2 VEČERNJI PAVIČIĆ 23-10

Ž1=VEČERNJI LIST Ž2=23. X. 1997. Ž3=Kiselo-slatka jabuka islama "I muftija Ševko i ministar vjera Radić očito su prije četiri dana svjesno 'zagrizli' u kiselo-slatku jabuku muslimanko-hrvatskih odnosa. Naime, ne treba izbjegavati činjenicu da je hrvatsko-muslimanski rat u Bosni i Hercegovini u tolikoj mjeri devastirao odnose na svim razinama da je potrebno, koliko god neki u tim operacijama nisu sudjelovali (poput spomenutih Ševka Omerbašića i Jure Radića), temeljito poboljšati odnose ne samo između Hrvata i Muslimana, nego i dvaju religijskih i civilizacijskih svjetova, kršćanstva i islama", ocjenjuje Darko Pavičić u uvodu kolumne 'Kroz odškrinuta vrata'. Raščlanjujući položaj islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj, Pavičić napominje kako je najvažnija činjenica "da hrvatski (pa tako i bosanski) muslimani nisu ni talibani, ni bliskoistočni fundamentalisti, a najmanje teroristi i ubojice alžirskog tipa. (...) Hrvatska vlast to očito prepoznaje, dok islam sa svoje strane u demokratskoj Hrvatskoj nalazi ne samo potvrdu vlastitog postojanja, nego i desetljetnu isprepletenost i inkulturalnost svakodnevne vjere, života i običaja", ocjenjuje Pavičić i komentira: "Hrvatska tako možda nije na prvi pogled u skladu s pomodarskim promišljanjem islama. Mislim tu prije svega na Huntingtonovu eksploataciju 'sukoba civilizacija' u kojoj islam igra vodeću i radikalnu ulogu rušitelja svijeta. Štoviše, vjerodostojnija je teza da upravo Hrvatska (upravo danas) jasno razabire istovjetnosti i razlike, podjele i pomirbe, susrete i razilaženja (dijela) islamskog svijeta, kojemu hrvatsko-bosanski muslimani nedvojbeno pripadaju. I upravo kao znak toga međusobnoga (ponovnoga?) prepoznavanja, stvaraju se i grade odnosi između islama i kršćanstva, Hrvata i muslimana, na način da u budućnosti predstavljaju jasan model, ali ne suživota ili bratstva i jedinstva, nego međusobna razumijevanja, poštovanja i doživljavanja", ocjenjuje Pavičić i na kraju napominje: "No, ti se odnosi još moraju produbljavati, i to ne samo na službenim ili kurtoazno političko-društvenim razinama, nego u stvarnom životu i ljudskim kontaktima, u susretima teologa i znanstvenika s obiju strana, otvorenošću i džamija i crkava. Naravno, što dalje od prevrtljive pragmatične politike, oobito one nametane sa strane, koja će kao privremeno sredstvo do cilja zloupotrijebiti sve što nađe na putu. Osobito ondje gdje se susreću svjetovi u svojoj različitosti, i religijskoj i svakoj drugoj". 230133 MET oct 97