NY TIMES, 24. X., MILOŠEVIĆ

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE NEW YORK TIMES Ž2=24. X. 1997. Ž3=Razgovor s Miloševićem "'Mi Srbi imamo jednu nacionalnu karakteristiku", izjavio je Slobodan Milošević. 'Ne volimo kad se na nas vrši pritisak.' On američki pritisak na njega i Srbe u Bosni smatra kontraproduktivnim", piše Anthony Lewis. "Kao primjer, Milošević navodi uspjeh Vojislava Šešelja na nedavnim predsjedničkim izborima u Srbiji; na njima je Šešelj vodio, no zbog malog odziva glasača izbori su poništeni. G. Šešelj je kao bivši paravojni vođa u ratovima u Hrvatskoj i Bosni upleten u ratne zločine te i sad vodi kampanju za Veliku Srbiju. Specijalni američki izaslanik na Balkanu Robert Gelbard nazvao ga je fašistom. 'Nametnuti nam sankcije bila je velika greška', izjavio je g. Milošević. 'Rekao sam Gelbardu da će to samo ojačati Šešelja; tako je i bilo.' Što se Bosne tiče, g. Milošević je naglasio da podupire Daytonski sporazum i zajedničku bosansku državu. Što se tiče ideje podjele Bosne, izjavio je: 'Podjela je loša zamisao.' Milošević tvrdi da je pokušao pomiriti sukobljene strane bosanskih Srba. Jednu stranu predvodi predsjednica entiteta bosanskih Srba Biljana Plavšić, a drugu čine snage optuženika za ratne zločine Radovana Karadžića. Milošević kaže da je pokušao 'postići civilizirano ponašanje. Vrijeme i izbori će promijeniti stvari' te marginalizirati protivnike Daytona. 'No vi Amerikanci to ne razumijete, sa svojim crno - bijelim pogledima na život.' On je jasno dao do znanja kako ima aktivnu ulogu u poslovima bosanskih Srba. Iako se smatra da zagovara Karadžićevu stranu, Milošević je pokušao dokazati da to nije tako. Primjerice, spominje kako je uvjerio Karadžićevog saveznika te člana bosanskog predsjedništva Momčila Krajišnika da surađuje s međunarodnom skupinom u izobrazbi redarstva. 'Krajišnik bi trebao otići', dodao je Milošević na opće iznenađenje. Njega bi trebalo smijeniti s položaja u bosanskom predsjedništvu, rekao je Milošević, ali je naglasio kako bi se to trebalo dogoditi kroz izbore, kao rezultat postupnih promjena u stajalištima, a ne vanjskog pritiska. On je ponovno izrazio svoje suprotstavljanje međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu. 'Pustite nas da pokušamo sami suditi ratnim zločinima', izjavio je - Srbima se ne sviđa sud koji smatraju usmjerenim protiv njih, dok 'sve strane u Bosni snose krivicu.' Američko stajalište prema tome potpuno je drukčije. U Bosni je do stvarnog napretka u provedbi Daytonskog sporazuma došlo tek posljednjih mjeseci, uslijed povećane energije i pritiska Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Vojislava Šešelja većina analitičara smatra proizvodom Miloševićeve, a ne američke politike. Milošević je među Srbima izazvao ekstremni nacionalizam kad je komunizam politički izblijedio. On je pokrenuo ratove koji su stvorili Šešelja. Gospodarska je politika g. Miloševića takđer proizvela očaj, koji bi se mogao pretvoriti u ekstremizam. Za vrijeme njegovih 10 godina vlasti prosječni je prihod pao za više od polovice iznosa. Nasilje fašističke prirode očituje se primjerice u brutalnim napadima na Cigane. Američko iskustvo govori da je g. Milošević spreman na suradnju, kako o pitanju Bosne tako i o drugim stvarima, jedino kad se koristi metoda pritiska. To je razlog zbog kojeg Sjedinjene Države ustraju na onome što nazivaju vanjskim zidom sankcija: ograničavanjem srpskog pristupa međunarodnim financijama. Europljani naprotiv nisu gospodarski izopćili Srbiju. U lipnju su talijanska i grčka poduzeća platila 900 milijuna dolara za 49% srbijanskih telekomunikacija. G. Milošević je novac iskoristio da prije izbora isplati zaostale prihode i mirovine. G. Milošević je sad u nevolji. On je u srpnju postao predsjednik Jugoslavije, sastavljene od Srbije i Crne Gore. To je ceremonijalni položaj koji je on ustavnim promjenama namjeravao učiniti moćnim. No Crna je Gora upravo izabrala predsjenika suprotstavljenog Miloševiću, koji bi mogao osujetiti takve planove - odluči li g. Milošević poštivati izborne rezultate. U bivšoj kraljevskoj palači gdje se danas nalazi njegov ured, on je oličenje smirenog, anđeoskog šarma. Milošević još uvijek ima nadzor nad srbijanskom vojskom, redarstvom i većim dijelom tiska. On je u prošlosti uspijevao preživjeti u kaosu, služeći se silom i lukavstvom. Nitko ne bi smio olako podcijeniti Slobodana Miloševića." 270132 MET oct 97