THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE, 14. X., EURO

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=14. X. 1997. Ž3=S eurom, novi politički program "Na tržištu s pravom vlada uvjerenje da će europska monetarna unija stupiti na snagu kao što je i predviđeno, 1. siječnja 1999.", pišu bivši francuski predsjednik Valery Giscard d'Estaing i bivši zapadnonjemački kancelar Helmut Schmidt, oboje dopredsjednici Vijeća za europsku monetarnu uniju. "Na nedavnom su sastanku u Weimaru, Helmut Kohl i dvojica francuskih vođa - Jacques Chirac i Lionel Jospin, svečano obećali da će poštivati taj datum. Budući da se njemačko i francusko gospodarstvo očito približavaju potrebnim uvjetima, prihvaćanje europske valute može se smatrati izvjesnim. Na debati o uvjetima istaknuto je da su zdrave financije u tom procesu neophodne. Svi mi moramo podupirati napore za postizanjem takvih financija i poštivati ono što je dosad ostvareno. No ova je debata skrenula našu pažnju od nekih osnovnih pitanja. Ne radi se samo o tome da se prihvati euro; mi ga moramo pretvoriti u uspjeh. To se može postignuti stvaranjem stabilne valute, koju će ljudi i poslovi dobro prihvatiti, a koja će također biti jedina valuta zemalja članica monetarne unije. Da bi se u tome uspjelo, osnovno je razuvjeriti Nijemce. Oni su dva puta bankrotirali u ovom stoljeću: poslije Prvog i Drugog svjetskog rata. Nijemci imaju povjerenje u impresivnu snagu njemačke marke. Kao posljedica toga, oni ju mogu zamijeniti samo valutom koja nudi jamac da će biti jednako jaka. Zahvaljujući pravnoj i političkoj neovisnosti Središnje europske banke, njemačko bi javno mnijenje trebalo vjerovati da će takva snaga zaista i biti postignuta. (...) Primjedbe Francuske o 'paktu stabilnosti' nezgodne su, budući da su njemačko javno mnijenje navele na preispitivanje francuske odluke o nepovratnoj predanosti monetarnoj stabilnosti. Nadalje, mi vjerujemo da bi za njemačke i francuske vođe bilo korisno da prihvate dosljedno, zajedničko obvezivanje na stvaranje stabilnog eura. (...) Zajednička monetarna politika i jedna valuta automatski će voditi većoj gospodarskoj integraciji i manjim razlikama u poslovnim krugovima. Dugoročno, uspjeh zajedničke valute ovisit će o daljnjem političkom napretku. Bez takvog napretka, promjene vlade - koje su uvijek moguće, mogle bi staviti na kušnju čvrstinu unije. Središnja europska banka mora biti neovisna. To smo od početka tvrdili. No to ne znači da ona može biti odsječena od svih gospodarskih i društvenih okolnosti. Postoji razlika između primanja vladinih naredbi i objašnjavanja utemeljenosti odluka središnje banke. (...) O obliku 'daljnjeg političkog napretka' u europskom procesu integracije još se mora odlučiti. Moglo se očekivati da će to biti riješeno u Amsterdamu, no učesnici se nisu mogli složiti o reformama. Ne smijemo nikad zaboraviti da je monetarna unija, koju smo nas dvojica prvi predložili prije više od jednog desetljeća, na posljetku politički projekt. Njegov je cilj da bude novi poticaj povijesnog pokreta ujedinjavanja europskih država. Monetarna unija je projekt stvaranja saveza, uz kojeg trebaju ići i drugi koraci. Nikad nije bilo zamišljeno da ta unija ostane izolirani otočić u vihoru nacionalnih interesa. Pitanje dodatnih koraka, osim onih o kojima je već postignut dogovor, najučinkovitije mogu raspraviti one države koje su odlučile punom snagom igrati igru monetarne unije. To je razlog zbog kojeg savjetujemo da njemačke i francuske vođe povedu inicijativu u sazivanju konferencije zemalja članica monetarne unije, uključujući i predsjednika Europskog vijeća, i to čim se napravi popis članica. Cilj te konferencije bio bi odlučiti, o kojim se političkim potezima trebamo složiti te koji će koraci pratiti stvaranje zajedničke europske valute." 150219 MET oct 97