekološka bomba "Stručnjaci vele kako u Hrvatskoj još uvijek ima oko milijun mina posijanih od Dalmatinske zagore do Podunavlja koje čekaju svoje uklanjanje, ali i svoje žrtve. Nepoznato je, međutim, koliko ima mina ili bombi poput 'Zmajeva oka' ili broda 'Tomislavgrad' koje su, izgleda, sistemski ugrađivane u ovu zemlju. Za razliku od ratnih mina ovdje ne postoji niti svijest o njihovoj prisutnosti (dok ne eksplodiraju) pa ni snage i organizacija za njihovo uklanjanje", piše Josip Jović u uvodu kolumne 'Per aspera'. Opisujući zatim situaciju vezanu uz jezero kraj šibenske Rogoznice, kao i saznanja vezana uz havariju 'Tomislavgrada', Jović piše kako "postoje i razne druge bombe koje ne spadaju u ekologiju u užem smislu, ali ozbiljno drmaju socijalnim miljeom". On navodi primjer Tomasa Gozdeckyja, austrijskog državljanina koji je "zavladao ACI marinama nakon što je isplaćen talijanski partner, a INA dobrohotno digla ruke od svoje velike investicije", a koji "sada nastoji pod svoje staviti i one marine koje nisu u sastavu ACI-ja". Jović piše kako je prije toga Gozdecky "prodao cjelokupnu flotu od nekih stotinjak brodova austrijskoj obitelji Hummel, odnosno njezinoj firmi 'Adria Yacht Center Wien'", a ta firma "ostvarila je ove godine, poslujući s hrvatskim brodovima na hrvatskom moru, promet od osam milijuna maraka, s dobiti od 4 milijuna, dok ACI posluje s gubicima. Mogli bismo političke, ekonomske i socijalne bombe sada nizati u nedogled. Jedna od takvih je izručenje Hrvata srednje Bosne Haagu, druga bi mogla biti luka Ploče, treća zaduženost zemlje, četvrta zakinuti umirovljenici, peta tajkuni koji su prisvojili državnu imovinu a radnike ostavili bez posla, šesta pšenična afera, osma Slavonska banka i ostale banke, I sve to traje dok traje", nastavlja Jović i komentira: "Građani sve to naizgled mirno podnose dok se ne prelije čaša. Sve se te mine mogu u jednom trenutku pretvoriti u veliki požar. A kakav je odgovor na sve to? Idelaizacija stanja, šutnja, laž i samoobmane, pa i prijetnje", piše Jović navodeći kako je "u sve otvorenijem TV parlamentu" Ivan Milas na pitanje jednog mladog novinara "što vlast misli poduzeti glede odlaska mladih stručnjaka u inozemstvo, nezaposlenosti i elementarne gladi", uzvratio "kako je to pitanje čisti napad na HDZ, i na državu, razumije se. U svim ovim minama i bombama, bez obzira što one izgledaju nepovezano kao zbrajanje krušaka i jabuka, ipak postoji jedan zajednički princip. A taj je anarhoidno shvaćanje zakona i morala i apsolutističko ponašanje nositelja vlasti koji su pravo na vlast u zemlji poistovjetili s pravom na vlasništvo i to nad ljudima i nad zemljom. Hrvatska je njegov begluk, a ljudi obespravljeno roblje ili vazali s određenim obvezama", ocjenjuje Jović dodajući kako je ta ista vlast, u isto vrijeme, "sve više u vazalnom odnosu spram svjetskih cenatra financijske i političke moći". SLOBODNA DALMACIJA 30. X. 1997. Siguran sam u svoju pobjedu Posljednji napisi u tjedniku 'Nacional' u kojem se tvrdi kako Dražen Budiša, predsjednik Velikog vijeća HSLS-a i jedan od kandidata za predsjednika te stranke ima u planu postati i hvatski Kinkel, "što naravno podrazumijeva po njemačkom modelu i suradnju, odnosno koaliciju s HDZ-om", povod su razgovora Vuka Đuričića s Draženom Budišom. "'Prije svega ja imam u planu ostati Dražen Budiša', prve su Budišine reakcije na pisanje 'Nacionala', navodi novinar. Istaknuvši kako Budiša sve što je napisano naziva potpunom izmišljotinom, novinar citira i Budišinu napomenu kako će se mnogi iznnaditi politikom koju će voditi ako postane predsjednik HSLS-a. Komentirajući događanja u i oko HSLS-a, a na upit novinara, posebno izjavu Karla Gorinšeka da postoji mogućnost odgode stranačkog sabora, Budiša kaže kako "o tome ne odlučuje Gorinšek", i da bi svaka odgoda sabora stranke značila definitivnu opstrukciju HSLS-a i nastavak agonije " i zato onaj kome je stalo do HSLS-a i kome je stalo da se ova kriza razriješi što