FRANCUSKA,LE MONDE,25.9.1997.EURO

FRANCUSKA LE MONDE 25. IX. 1997. Euro treba odgoditi "Danas je raspra o euru zabašurena. Sve se odvija kao da su se politički čelnici i vođe projekta pomirili s uvedbom jedinstvenoga europskog novca 1. I. 1999. sukladno sporazumu iz Maastrichta. Prije svega se možemo zapitati o razlozima tog prividnog slaganja. Posebice se treba pozabaviti posljedicama sadašnjeg procesa, rezultati kojega nipošto neće biti iskoristivi u europskim gospodarstvima. Stoga je, ako se ne želi dovesti u pitanje samo načelo budućega jedinstvenog novca, prijeko potrebno odgoditi uvedbu eura u sadašnjim uvjetima. (...) Na gospodarskom polju, francusko je gospodarstvo bilo na najnižoj točki. Ono bi sljedećih mjeseci moralo doživjeti uspon jer ima bocu s monetarnim kisikom. S jedne je strane Bundesabnka napokon odlučila sniziti kamatnu stopu budući da više ne mora gušiti inflacijski pritisak koji je posljedica njemačkog ujedinjenja. Povodljivost Francuske banke ovaj put je išla u dobrom smjeru - što ipak neće biti dovoljno da izbriše strašnu štetu iz razdoblja 1990. - 1995. kada je francusko gospodarstvo potuklo sve rekorde kada je riječ o stvarnim kamatnim stopama, zabilježivši 28-postotno odstupanje od SAD-a. S druge je strane dolar, koji je 1996. iznosio blizu 5 franaka, privremeno porastao u prvom polugodištu 1997. kada je znatno premašio 6 franaka - kretanje koje ipak nije bilo dovoljno, a danas je, čini se, zaustavljeno. Ova bi dva čimbenika mogla smanjiti nezaposlenost, dopuštajući ipak Francuskoj da 'in extremis' poštuje proračunske kriterije iz Maastrichta. (...) Iako je privremeno prekinuta, europska je raspra potrebnija nego ikada. Više se ne postavlja pitanje treba li jednog dana uvesti europski novac (to je utvrđeno referendumom 1992.), već može li euro, onako kako se trenutno shvaća, uopće zaživjeti. Odgovor je, na žalost, odričan. Euro se mora uvesti najprije u okviru ugovora o proračunskoj stabilnosti koji je, na zahtjev Njemačke, nadodan ugovoru iz Maastrichta na vijećanju u Dublinu. Taj je ugovor krajnje represivan: uključuje novčane kazne prema zemljama članicama čiji bi proračunski manjak bio veći od 3 posto domaćeg bruto proizvoda. (...) Onako kako se trenutno shvaća, monetarni bi režim eura imao dvije kočnice. S jedne strane, članak 105 ugovora kaže da je glavna zadaća europske monetarne politike stabilnost cijena, a ne bavljenje gospodarskim razvitkom i zaposlenjem. Buduća bi Središnja europska banka, dakle, bila napola paralizirana, za razliku od istih takvih u SAD-u i Japanu. S druge strane, prema članku 109, drugi odlomak, političke vlasti neće imati mogućnost da znatnije utječu na politiku tečaja jer njihove preporuke neće moći biti u suprotnosti sa zadaćom stabilnosti cijena. Održavajući područje marke u sadašnjem kontekstu globalizacije, ova će monetarna politika svakako dovesti do trajnog precjenjivanja glede drugih valuta i trajnog pritiska na smanjenje plaća, dakle do nedovoljnog gospodarskog razvitka i stalne nazaposlenosti. Euro će uspjeti samo ako se izostave ove dvije monetarne kočnice zbog kojih je on trenutno samo klon njemačke valute. Njemačku je marku, nekadašnji ures Njemačke, pregazio svjetski razvitak: on dovodi u pitanje socijalno tržišno gospodarstvo koje je, međutim, jedno od obilježja Europe. Stoga su brojni promatrači uvjereni da ugovor iz Maastrichta treba mijenjati ako on želi zaživjeti. Međutim, ovdje nailazimo na dva prigovora: čini se da je ovaj ugovor nepovrediv, a Nijemci nisu spremni prihvatiti takve promjene. Prvi je prigovor kriv. Ugovor iz Maastrichta već je promijenjen u dvjema glavnim točkama, na zahtjev naših njemačkih prijatelja, bez raspre o novom odobravanju. U ugovoru, budući jedinstveni novac trebao je zadržati sadašnji naziv, dakle zvati se ecu; budući da se taj naziv smatra pogrdnim u njemačkom jeziku, ime mu je promijenjeno u euro. Kada je riječ o ugovoru o proračunskoj stabilnosti koji pooštrava i učvršćuje kriterije iz Maastrichta, on je naprosto nadodan ugovoru. Drugi je prigovor, naprotiv, prihvatljiv. Javno je mišljenje u Njemačkoj zbunjeno teškoćama u kojima se koprca gospodarstvo. Najvidovitiji si Nijemci postavljaju pitanja o razlikama između njihovih tipova društva, dok bi drugi naprotiv htjeli zadržati staru njemačku marku, pribojavajući se da euro neće biti dovoljno jak. Što iz toga treba zaključiti? Jednostavno, da se europski novac ne može stvoriti na temelju lošeg ugovora i bitnih razlika u stajalištima glavnih partnera. Dakle, jedino je razumno rješenje odgoditi uvođenje eura kako bi dobili vremena za razmišljanje o zajedničkom pronalaženju pogodnog rješenja. To se rješenje bez poteškoća može naći do 31. XII. 1997.: sam ugovor u članku 109 J daje mogućnost odgode", piše Gerard Lafy, profesor na sveučilištu Pariz - II i savjetnik u Glavnom povjerenstvu za planiranje. Ž3=Jak euro mogao bi smanjiti utjecaj dolara u Aziji Posebni izvjestitelj lista iz Hong Konga Serge Marti piše o budućnosti eura u Aziji. U napisu, među ostalim, stoji: "Budući bi se euro ubrzo morao potvrditi kao važna pričuvna valuta i tako naknaditi utjecaj američkog dolara. Kada bi ih izgovorio neki dužnosnik Povjerenstva u Bruxellesu, ove riječi ne bi bile nimalo čudne. Naprotiv, one imaju vrijednost 'imprimatura' iz usta Michela Camdessusa. Glavni direktor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) rekao je da vjeruje u ulogu budućeg jedinstvenog novca uoči godišnje skupštine MMF-a i Svjetske banke koja je u utorak 23. IX. otvorena u Hong Kongu. Euro daje povoda za razmišljanje čelnicima u Aziji koja još nije utvrdila svoju monetarnu politiku i način na koji će ubuduće bolje mijenjati devize što ih koristi za trgovinsko i novčarsko poslovanje. (...) Europa već skida SAD s prijestolja kada je riječ o nekim tržištima. Trenutno Petnaestorica ostvaruju 21 posto svjetskog izvoza, dok na SAD otpada 20 posto i Japan oko 10 posto. Ona također osigurava 38 posto domaćeg bruto proizvoda razvijenih zemalja, dok SAD osiguravaju 33 posto, što bi, smatraju stručnjaci u Bruxellesu, ubrzo moglo dostignuti 40 posto. (...)" 290354 MET sep 97