NJEMAČKA/SZ - SRPSKA POLITIČKA POZORNICA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 2. X. 1997. Srpski prijatelji, srpski neprijatelji "Čini se da je suvremena srpska povijest izvrnuta naglavce: u ožujku 1991. g. oporbeni tribun Vuk Drašković prvi je puta doveo srpskog predsjednika Slobodana Miloševića u neugodan položaj, vodeći demonstrante u juriš na 'tv-bastilju', zgradu srpske državne dalekovidnice RTS. Dogodilo se to uoči raspada bivše Jugoslavije i izbijanja rata. U listopadu 1997. g., dvije godine nakon završetka rata, pristaše konkurentnog oporbenog političara Zorana Đinđića prosvjeduju protiv Draškovića koji je u suradnji s Miloševićevim socijalistima i Šešeljevim radikalima smijenio Đinđića s dužnosti beogradskog granodnačelnika i kadrovskom smjenom osigurao potporu gradske postaje, važne za oporbu. U ožujku 1991. g. konvertirani beogradski komunist Slobodan Milošević upleo se u mrežu vlastitih laži, poslavši na demonstrante vojsku i redarstvo. Naime, Milošević je stekao status nacionalnog vođe poručujući Srbima 'nitko ne sme da vas bije'. Danas Milošević šalje svoje redarstvo na demonstrante koji viču 'dolje Vuk' i 'izdaja' - drugim riječima na pristaše oporbe koji su se sukobili s drugim pristašama oporbe. Prije šest godina Studio B pratio je beogradske demonstrante a danas ta postaja pod starim-novim ravnateljem Draganom Kojadinovićem, ustoličenim po Draškovićevu nalogu, prva prešutila poziv na protivničku manifestaciju. Svi sudionici ali i svjetska javnost ističu da režimski redarstveni batinaši, postavljeni između dva bloka 'demokratske oporbe', tvore oštar kontrast u prvom redu na prosvjedne povorke, organirane prošle zime. Naime, tada su Drašković i Đinđić rame uz rame ohrabrivali mase. Istim zviždaljkama, upravo uporabljenim protiv 'ubojice studija B', zimi su ismijavani Milošević i njegova šutljiva državna dalekovidnica RTS. Tri mjeseca nakon krivotvorenih općinskih izbora na taj je način izboren ulazak oporbenog saveza 'Zajedno' u gradsku skupštinu Beograda i većine ostalih srpskih gradova. Dugotrajna konkurencija između nepredvidivo efektima sklonog, srbujućeg pisca Draškovića i pragmatičnog Đinđića poništila je taj uspjeh. Čini se da su njih dvojica čak i zamijenili uloge: Drašković, nekoć uvijek spreman na sukob, potvrdio je zakonitost srpskih izbora kada je nakon razgovora s novopečenim predsjednikom krnje Jugoslavije Slobodanom Miloševićem odluči sudjelovati na predsjedničkim izborima. Državna dalekovidnica potom je zaista tijekom predizborne kampanje pronašla mjesta za njega u 'tv-bastilji'. Đinđić, dosada zagovornik 'marša kroz institucije', odlučio je pak diskreditirati izbore putem bojkota. 21. rujna poražena su obojica: u drugi krug glasovanja kao protivnik Zorana Lilića, Miloševićeve marionete-nasljednika na položaju srpskog predsjednika, nije ušao Drašković već velikosrpski demagog Šešelj. Zahvaljujući izbornicima, frustriranim podjelom oporbenog saveza 'Zajedno', kao i onima koji nisu izišli na izbore, 'Šešeljevi fašisti' udvostručili su broj osvojenih zastupničkih mjesta i u srpskoj skupštini - doduše, na račun 'Miloševićevih komunista'. Drašković je natjecanje za 'najjaču osobu i stranku demokratske Srbije' proglasio završenim. Nakon sastanka u srpnju nagađalo se da je Milošević Draškoviću - kojeg je ranije često maltretirao - čak nagovijestio mogućnost položaja srpskog premijera ili jugoslavenskog ministra vanjskih poslova. U svakom slučaju čini se sasvim jamačnim da je propast Srbije dodatno ubrzana. Milošević može otegnuti sklapanje sporazuma o koaliciji. Možda će udio pučanstva u drugom krugu glasovanja, zakazanom za nedjelju, biti manji od 50 posto i time omogućiti Miloševiću da fotelju srpskog predsjednika ostavi nepopunjenom i da odredi samo upravitelja. Prilike u okružju - u Crnoj Gori, na Kosovu i u Republici Srpskoj - nisu ništa stabilnije", dodaje Bernhard Kueppers na kraju članka. 030400 MET oct 97