NOVI SVJEDOK IZ AHMIĆA

DEN HAAG, 1. listopada (Hina) - Tužitelji generala Tihomira Blaškića u postupku pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) izveli su u srijedu još jednog svjedoka koji je preživio napad na Ahmiće 16. travnja 1993. #L# Sakib Ahmić, 64-godišnji svjedok, rođen je u selu Pirićima, a od 1957. živio je u susjednom selu Ahmićima u općini Vitez. Sakib Ahmić je rekao da je u napadu 16. travnja 1993. izgubio 12 članova svoje obitelji. U svjedočenju je teško optužio Vlatka, Zorana i Mirjana Kupreškića, koje su haaški tužitelji inače optužili u studenom 1995. Tog je datuma ujutro oko 5,30 sati svjedoka probudila jaka eksplozija, a nakon toga u kuću su mu upala dvojica vojnika, od kojih je jedan pucao po kući, a drugi s kanticom benzina polijevao namještaj i palio. Na pitanje tužitelja Marka Harmona je li prepoznao vojnike, svjedok je odgovorio potvrdno - to su bili Zoran i Mirjan Kupreškić. Zoran je pucao u moga sina Nasera i snahu Zehrudinu i njihovo dvoje djece, a Mirjan je palio, rekao je svjedok, dodajući kako mu je snaha tada bila ranjena, a kasnije je umrla u požaru. Sam svjedok je uspio preživjeti jer se našao iza ležaja. Iz zapaljene kuće s teškim opeklinama uspio je stići do staje u blizini kuće. Iz staje je vidio ubojstvo dvojice Muslimana ispred kuće susjeda Vlatka Kupreškića. Kasnije je uspio doći do kuće svojega drugog sina, kojega je zatekao mrtvog. Rekao je da je tada vidio još pet do šest ubijenih osoba. Sakib Ahmić je izjavio da su u tom napadu sve muslimanske kuće u Ahmićima zapaljene, dok su hrvatske ostale netaknute. Navečer je uspio pobjeći iz Ahmića i uputio se u Piriće, gdje mu je živjela majka. Kod nje se nije dugo zadržao jer je u blizini čuo pucnjavu. Otišao je u Barin Gaj, zatim u Vrhovine, gdje nije zatekao nikog od mještana. Našao ih je iznad sela, kamo su pobjegli jer je selo bilo granatirano. Odatle je prevezen u bolnicu u Zenici, gdje je zadržan do 1. svibnja 1994. Kasnije je doznao da su u majčinu kuću u Pirićima ubrzo nakon njegova odlaska došla dvojica vojnika, istjerali je i zapalili kuću. Ona je krenula prema susjednom zaseoku, gdje su živjela njezina dva sina i zet. Na putu, u selu Šantićima, jedna ju je Hrvatica - Ljuba Vidović pozvala u svoju kuću i sakrila. Tamo je našla kćer i zeta. Sin Ljube Vidović uspio im je kasnije osigurati prijevoz do Zenice, rekao je svjedok. U odgovoru na pitanje Blaškićeva odvjetnika Ante Nobila tijekom unakrsnog ispitivanja, svjedok je rekao da je Zoran Kupreškić, kad je ušao u njegovu kuću, nosio crnu odoru, u kojoj ga je viđao i ranije. Svjedok je rekao da je prije napada na Ahmiće bio uključen u seoske straže, koje su ophodile selom kako bi spriječile eventualne diverzije. U početku su te straže bile mješovite hrvatsko-muslimanske, a kasnije su se Hrvati odvojili, rekao je svjedok. On tvrdi da su Muslimani u Ahmićima imali radijski uređaj kojim su komunicirali s Vitezom, te da ga je i on povremeno čuvao. Upitan jesu li mladići iz seoskih straža bili pripadnici Armije BiH, svjedok je odgovorio potvrdno i dodao da im je zapovjedništvo bilo u selima Preočici i Kruščici. Na pitanje zna li za mobilizaciju mladića u Armiju BiH, svjedok je odgovorio da o tome ne zna ništa, kao ni o sukobu koji se dogodio u listopadu 1992. zbog muslimanske barikade u Ahmićima. Tužitelji će u četvrtak pred sudbeno vijeće ICTY-ja izvesti novog svjedoka iz Ahmića. (Hina) sv fp 012127 MET oct 97