SLOVENIJA - DELO - INTEGRACIJA - 6. X.

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2A=6. X. 1997. Ž3=Oblaci nad integracijom? "Nakon Maastrichta gdje su ministri obrane članica NATO-a prvi put za stol pozvali kolege iz triju budućih novih članica i Amsterdama gdje su šefovi diplomacija petnaestorice potpisali sporazum koji nadopunjuje dosadašnje akte Europske unije i ujedno utire put proširenju grupacije, očito je konačno trasiran opsežan proces obrambeno-sigurnosne i političko-ekonomske integracije na starom kontinentu. Do početka prosinca u sjevernoatlantskom savezništvu treba zaključiti rasprave o unutarnjoj reformi, a odmah zatim potpisati sporazume o prijamu Poljske, Češke i Madžarske koje bi članske iskaznice dobile 4. travnja 1999, dakle na pedesetu obljetnicu pakta, ako će do tada biti obavljen postupak ratifikacije tih akata. Članice Europske unije će - isto tako u prosincu - sastaviti popis država s kojima bi već nekoliko tjedana kasnije započeli pregovori o punopravnom članstvu u grupaciji. No mrvice s ministarskih rasprava (Maastricht) pa i svečani govori daju naslutiti da proces koji najavljuje zakašnjelu pomirbu na pola stoljeća podijeljenom kontinentu, nipošto neće teći glatko, možda ni tako brzo kako se zaklinju njegovi arhitekti. Ako su članice NATO-a unakrsnim koncesijama uspjele razmotati klupko unutarnje reforme saveza, u Maastrichtu su se sudarile s problemom financiranja pakta nakon proširenja na tri srednjoeuropske države. U 'tekućem poslovanju' doduše neće biti većeg škripca, nove će članice u proračun koji dostiže zamalo dvije milijarde dolara (točnije 1854 milijuna od čega je za 'civilne' izdatke namijenjeno 188 milijuna, za vojne 826 i za infrastrukturu 840 milijuna), davati četiri posto ili jedva 80 milijuna godišnje. Više će poteškoća biti s s prilagodbom njihove obrambene strukture, ponajprije na području komunikacija, zračne obrane i dobave goriva (naftovodi). Europske članice NATO-a zagrijavaju se za 'nikakve troškove proširenja', dakle za preraspodjelu novca koji je na raspolaganju u okviru proračuna jer bi biračima koje u tijeku priprema na euro tjeraju na stezanje remena, teško pojasnili da na oltar proširenja pakta moraju priložiti još i dodatne novce. Politički neutralni Oxford Analitica postavio je cijenu modernizacije naoružanja, proširenja komunikacijske i obavještajne mreže i logistike, i to samo za višegradske države, na 17 milijardi dolara za 10 do 15 godina. Ili - jednostavnije - sadašnje bi godišnje izdatke morali udvostručiti. Glavni tajnik pakta Javier Solana požurio je s izjavama po kojima su razilaženja među članicama pakta jedva nešto opasnija od mjehurića sapunice. Troškovi proširenja pakta bit će 'ograničeni i neusporedivo niži od onih koje bi nove članice imale kad ne bi pripadale sustavu kolektivne sigurnosti i kad bi same morale financirati svoju obranu', rekao je španjolski diplomat sredinom tjedna u Rimu. Za sadašnje članice pakta cijena će 'praktično biti nikakva' jer će bitan dio troškova nadoknaditi nove članice, tvrdi Solana. Tri kandidatkinje su već u Maastrichtu najavile da će paktu dati na raspolaganje 90 do 100 posto svojih efektiva, a obećale su i povećanje proračuna za obranu ali ne mogu jamčiti da će same podmiriti račun. Ako Solana i članice NATO-a idućih mjeseci ne uspiju razriješiti prijepor o financiranju, napeti će odnosi među članicama utjecati na proces ratifikacije, pogotovo u američkom kongresu a to bi pak stvorilo nadasve neugodno ozračje za iduću etapu proširenja pakta (poslije 1999.) koje bi prema dogovorima iz Madrida obuhvatilo i Sloveniju. Europska je unija buduće članice predulaznom politikom doduše pravodobno počela pripremati na veliki korak, no prije nego što se na potpisima 'amsterdamskog sporazuma' osušila tinta, kritički su tonovi rasklimali dobre namjere. Francuski ministar za europske poslove Pierre Moscovici podgrijao je na radio-postaji RMC stajalište bivše političke garniture, da nove države 'nemaju interesa' za ulazak u 'Europu bez mehanizama odlučivanja i bez zajedničke politike', stoga 'ne ćemo riješiti proces proširenja ako neće biti reforme institucija'. Pa i ako vladajući socijalisti, koji se zaklinju da će pri ratifikaciji 'amsterdamskih sporazuma' povezati proširenje grupacije s institucionalnom reformom, ponovno ne održe riječ, (tijekom predizborne borbe suprotstavljali su se uvedbi eura ako bi to zahtijevalo stezanje remena, a nakon dolaska na vlast proračun su sasma podredili zahtjevima Maastrichta), neće nedostajati realista koji upozoravaju na poteškoće na putu prema svijetlom cilju. Luksemburški premijer Jean-Claude Juncker kojemu se nipošto ne može predbaciti pobolijevanje od 'euroskepse', za potpisa u Amsterdamu upozorio je da opet treba otvoriti dossiere o odlučivanju kvalificiranom većinom, ponderaciji glasova u ministarskom vijeću i broju povjerenika. Odmah poslije 2000. godine, potvrdio mu je rođak Jacques Santer koji je saziv nove međuvladine konferencije, vjerojatno zadnje u povijesti Unije na kojoj će se dogovori prihvaćati konsenzusom, postavio u vrijeme prije prijama prvih novih članica iz srednje i istočne Europe" - piše Božo Mašanović. 070147 MET oct 97