THE INT. HERALD TRIBUNE, 29. IX., EURO - VINCOUR

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 29. IX. 1997. Nove političke struje guraju euro naprijed "U tišini, mnogo se oštrih bridova izgladilo što se tiče buduće zajedničke europske valute. Sad je posve vjerojatno da će euro krenuti na vrijeme te tako izbjegnuti kako njemački izborni sukob, koji bi se mogao usredotočiti na moguću odgodu, tako i otvorenu borbu između Njemačke i Francuske za nadzor nad njegovim budućim mehanizmima za oblikovanje politike", piše John Vincour. "Nove okolnosti razvile su se u posljednja dva tjedna, uslijed uklanjanja dvije međusobno povezane političke prepreke stvaranju eura. U prvom je slučaju vodeći kandidat socijalnih demokrata, koji bi se sljedeće godine mogao natjecati protiv kancelara Kohla u njemačkim izborima, očevidno odustao od zamisli da svoje sumnje u zajedničku valutu pretvori u središnju izbornu temu. S drugim mogućim kandidatom socijalnih demokrata Oskarom Lafontaineom, koji je zagovornik eura, i kancelarom koji valutu prikazuje svojim životnim djelom, nijedan istaknutiji njemački kandidat nije bio spreman postati vektorom narodnog nepovjerenja u odbacivanje njemačke marke. Druga okolnost jest činjenica da je francuski premijer Lionel Jospin izrazio spremnost svoje vlade da poštuje punu neovisnost buduće Središnje europske banke, ostavljajući po strani francusko stajalište da je neophodno stvoriti 'Euro vijeće' ili 'gospodarsku vladu' koje bi bile njezine političke pratilje. Jospinova je izjava zapravo uklonila francusko izazivanje njemačkog koncepta snažne europske valute izvan dometa političog miješanja. Budući da je pitanje eura u Francuskoj uglavnom uspavano, dok tamošnja vlada priželjkuje pravodobno pokretanje zajedničke valute, predsjednik vlade je želio ukloniti sumnje o francuskim namjerama iz njemačke raspre. (...) G. Shroeder, koji bi prema ispitivanjima javnoga mišljenja trebao pobijediti g. Kohla u glasovanju 1998. omekšao je svoje stajalište nakon što je u hamburškim područnim izborima poražen njegov saveznik gradonačelnik Henning Voscherau, koji je bio skeptičan prema euru kao i g. Shroeder. Nakon što je imao nekoliko dana da razmotri izborne rezultate, g. Shroeder je za tjednik Die Zeit izjavio da 'europska politika, uključujući i euro, neće biti glavna tema državnih izbora' te da nikad nije tvrdio da je 'protiv nove valute.' To je bila očita promjena. Prije je g. Shroeder tražio 'razumno odgađanje' u pokretanju eura, a u lipnju je primjetio da 'taj problem neće dominirati samo u političkim debatama' u Njemačkoj, 'već i u Francuskoj.' Nu postalo je jasno da je niska povezanost između ponašanja pri glasovanju i rezultata ispitivanja u Njemačkoj, koji ukazuju na opću nevoljkost da se njemačka marka zamijeni novom valutom. Ispitivanje koje je u Hamburgu provela dalekovidnička mreža ZDF pokazuje da sa stajališta glasača, euro ne spada u pet najvažnijih problema. Na tom su popisu vodili poslovi i osobna sigurnost. Očito je također bilo da nigdje u Francuskoj još od Maastrichta nijedan kandidat nije pobijedio na izborima zbog svojeg odbacivanja zajedničke valute, niti je izgubio zbog podupiranja eura. Pokazujući da je prihvatio tu činjenicu, g. Shroeder je u stvari odustao od postupaka kojim bi se moglo potaknuti njemačko nezadovoljstvo eurom u otvorenoj borbi, koja bi mogla destabilizirati zemlju. Očekuje se da će se njemački vođe poput saskog premijera Kurta Biedenkopfa i bavarskog čelnika Kršćanske socijalne unije Edmunda Stoibera i dalje nastaviti suprotstavljati euru, nu polaganje manje važnosti na tu temu dovelo je Njemačku u stanje koje ponešto nalikuje onom u Francuskoj. U Francuskoj je oporba prema euru uvelike marginalizirana, budući da se Philippe Seguin gotovo potpuno udaljio od svoje kampanje protiv eura. (...) Spremnost g. Jospina da odbaci ono što je njegov ministar financija Dominique Strauss - Kahn na lipanjskom sastanku Europske unije u Amsterdama opisao kao neophodnu političku 'protutežu Središnjoj europskoj banci', odraz je kako snažne ruke i popularnosti premijera na domaćoj političkoj pozornici, tako i činjenice da je prihvaćanje eura u Francuskoj fait accompli. G. Jospin možda nije bio svjestan da takvim postavljanjem stvari pojednostavljuje uradak svih zagovornika eura u Njemačkoj, bez obzira na stranku. G. Kohl je privatno razmotrio francuski zahtjev za forum, u kojem bi ona mogla pokušati premodelirati tečajnu politiku prije Središnje europske banke. (...) G. Shroeder je to pitanje pojednostavio u lipnju, rekavši da je prijedlog za stvaranje takvog tijela 'francuski pokušaj da pretvori Europsku banku u roba politike.' U svibnju prije izbora, g. Jospin je opisao program dopune Maastrichta zvan Pakt stabilnosti - koji postavlja stroge uvjete za dugove, deficit i inflaciju mnogo poslije pokretanja eura - što je koncesija koju je francuska vlada apsurdno učinila Nijemcima ili određenim njemačkim krugovima. U lipnju je on na pakt stavio svoje inicijale, a u posljednja se dva tjedna potrudio da njegove odredbe učini manje prijetećim njemačkim glasačima." 010318 MET oct 97