ZAGREB, 22. listopada (Hina) - Svečanom sjednicom hrvatski će Sabor sutra, 23. listopada, obilježiti 150. godišnjicu hrvatskog jezika, spomen na dan kada je 1847. u Saboru izglasano da se hrvatski jezik proglasi službenim.
ZAGREB, 22. listopada (Hina) - Svečanom sjednicom hrvatski će Sabor
sutra, 23. listopada, obilježiti 150. godišnjicu hrvatskog jezika,
spomen na dan kada je 1847. u Saboru izglasano da se hrvatski jezik
proglasi službenim. #L#
Predsjednik Sabora akademik Vlatko Pavletić pozvao je hrvatske
građane da svojom nazočnošću uveličaju svečanost i time odaju
priznanje ljudima koji su izvojevali pravo uporabe hrvatskog
jezika u Saboru. "Bila je to i borba za hrvatski identitet i za sve
hrvatske pravice na koje smo se kasnije pozivali i koje su bile
kontinuitet rada Sabora, kao dokaz da državotvorno pravo Hrvatske
nikada nije utrnulo", naglasio je akademik Pavletić.
Na svečanoj sjednici, uz saborske zastupnike, bit će i uglednici iz
političkog, javnog i kulturnog života Hrvatske.
Važno je napomenuti, kazao je Pavletić, da je već 1843. Ivan
Kukuljević Sakcinski na hrvatskom jeziku održao u Saboru svoj
poznati govor u kojemu je branio pravo Hrvata da svojim jezikom
govore u svom Saboru. Prijedlog da se to zakonski izglasa prihvaćen
je 23. listopada 1847.
Taj je zaključak konačno potvrdio Sabor Kraljevine Dalmatinske,
Hrvatske i Slavonske na zasjedanju u lipnju i srpnju 1848. prigodom
ustoličenja bana Josipa Jelačića.
To je ujedno, naglasio je akademik Pavletić, značilo i kraj uporabe
latinskoga jezika koji se, kao jezik saborski i diplomatički, u
hrvatskoj sredini i praksi održao dulje nego bilo gdje u svijetu.
Latinski je jezik, podsjetio je Pavletić, dugi niz stoljeća bio
službeni jezik hrvatskih staleža, o čemu svjedoče i sačuvani
fragmenti zapisnika sa zasjedanja Sabora u Zagrebu potkraj 13.
stoljeća, točnije 1273. godine. Taj je jezik ostao u hrvatskom
Saboru najduže u Europi, sve do 1847.
U okviru obilježavanja značajne obljetnice izdana je i monografija
"Hrvatski jezik u hrvatskom Saboru" u kojoj su na stotinjak
stranica prikazani najvažniji datumi u povijesti hrvatskog Sabora
i naroda, kao i etape ulaska hrvatskog jezika u Sabor i na visoko
učilište.
Važno je uzeti u obzir, navodi Pavletić u predgovoru monografije,
ulogu Matije Smodeka koji je izborio potreban status hrvatskoga
jezika na zagrebačkoj Akademiji gdje je u nastupnome govoru 1832.
na kajkavskom, iznio sve razloge da se upravo na jeziku kojim svi
govore i koji svi poznaju obrazuju novi naraštaji.
Tom prigodom, navodi se u monografiji, Smodek je ponovio
Mihanovićeve i Štoosove riječi da se Hrvat stidi 'horvatski
spominati' čim nauči nekoliko riječi stranoga jezika, štoviše pred
Hrvatom se više ne predstavlja kao Hrvat.
U monografiji se također navodi da se za vrijeme požunskog Sabora
1839.-1840. Herman Bužan oštro suprotstavio mađarskome zahtjevu da
se u hrvatske škole uvede mađarski, ali ne samo kao obvezatni, nego
i kao nastavni jezik. Na sve jače pritiske Hrvati su odgovarali sve
jačim i organiziranijim otporom, a već je 1832. potkapetan Juraj
Rukavina neočekivano u hrvatskom Saboru progovorio hrvatski.
Sve su to bili vrlo važni potezi koji su prethodili odlučujućem, da
je desetljeće od početka Smodekova poučavanja materinskoga
'horvatskoga jezika' u Saboru nastupio Ivan Kukuljević Sakcinski i
održao svoj govor upućen "hrvatskome banu, velmožama, stališima i
redovima". Bio je odlučan, hrabar i beskompromisan, upitavši tko
može Hrvatima zabraniti da svoj jezik uzdignu na razinu
diplomatičkoga, da se na tom jeziku obrazuju, da njime i nikako
drukčije govore u svim službenim zgodama kao i u raspravama u
Saboru.
(Hina) sšh/bm mi
221102 MET oct 97