prije, ne može biti za odgodu sabora". Na pitanje novinara može li se dogoditi da se, kao i kod mladih liberala, održe dva sabora stranke, Budiša odgovara: "Mislim da se to ne može dogoditi, a ako bi se dogodilo, bila bi to prava politička katastrofa. Kako ja polazim od toga da je većina članova HSLS-a za mene kao predsjedničkog kandidata, nije isključeno da netko kalkulira da manjinu na Saboru izvuče sa Sabora i time ospori legalitet stranačkom saboru da bi nas time doveo u poziciju da legalitet tražimo preko ministarstva uprave što bi za HSLS bila politička katastrofa. I to je destrukcija HSLS-a". O tome je li uvjeren u svoju pobjedu, Budiša odgovara: "Ako se regularno pripremi Sabor, siguran sam u pobjedu. Jednom sam već izjavio da ako nema druge mogućnosti da sam suglasan da delegati za Sabor budu isti oni koji su Gotovca sa 95 posto glasova izabrali na prošlom saboru. Prema tome, meni je stalo da se održe regularan Sabor i da politički sukobi u HSLS-u ne utječu na stvaranje umjetnog elektorata mimo stranačkih dokumenata i odluka naših tijela". VEČERNJI LIST 30. X. 1997. Podgrijavanje starih manipulacija "Poigravanje žrtvama ustaškog logora Jasenovac i dalje je omiljeno štivo dijela međunarodne javnosti. Iako nema kvalitativno movih spoznaja, stalno se tiskaju neke kvaziznanstvene knjige i tekstovi, očito s ciljem da srpsku agresiju na Hrvatsku 1991. prikažu kao 'samoobranu' od latentne hrvatske 'genocidnosti'. Indikativno je da i na Internetu ima više stotina tekstova, natuknica i fotografija o temi Jasenovca, i to gotovo isključivo propagandnih, na što hrvatski znanstvenici još nisu adekvatno odgovorili. Iako je izvorište te obnovljene kampanje opet u Beogradu, u tome je posebno aktivan i srpski lobi u SAD-u. Unatoč tome što nisu pridobili neke značajnije američke povjesničare i novinare, njihove su akcije prilično brojne i dobro koordinirane, tako da izazivaju opravdano nezadovoljstvo tamošnje hrvatske strane", piše Željko Krušelj u povodu najnovije "takve provokacije", održavanja 'Prve internacionalne konferencije i izložbe o koncentracijskom logoru Jasenovac' koju 30. i 31. listopada u New Yorku organizira "u znanstvenim krugovima gotovo nepoznati Kingsborough Community College. Problem je, međutim, u tome što voditelji toga skupa napominju kako je on pripremljen u suradnji sa židovskim Centrom za istraživanje holokausta, što cijeloj toj manifestaciji daje jednu novu i politički nepovoljniju dimenziju", napominje novinar i u nastavku izdvaja neke od tvrdnji znanstvenika koji će govoriti na tome skupu. "U pismenom pozivu na skup o Jasenovcu organizacijski je odbor ponovio sve srpske obmane o tome problemu, pa tako i proizvoljne brojke od '700.000 ubijenih Srba, 30.000 Roma i 25.000 Židova' od čega i '20.000 djece'. Napomena je da je to bio 'možda najveći logor' u Europi, prostirući se na čak '240 kvadratnih kilometara", navodi novinar i, dodaje kako je na skupu "najavljeno četrdesetak referata i diskusija, u čemu oko dvije trećine čine srpski sudionici iz Beograda te s raznih američkih i kanadskih sveučilišta. (...) Organizatori su, valjda radi zadovoljavanja forme, prihvatili i sudjelovanje četvorice hrvatskih povjesničara, ali je u službeni program uvršten jedino referat inž. Vladimira Žerjavića 'Približni broj žrtava jasenovačkog logora'. Ostali će se pokušati uključiti u raspravu o spornim referatima, nije sigurno da će im predsjedavajući skupa to u adekvatnoj mjeri i omogućiti. Dobra je vijest, međutim, da je upravo prije putovanja u New York iz tiska izašlo englesko i francusko izdanje Žerjavićeve knjige 'Gubici stanovništva Jugoslavije 1941.-1945.', koje su zajednički objavili 'Dom i svijet' i Hrvatski institut za povijest. S tim će izdanjima biti upoznati i sudionici na Kingsborough Community College, a poznato je da beogradski propagandisti još nisu pronašli adekvatan odgovor na tu često citiranu Žerjavićevu demografsku studiju", piše na kraju Krušelj. 300301 MET oct 97