THE WASH. TIMES, 22. X., NATO

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=22. X. 1997. Ž3=NATO u tišini raste Urednik Washington Timesa Tod Lindberg piše: "Ozbiljnom kolumnistu rutinski se nameće žaljenje zbog zamjetljivog nedostatka javne brige za Važnu stvar A, B, ili C. No u jednom slučaju koji mi je na pameti - prihvaćanju novih članica u NATO - nedostatak javne pažnje sa sobom nosi i neke prednosti. Ulazak Poljske, Mađarske i Republike Češke sad je pred američkim Senatom, koji bi do proljeća mogao donijeti odluku. Dvije trećine senatora mora poduprijeti proširenje kako bi ono stupilo na snagu. Čini se da javnost pozdravlja to pitanje ili upitnim izrazom, ili praznim pogledom. Vanjska politika općenito nije nešto što ovih dana posebno zanima Amerikance, a proširenje NATO-a tu nije iznimka. Zapravo, teško je pretjerati u naglašavanju važnosti tog pitanja. Članice NATO-a prisežu da je napad na jednu napad na sve njih, pa tako Amerika riskira vlastitu krv i bogatstvo u korist prihvaćanja tri nove europske države, uz obećanje da će u budućnosti biti novih proširenja. Sjedinjene Države ponovno potvrđuju svoju predanost Europi, u vrijeme kad nema više prijetnja na tom području. Prošli smo velik put od napetog nuklearnog detanta hladnog rata. NATO ima pravo na naslov najuspješnijeg saveza u povijesti. Ne samo da je pola stoljeća sprječavao izbijanje rata, već je također stvorio uvjete za dojmljiv poslijeratni napredak svojih članica. Donekle je luksuz ne trebati previše brinuti o vanjskoj politici. Posebice je zanimljiva činjenica da je naše relativno bezbrižno zajedničko mentalno stanje spojeno s poštivanjem toga kako smo stigli do ovog stupnja i spremnošću da tim putem nastavimo. (...) Potpora proširenju saveza, prema brojkama iz istraživanja američke agencije za informiranje, među članicama uglavnom više nego dvostruko premašuje protivljenje. Potpora postoji, usprkos činjenici da malo ljudi kaže da je čulo mnogo o tom pitanju ili da se o njemu mnogo piše. A potpora za proširenje raste što su ljudi informiraniji i obrazovaniji. Upravitelj Atlantskog vijeća Velike Britanije Alan Lee Williams naveo je neke rezultate iz nedavnog istraživanja u Velikoj Britaniji. Osobe starije od 15 godina upitane su jesu li čule za određene organizacije. Prema rezultatima, samo ih je 3% čulo za OESS. 5% je znalo za Zapadnoeuropsku uniju, 56% ih je čulo za EU, 82% za UN, a 83% za NASU. NATO je vrlo visoko kotirao na toj listi; čak je 89% ispitanika čulo za njega. Dakle, ljudi u savezu znaju za NATO i smatraju ga dovoljno uspjelim da bi željeli njegovo povećanje. No mogao je biti izveden i drukčiji zaključak. Moglo se rezonirati da bez Sovjetskog Saveza ne postoji ni potreba za NATO-om. U Sjedinjenim Državama, glavna se rasprava vodi oko troškova; radi se o tome hoće li se Sjedinjene Države naći u škripcu budući da europske države negoduju zbog plaćanja svoga dijela. To je pitanje ozbiljno. No ono teško da je jednako ozbiljno kao rasprava o tome bi li Sjedinjene Države uopće trebale ostati angažirane u Europi. (...) Ugovor koji američki Senat treba ratificirati velika je stvar, bez obzira na to je li javnost potpuno uključena u raspravu ili nije. Novi kolumnist The Washinghton Posta ističe da bi bilo poželjno veće javno sudjelovanje u raspravi, jer bi porasla svijest javnosti o tom velikom pitanju. No takva bi rasprava također do maksimuma povećala nesuglasice. Na kraju, sumnjam da bi ijedan senator bio spreman dati 34. glas da potopi ugovor. S druge strane, nećemo se buniti ni protiv mirnije ratifikacije, s 90 ili više glasova za proširenje." 230131 MET oct 97